Ako bismo htjeli naći zametak, ali i kompletnu sliku monstruozne konstrukcije o Hrvatskoj kao agresoru, kao i posljedice iste, moramo staviti na glavu partizansku kapu s petokrakom i onda krenuti u prošlost od prije17 godina kada se u Zagrebu desio bal „crvenih vampira“ koji su hrvatskom kredibilitetu, imageu i budućnosti nanijeli više štete nego sva dosadašnja povijesna događanja.
Zagreb 93`- U sred očajničke borbe hrvatskog naroda koji je, uslijed velikosrpske agresije, diljem Hrvatske i BiH krvario za svoju još uvijek neizvjesnu opstojnost, u Mimari je započeo neometani antihrvatski lov u mutnom. Uz potporu Georga Sorosa i njegove zaklade “Otvoreno društvo Georga Sorosa", Pusić - Goldsteinova "Erasmus Gilda" organizirala je u sred rata prvi „mirovni skup“ pod nazivom „Srbi i Hrvati“ predstavivši se u uvodnoj riječi kao „ neobvezatna ni jednoj državnoj ni stranačkoj opciji“. Da bismo mogli proniknuti u namjere ovog skupa, moramo najprije proniknuti u dušu njihovog oca Georga Sorosa i to uvidom u manifest njegovog bitisanja gdje on kaže: "Moj konačni cilj je ostvaren tek kada na svijetu više ne bude niti jedne nacionalne države i religije."?! Za taj svoj naum Soros i danas bogato donira razne inistitucije, skupine osoba ili pojedince i to naročito u postkomunističkim zemljama u tranziciji. Istovremeno, ne pada mu na pamet to isto pokušat u islamskim državama jer za takvu rabotu, tamo bi se sigurno obješen klatio na užetu okačenom o neku građevinsku dizalicu. A mora se konstatirati; shodno njegovoj mržnji prema religijama i nacionalnim državama koju je sam naveo u svojem navedenom manifestu, on bi najviše trebao biti prisutan upravo u tim islamskim šerijatskim državama jer tamo nema ni demokracije, a ni građanina pojedinca, već samo unificirana masa od fanatiziranih vjernika koje islamski autokratski režimi, po svojoj želji mijese kao obično tijesto. Također, ne pada mu na pamet otići u diktatorsku i jednoumljem osakaćenu Burmu, Cubu ili Sj. Koreju, jer tamo je ionako sve po ateističko - građanskom ukusu gospodina Sorosa.
„Mirovni skup“ u Zagrebu okupio je uglavnom jugonostalgičare, a na čelu poduže hrvatske kolone suroganizatora i sudionka bili su Slavko i Ivo Goldstein - Eugen, Zoran i Vesna Pusić - Milorad Pupovac, Drago Roksandić i Ozren Žunec, dok su, prvo Mesić svojim državnim pučem, a kasnije i Račan, Kajin, Z. Milanović i njima slični, postali vrijedni i praktični provoditelji onog što je skup usaglasio. Zbog uštede prostora, ova spomenuta ekipa u nastvaku nosi ime „internacionalisti“, „nezavisnjaci“ ili „erazmatici“! Pitajući se „Demokracija ili nacija“ njihov glavni zadatak je bio projektirati „Drugu RH“ diskutirajući pri tome o uzrocima rata ali, kako je V.Pusić sama je priznala, uz dogovor o prešućivanju Memoranduma SANU-a (1986.) koji je uzrok krvavog sukoba i raspad bivše YU. U tom kontekstu Ivo Goldstein je kasnije izjavio „među hrvatskim „nezavisnjacima“ bio je prihvaćen dogovor da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat, ali se usprkos tome nije moglo izbjeći pitanje uzroka raspada bivše države iako se većina govornika trudila, u raznim nijansama izjednačiti krivnju na obje strane.“
Zašto je važno naglasiti tezu o “zajedničkoj odgovornosti za rat”? Zato što je ova ekipa “internacionalista” sastavljena od domaćih i stranih erazmatika i “nezavisnjaka” jugonostalgičarskog DNK-a, tretirajući hrvatsku nacionalnu državu kao đavola u stvari oponašala istjerivača đavola i za tu „svetu“ rabotu donosila je zaključke koji su svjetskoj javnosti i međunarodnoj politici poslužili kao temeljno polazište za opis raspada Jugoslavije i oružanog sukoba divljih balkanskih plemena. Svi snose „zajedničku odgovornosti za rat“?! Zahvaljujući inicijativi erazmatika, Hrvatska je preko Londona ucijenjena administrativnom podjelom koja je svjetlo dana ugledala 1994.god. kao “Plan Z-4”. Tim planom Srbi su u formi “SAO Krajina”, unutar Hrvatske dobili državu u državi. Zagreb je bio primoran potipisati, a ekipa erazamatika bila je uvjerena; Hrvatska je „sređena“, ne sluteći da Srbi neće htjeti potpisati plan “Z-4” (srećom po Hrvatsku) jer su odlučili okupirani hrvatski teritoriji priključiti Srbiji.
