Dnevnik FTV je davno prestao biti informativna emisija. Bliže je zabavnom magazinu. Svaki novi dnevnik dokaz je da Duška Jurišić nije bila nikakav incident nego konstanta profesionalnog sunovrata, i novinarskog šarlatanstva. Običnom gledatelju vjerovatno je mučno gledati „Dnevnik“ FTV, ali ljudima koji iz bilo kojeg razloga pažljivije prate Dnevnike, ovo je vrijeme ultimativne zabave.
piše: Tvrtko Milović l poskok.info
Naravno, da FTV ima nekog utjecaja onda bi uređivačka politika ove kuće bila opasna, ali pošto ne mogu utjecati ama baš ni na šta, onda se „Dnevniku“ možemo slatko smijati.
Tako nekako u veselom tonu počinje posljednji „Dnevnik“ iz 06.04.2010. Djevojčica pjeva Balaševićevu pjesmu „samo da rata ne bude“ i to na otvaranju spomenika „ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva“ koji se zbio prije godinu dana. Na stranu što djeci s druge strane linije nije bilo mjesta na spomeniku... Djevojčica tako pjeva dobrih 5 minuta! Osobno sam znao da je 06.04. Dan oslobođenja Sarajeva, da se održava veliki business forum, da je Stinberg u Sarajevu, da se na taj dan pucalo po Sarajevu 1992. i da je otvoren spomenuti spomenik, ali mi nije bilo jasno kojim povodom djevojčica pjeva u prvih 5 minuta centralne informativne emisije Dnevnik!!!
Digresija za neupućene: „Dnevnik“ je informativna emisija koja za cilj ima prezentirati informacije koje su obilježile protekli dan. Djevojčica je ovu pjesmu pjevala prije godinu dana, Balašević ju je skladao prije mnogo više... koji je povod bio da je djevojčica pjeva baš sad nije jasno prvih 5 minuta. Za usporedbu, pogledajte što se sve događa u prvih 5 minuta dnevnika HRT, ili RTS...
Nakon što patetična crnobijela snimka ožalošćenog prošlogodišnjeg skupa završi, voditeljica nas upoznaje da je to zbog početka fašističkog napada na Sarajevo 1992. Znao sam! A na taj dan je prije 65 godina oslobođeno i Sarajevo. Pogađate opet – od prokletih fašista!
Eh ti fašisti, za sve su oni krivi, kako prije 65 godina, tako prije 18, a tako i danas. Idu prilozi koji nam to govore. Redaju se novinari na hrvatskom jeziku. Antonija Djak s čuđenjem pita sugovornika Peru Lukovića je li fašizam pobijeđen prije 65 godina, očekujući da se zajedno s gledateljima ibreti kako nije! I nije, veli sugovornik. Fašizam tada, onda, sada, a mešćini i u budućnosti ostaje trajna konstanta.
Slijedi prilog o Sarajevo business forumu u organizaciji BBI banke, iz koje evidentno stoji Haris Silajdžić. Prilog je bio neizbježan iz više razloga, ali najviše zbog političke i ekonomske elite bliskog istoka koja se na dva dana slila u Sarajevo sa potencijalnim milijardama eura investicija. Pitate se slučajno tko je sugovornik na temu Silajdžićevog foruma!? Pomislili ste na Harisa? E zajebali ste se. Za FTV je kompetentan sugovornik profesor Zlatko Lagumdžija (SDP). I nitko više!
Kada je SDP organizirao opskurni Sarajevski regionalni ekonomski forum u hotelu Holiday inn osim članova SDP-a nije došao nitko važniji. Od nevažnijih se isticao Stjepan Mesić koji o ekonomiji zuna koliko i o BH Hrvatima – ništa. FTV je tada uredno prenosio cijelu manifestaciju. Ako je Haris zapostavlen na najvažnijem ovogodišnjem ekonomskom eventu, u sljedećem prilogu nije.
Steinberg, (nekakav amerikanac koji nije u SDP) posjetio Sarajevo i članove Predsjedništva BiH. Među njima neizbježno i Silajdžića, od kojeg je još neizbježnije bilo uzeti izjavu. Pred izjavu su ga novinari FTV-a bili dužni uvrijediti... Ne treba žaliti Silajdžića, ali treba žaliti novinare koji moraju takve pamflete potpisivati.
Onda ide stoti put po redu prilog o Zakonu o zabrani fašističkih obilježja. Pošto na tom zakonu jaše Denis Bećirević (SDP) onda je i prilog našao svoje mjesto u „Dnevniku“. A spomenuti zakon je i povod ovog teksta. Želi SDP zabraniti fašizam i sve njegove manifestacije. U tome ga ništa neće zaustavit. Dobro, možda će ga zaustaviti to što je prijedlog zakona glup i što ne može dobiti ni približno dovoljno glasova u Parlamentu. Ipak, za SDP je i samo predlaganje svojevrsna pobjeda. Osim što se mogu svako malo s razlogom slikati za „Dnevnik“ FTV, mogu slobodno nazivati fašistima sve koji ne dignu ruku za njihov prijedlog zakona. A to szu bezbeli svi osim njih samih.
Dolazimo tako do SDP-ove glavne predizborne teze: Svi osim SDP-a su fašisti!
