Ogavno je bilo gledati kako pizdunski dvojac Zvonimir Jukić - Bakir Hadžiomerović koji nikad nije uzeo pušku u ruke, hladnokrvno uzima meidjsku strojnicu i ponovno puca po već pokopanim leševima razoružanih ročnika. Jednako kako tada nisu imali šansu uzvratiti nisu ni ovaj put. Svaka iluzija o objektivnoj FTV ako ju je koji idiot još do tada i imao pala je na slučaju Ganić. Umrla je BIH. Umrla je Federalna TV.
Nikola Zirdum l poskok.info
Ganić je svakako nevin čovjek dok mu se ne dokaže suprotno. Ali je i osumnjičenik. Jednako kao i Kljuić. Tereti ih se za puno gori zločin od zločina prodaje dionica Eroneta, prodaje naftne rafinerije Rusima ili kriminala s carinskim tarifama. Oduzimanje života vrhunac je zločina kojeg je ljudska rasa izmislila. Pa ipak , TV kuća specijalizirana za naricanje nad mrtvima koja si inače daje za pravo optuženike unaprijed nazivati kriminalcima kako ti lijepo čine recimo u slučaju Čović i Dodik u slučaju Ganić odrekla se te prakse. Lažno je moraliziranje Bakira H. Svaka suza Federalne TV pala nad Srebrenicom Ahmićima ili Trusinom lažna je suza. Praksa koju je FTV taj dan iznijela pred javnost razotkrila je propagandnu trivijalnost te TV kuće: Mogu prilozi i o sitnim zločinima koje su napravili Bošnjaci. Malo Bugojna, malo Trusine ne škodi. Čisto zbog objektivnosti. Ali zločin koji je dirigiran rukom prvom do Babine ne smije se priznati kao nešto što se uopće dogodilo...
Za očekivati je bilo od "objektivnog" Bakira, svatovskog jebača ustaških matera, da Ganića jednakom žestinom, i kako to on već najbolje radi, kao sve ostale optuženike u državi nazove ubojicom razoružanih vojnika, krvnikom iz Dobrovoljačke, sramotom bošnjačkog naroda, izrodom ljudske vrste i sličnim epitetima, kako to dakle inače čini ignorirajući presumpciju nevinosti sve dok se krivica ne dokaže no on to nije učinio. Ovaj put osumnjičenika se nazivalo "ratnim članom predsjedništva" a njegovo pritvaranje "sramotom britanskog pravosuđa."
Diplomatska žestina kojom je zloupotrebljeno BH predsjedništvo u slučaju čupanja Ganića iz pritvora, trošenje proračunskih novaca sviju za interese samo jedne politike i jednog naroda i sve kako bi se potencijalnom masovnom ubojici spasio obraz nisu predmet interesa državne TV kuće. One kojoj bi svi trebali plaćati pretplatu. Zloupotrebljena je medijska moć državne TV kuće u zaštiti jedne politike, zločinačke dabome, jedne ideologije i jednog čovjeka.
Ako se itko nagledao priloga s leševima i načitao priča o genocidu, masovnim streljanima i dekaptaciji glava u BIH onda je to Bakir. Za očekivati je bilo da u takvom čovjeku bude stoga nekako razvijen osjećaj za žrtvu, ma čije krvi ona bila.
Jukića i neću spominjati jer je njegovo kormilarenje FTV-om naprosto primjer najniže degradacije ljudske osobe neviđene na ovim prostorima.
Kao čovjek iz hrvatskog korpusa, zasjeo na direktorsku fotelju hrvatskom guzičetinom u hrvatskoj kvoti koji apsolutno medijski negira institucionalnu agresiju države BIH nad Hrvatima i političku kao i medijsku majorizaciju nad vlastitim narodom u vlastitoj državi te pušta naručene priloge velikobošnjače sarajevske i unitarne klike, koji je mrtav hladan odobrio da se dokumentarac o Seferu Haliloviću u kojem taj za jedne ratni zločinac a za druge narodni heroj koji legalnu vojsku Federacije HVO naziva ustašama, pušta čak i u repriznom programu, koji je u vrijeme sukoba Škripara sa Hordama zla odigrao pljavu propagandnu igru u kojoj su Hrvati Širokog predstavljeni kao podivljali nacionalisti koji su u stupicu dočekali mirnu sarajevsku nejač., dakle kao čovjek iz hrvatskog korupusa, kojem su hrvatska zrnca tek oportuni tjelesni sastojak nezgrapnog i neuglednog tjela, oteščalog pod sarajevskim burekdžicima i lokumima, koje je eto na žalost hrvatsko, jednog dana morao bi odgovarati hrvatskom narodu u BIH kada taj narod doživi punu institucionalnu ravnopravnost.