Sljedeći zadatak bio je fabriciranje istine o Velikosprskoj agresiji u BiH.
Zato se ista „družba“ okupila 1994. u Sarajevu, a skup nosi naziv „Muslimani i Hrvati“. Željno iščekivanim, potpomognutim i s olakšanjem dočekanim muslimansko-hrvatskim sukobom, konačno je i BiH sazrela za engleska rejšenja tipa “Z-4” i to u obliku dvodjelne podjele na tri naroda?! Srbima Republika Srpske, dok su Hrvati i Muslimani strpani i zavezani u jednu tijesnu vreću Federacija BiH u kojoj se i danas tuku. Dok su Hrvate i Srbe disciplinirali batinom, zbog interesa velikih sila u islamskom svijetu (nafta), Muslimanima su ponudili mrkvu. Radi postizanja svojeg cilja, erazmatici su podjednako okrvljavali očevidnu Velikosprsku agresiju i hrvatski obrambeni rat jer su htjeli oslabiti položaj Hrvatske i BeHa Hrvata. Ne spominjući nad Hrvatima dokumentirano potvrđene masovne zločine i etničko čišćenje počinjeno od strane srpske vojske i tzv. Armije BiH, Hrvatska je jasno označena kao agresor na drugu državu i to ne u onom dijelu gdje se HV borio u BiH protiv Srba, nego samo za one vojne akcije koje je HV navodno vodio protiv Muslimana BiH.
I dan-danas se ignorira hrvatska vojna pomoć muslimanskoj vojsci, prihvat preko pola milijuna muslimanskih izbjeglica, ali i sporazum o vojnoj suradnji Hrvatske i tzv. Armije BiH potpisan od strane Tuđmana i Izetbegovića?! Da bi za svoj bosanski “Z-4” pridobili i Muslimane, erazmatici i Englezi ponudili su im ulogu žrtve i pored njihovih evidentnih grijeha, što su Muslimani objeručke prihvatili i sad taj status dobrano naplaćuju tabajući Hrvate! Proglašavajući Hrvatsku agresorom u BiH, tom konstruiranom optužbom Hrvatska je jedina APSURD - država na svijetu jer je pomažući Muslimane jačala je svojeg neprijatelja zbog čega se sad u Haagu sudi hrvatskim političarima i braniteljima iz BiH, ali i državi Hrvatskoj?! Tko tu ludost može progutati?! Možda Pusićka koja je i u hrvatskom Saboru nazvala Hrvatsku agresorom na BiH, dok danas to isto papagajski ponavljaju Mesić, Kajin, Milanović i drugi “internacionalisti”. Ako su Hrvatska i Srbija istovjetni agresori u BiH, za razliku od Hrvatske, koliko je Srbija u vidu pomoći poklonila oružja Muslimanima?!