Razbacivanje pojmom fašizma svoje korijene vuče još iz prvih partizanskih pokreta u Dalmaciji. Tamo su partizani imali značajne uspjehe protiv smotanih talijanskih fašističkih okupatora. Kako su se dalmatinski borci širili okupiranom Kraljevinom Jugoslavijom tako su širili svoj antifašistički pokret. I riječi fašizam i antifašizam. Do kraja rata je sva borba protiv okupatora bila nazivana antifašističkom, pa tako i ona protiv nacista. Inačer, fašizam u svojoj ideologiji nije zločinački. Kao ni socijalizam. Ipak, obje ideologije su u svojoj realizaciji bile zločinačke. Talijanski fašizam u svojim zločinima nikad nije bio sustavan, niti približno brutalan poput nacističkih. Ipak , jugoslavenska partizanska borba ostala je antifašistička a ne antinacistička. A nacisti su, složit ćemo se, bili mnogo ozbiljniji neprijatelj od plašljivih talijanskih fašista.
U tom kontekstu partizani i komunisti osvajaju vlast u Jugoslaviji, i nameću antifašizam kao stil života ali i smisao opstanka sistema. A fašizam je nestao još 1943. I kao ideologija i kao pojava.
Antifašizam, s druge strane, poživio je mnogo duže: sve do 1991. kada se SFRJ konačno raspada. Za potrebe jeftine političke demagogije SDP oživljava riječ antifašizam i s njime maše. Da bi pojam imao smisla potrebi su i fašisti. To su, logično, svi.
Nacionalizam očito ne diskreditira protivnike u mjeri kojoj bi SDP-ovci željeli, pa su sada svi nacionalisti postali fašisti, a svi antiSDP-ovci promovirani u nacionaliste. Tako je građanski rat između 1992. i 1995. proglašen borbom antifašista (Armija BiH) protiv fašista (agresorski HVO i VRS). Da to ne bude dovoljno, fašizam je proglašen živim do danas! Utjelovljuju ga pojedine stranke u periodima:
alt
SNSD – od kad se Lagumdžija razočarao u Dodika, do daljnjeg.
SDS - od nastanka do objave rata SNSD-u
PDP – od potpisivanja koalicije s SNSD-om do raskida koalicije.
HDZ – od nastanka do potpisivanja koalicije s SDA, i u drugom fašističkom mandatu od pogoršanja odnosa s SDA do daljnjeg
HDZ1990 – od nastanka do bratimljenja sa SDA.
Ostali – svi koji ne glasuju za SDP-ove zakone protiv fašizma.
Što je suštinski problem prijedloga Zakona o zabrani fašizma i fašističkih obilježja!? Problem je sve.
-Ako je fašizam uništen 1943. zašto ga sad zabranjujemo?
- Ako još postoji, tko su fašisti?
-Koja je definicija fašizma, tj. Koje se sve djelovanje smatra fašističkim?
-Što je s nacizmom?
-Ako se izjasnim kao fašist, jesam li zaslužio zatvor automatski, ili ipak moram učiniti neko kazneno djelo?
-Koja su obilježja fašistička?
-Ako je slovo U sa rogovima fašističko, je li slovo U sa jednim rogom fašističko? Hoće li djeca ružna rukopisa ići u ustanove za preodgoj?
-Kako razlikovati četničke simbole od simbola srpskog naroda?
-Je li lažno optuživanje nekog za fašizam kažnjivo?
...itd. Ničeg ovog u prijedlogu zakona nema. Za predlagača (SDP) fašizam je i pitati ovakva pitanja. Tako su parlamentarni zastupnici postali fašisti. Naravno, nije dovoljno galamiti na njih da su fašisti u parlamentu, potrebno je to učiniti i na FTV, i to periodično, otprilike jednom mjesečno koliko Denis Bećirović predlaže.
Vratimo se slavnom „Dnevniku“. Fašistička obilježja u Žepču. Iscrtali ih Hrvati (sumnjali ste!?). Imena su im uredno objavljena, kako i dolikuje nakon objavljivanja imena svih koji su skrnavili srpske i hrvatske grobove po Sarajevu... ups, pogriješio sam; nit su uhvaćeni nit imenovani. Pardon.
Elem, mladim fašistima Žepča se dohakalo. U dnevničkom prilogu mjesta je našao i pokret „Dosta“ koji, gle čuda, okuplja podmladak SDP-a a od njih je i financiran. „Dosta“ u prilogu skuplja potpise osude fašističkog orgijanja po mezarjima...
Posljednju riječ o fašizmu daje Petar Luković, dobitnik prestižne šestopaprilske nagrade. Pero je indirektno s novinarkom konstatirao da su fašisti svi oni koji šire nacionalističku retoriku, a to su opet svi oni koji ističu nacionalni predznak, a to su naravno Srbi i Hrvati. Nakon što su to razjasnili, novinarka ga nevino pita: „kako u BiH izgraditi povjerenje među narodima!?“ Pero na to nešto kaki... Ne odgovara suvislo. To ću ja: Prvi korak za izgradnju povjerenja među narodima BiH je ukidanje „Dnevnika“ FTV!
6. april 2010, dan oslobođenja Sarajeva od fašizma.