I on, sarajevski napudrani lutak o koncu, Zvonimir Jukić to jako dobro zna. Zato ga među Hrvatima nema i sve čini da do te institucionalne ravnopravnosti ni u kom slučaju ne dođe. Kada jednom poljubiš prsten begovima povratka više nema Zvonimire.
Mladići iz Dobrovoljačke bili su razoružani. To Bakir nikada neće reći. Zvonimir i ne pomišlja. Bilo ih je različitih nacija. Bili su ročnici JNA, dakle nečija djeca čije su kuće bile razasute daleko i izvan BIH, nečiji sinovi koji su spletom okolnosti služili vojni rok u Sarajevu. Nisu tu došli dobrovoljno ali su što prije iz tog grada htjeli dobrovoljno otići i što prije napustiti BIH. U trenutku kad ih je oslobodilačka Armija BIH oslobodila života bili su nenaoružani , bez prava na obranu, pobijeni po kratkom postupku, puno prije Srebrenice, puno prije nego su u BIH stradale tisuće Bošnjaka. Dobrovoljačka ulica. 2 i 3 maja 1992-e. Ulica u kojoj su Bošnjaci pokazali pravo lice. Pobivši razoružane ročnike. Kojeg li jezivog naziva ulice...
Koja je doista njihova krivnja i proklestvo pa da se ponovno puca u njih? Možda ta što nisu Bošnjaci? Što su pripadnici krive vojske krivih krvnih zrnaca? Ili ta, što njihove smrti i zločin koji se dogodio nad njima bacaju novo svjetlo na 20 godina propagande o defaultnim nevinim Bošnjacima kao najvećim žrtvama rata?
Je li moguće da je ratni član predsjedništva defaultno "nevine" nacije krvnik i masovni ubojica? Nije. I ne smije biti. Pa i po cijenu da se potpuno satre glava istini.
I dok se Ganića slavi kao žrtvu anglosaksonske i srpske politike evo šta Bakir i na koji način piše o svjedoku optužbe:
"Objavljeno je originalno svjedočenje bivšeg ministra policije R BiH Alije Delimustafića srbijanskim istražnim organima, koje je, po svemu sudeći, postalo temelj beogradske optužnice. Kriminalac, švercer, bivši šef kuhinje u Domu JNA u Sarajevu i SDA-ov demokratski šef policije Alija Delimustafić u januaru 2002. godine je pod lažnim identitetom uhapšen u Srbiji. Svoju slobodu iz beogradskog zatvora Delimustafić je kupio svjedočenjem o Dobrovoljačkoj."
Smrti u Sarajevu nemaju jednak tretman. Nevinost žrtve rezervirana je samo za šehide dok je svaka kriminalizacija bošnjačkog političkog vrha od Sefera do Ejupa čin islamofobije i svjetske antibošnjačke urote.
Onaj dan kad su Zvonimir i Bakir drugi put , po izričitoj naredbi istih onih političkih telala koji danas sjede u stolici u kojoj je onomad sjedio Ejup, streljali golobrade momke iz Dobrovoljačke ponovili su zločin. I presudili su BiH. Jedino zrnce mudrosti Sulejman Tihić koji je kritizirao BH pravosuđe stoga što nije ažurnije radilo na procesuiranju samih struktura bošnjačke paradržave u vrijeme rata , na FTV-u je proglašen izdajnikom. Ubiše Bakir i Zvone BIH. A da toga nisu ni svjesni...
Ništa tako skupo nije koštalo moguću ideju zajedničke države BIH kao sarajevska samodostatna , defaultno isptravna, utopijska i unitaristička sljepoća. Bog neka im oprosti.