Zaokruživši priču o Hrvatskoj kao “lošem momku” i kod kuće i u susjedstvu, Hrvatska je od žrtve velikosrpske agresije definitivno postala INTERNI AGRESOR ( zbog Srba u Oluji) i EKSTERNI AGRESOR („napada“ na BiH) i to kroz “udruženi zločinački pothvat “???!!! Dalekosežnost ove teze i njene negativne posljedice po Hrvatsku i Hrvate uopće, najočitije se potvrđuju u knjizi haaške tužiteljice C. del Ponte gdje piše: „Za raspad Jugoslavije odgovoran je relativno malen broj korumpiranih muškaraca i žena. Glavni krivci bili su Srbin S. Milosević i Hrvat F. Tuđman.“ Monstruozna kvalifikacija „Udruženi zločinački pothvat“ postala je radni naslov sudske optužnice kojom je C. Del Ponte objedinjeno optužila kompletan hrvatski vojno-politički vrh i u Hrvatskoj i u BiH?!
Očito, ekipa erazmatika i “internacionalista” umnogome je uspjela gurajući pred sobom “zajedničku odgovornosti za rat” neprekidno je ponavljajući poput nezaobilazne molitve. Brojni svjetski moćnici naprosto obožavaju autore ove “molitve” koju i oni uvijek iznova ponavljaju jer ih ta “molitva” oslobađa vlastite odgovornosti za stradanja u Hrvatskoj i BiH, ali istovremeno ti autori su uspjeli postati i trn u oku hrvatskog naroda i to takvog bolnog formata da se danas tim trnom služe svi hrvatski neprijatelji kako bi dodatno ranili i hrvatski narod i njihovu državu
Kome odgovara ovako oklevetana, izdana i osakaćena Hrvatska?! Pored međunarodne zajednice, Srbima i Muslimanima u BiH ,sigurno i hrvatskim „neovisnim“ intelektualcima od interesa i cilja koji ne djeluju za interes hrvatske države i hrvatskog naroda nego za „internacionalu“ koju zovu „Novi svjetski poredak“ (NWO-"New World Order"). Pod okriljem globalizacije doslovce se pljačkaju nacionalna bogatstva, osiromašuju narod, izazivaju krize i ratove,a sva dobit se slijeva u tek par velikih centara moći, čime Hrvatska može izgubiti i suverenost i opstojnost. Istina, u pljački nacionalog bogatstva i materijalnih dobara, svi su podjednaki, i desni, i centar, i lijevi jer bezobrazluk i kriminal jednostavno nemaju stranački i ideološki predznak. Međutim, kada je u pitanju pljačka, devastiranje i uništenje nacionalnog duha, nakon trećesiječanjske smjene vlasti 2000. u čije sedlo uskače lijeva koalicija na čelu sa SDP-om, i to sa Goldsteinovim načelom kao vjetrom u jedra („Od nacionalne države ka državi građana“), tek tada otpočinje zadnja demontaža hrvatske nacionalne države, poznata kao „Detuđmanizacija“ što je u stvari tek ogrtač ispod kojeg se krije glavni cilj, a to je DEHRVATIZACIJA Hrvatske. Naravno, u korist “denacionaliziranih” građana ne pitajući se pri tome, postoji li uopće kao narod ta repa bez korijenja?! Mate Kovačević kirurški precizno je konstatirao: “Novi «predsjednik-građanin» - Stjepan Mesić, u ime približavanja Europi - suprotno nacionalnim interesima - organizirao je tzv. Zagrebački summit (2000.), kojim je zavnohaaškoj Hrvatskoj put «novosmjerno» popločen u Europu preko Balkana.”
Slobodno se može dodati, čak i pri površnoj obdukciji uočljivo je, Mesić i “drugovi” su konvertirali u “Otvoreno društvo Georga Sorosa” koje je lišeno i religije i etnosa kao nacije što je najbliže komunizmu koji je “drugovima” najdraži. Na čelu s Mesićevim desetogodisnjim punim djelatnim stažom, a sad volonterskim, ova ekipa “internacioanlista” uspjela je ponovno izazvati raskol u hrvatskom narodu i državi i to nakon što je prethodno pokojni predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman, na jedvite jade uspio ujediniti hrvatski narod pomirivši djecu ustaša, partizana, domobrana i komunista, ali pomirivši i domovinske Hrvate s Hrvatima u dijaspori. Kao povjesničar i vojni strateg, Tuđman je i te kako je znao da se “dehrvatizacijom” Hrvatske i pojavljivanjem termina „Zapadni Balkan“ ponavlja i povijest koja Hrvatsku na duže staze ponovo gura u tamničarske unije. Zato erazmatici, pored Katoličke Crkve koja je temelj i trezor hrvatske duhovnosti, najviše napadaju čak i mrtvog Tuđmana.
A, kakav nam je današnji predsjednik Hrvatske?!
Ovih dana predsjednik dr. I. Josipović najavljuje odustajanje od hrvatske tužbe kojom je Hrvatska Međunarodnim sudom tužila Srbiju za agresiju. Valjda u znak zahvalnosti finom predsjedniku Srbije Tadiću, koji i danas državnim novcima financira u Beogradu smještenu ilegalnu “Vladu SAO Krajine” u sjeni, koja javno poziva na pripajanje hrvatskog teritorija Srbiji! I za ovu Josipovićevu namjeru očekuje se velika podrška međunarodne zajednice koja je inače već pohvalila Ivu za njegovo sarajevsko „samospaljivanje Hrvatske“. Doduše uz iskazano žaljenje. Voli predsjednik međunarodne pohvale i uzima ih kao jedino mjerilo ispravnosti svoje politike. Rekli bi, kad ne voli Hrvate, nek međunarodna politika makar voli predsjedinka. Nakon “sarajevskog žaljenja”, a poučen katastrofalnom omraženošću S. Mesića, Josipović za razliku od njega ipak navrati popiti kavicu kod BeHa Hrvata. Zna on tu kavicu i zašećeriti ne protiveći se trećem entitetu kao Mesić, ali dok upućuje Sarajevu ispriku za dijeljenje BiH od strane hrvatske politike, predsjednik Josipović tu istu ispriku ne traži od Sarajeva za počinjene ratne zločine nad Hrvatima, niti zbog sarajevskog dijeljenja BiH (potpis na Vance-Owen plan i Dayton), niti zbog institucionalnog nasilja koje Sarajevo i danas konitinuirano i sustavno sprovodi nad Hrvatima.
Još jednom, i to poručeno iz Hrvatske s najvišeg mjesta, od njenog akutalnog predsjednika, Muslimani se slavodobitno potvrđuju kao jedina nevina žrtva u sukobu koja se kao takva, nikome i nikada, za svoje počinjene zločine nema potrebu ispričati?! Što bi Sarajevo bilo interni agresor kada su već uspjeli „dokazati“ da su to Hrvati koji su sami sebe granatriali od središnje Bosne, Uskoplja i Rame pa sve do Hercegovine. A nisu ni eksterni agresor jer granate na Sl. Brod, Županju i Dubrovnik nisu ispaljivane s teritorija BiH, nego iz Turske! Ako Mesićevu politku možemo nazvati tri koraka unazad, onda je Josipoviceva politika, bar do sada, jedan korak naprijed, a dva nazad. I dok sarajevska isprika Muslimanima nije još čestito ni za srce prirasla, Josipović je u Jasenovcu, nakon 60 god. ponavljanja, još jednom ponovio ispriku i to uz podrsku Mesića kojeg bi Hrvati rado da zaborave, ali eto neda se (ne)čovjek tako lako nego i dalje trpa svoj nos gdje god stigne. Nitko normalan nema ništa protiv civilizacijskog iskoraka kao što je isprika, samo da Josipović nije opet kao u Sarajevu zaboravio jednu stranu. Ovaj put je zaboravio uputiti ispriku i onim Hrvatima koji nisu bili „crveni“, ali su na Bleiburgu masovno ubijani bez suda i procesa. I tako je htjeli ne htjeli, zahvaljujući našim građanski orjentiranim predsjednicima, Hrvatska još jednom ispala i interni i eksterni agresor. Kako u WWII, tako i u zadnjem ratu iz 90-ih godina.
Ako su erazmatici u pravu o navodno dvostrukoj i dva puta počinjenoj hrvatskoj agresiji, a u kojem su se ratu Hrvati branili?!
Crovata / Posavni-obzor.info
