Apsolutno se slažem sa duhovnim vođom velikobosanske misli Senadom Pećaninom što ne dozvoljava da se onih par odrpanih muslimanskih jadnika s Maoče naziva islamskim fundamentalistima. Tu časnu titulu on kao vrhovni selefija Bosne i sve ostale vehabije s FTV-a ipak prije zaslužuju...
piše: Nikola Zirdum l poskok.info
Čudno je da nitko od uglednih pera kako u RH tako i u BiH nije reagirao na gostovanje Senada P., urednika BH Dana, u nedjeljnoj Stankovićevoj pećnici u kojem je iz pozicije uglednika građanina željnog multikulturčenja prijetio turčenjem u slučaju da se Bošnjacima dodijeli nacionalna džrava. Odavno tako lijepo, na tanane i tako radikalno u glavu, još od teferiča Emira Hadži H. u hrvatski eter nije prodimila unitarna bosanska ideja. Na koju nije bilo reakcije nekog značajnijeg hrvatskog pera. Dežurni i beskrupulozni detektori licemjerja u RH i pljuvači po svemu i svačemu, još uvijek su slabi jedino na Sarajevo i brendiranu patnju koju taj ucviljeni g(r)ad već godinama uspješno izvozi u svijet kao svoj glavni izvozni proizvod.
Konstantna akutna bol koja ne jenjava, tragedija, patnja i imidž žrtve zaštitni su znak Sarajeva u užem smislu i ujedno BH muslimana u širem. To je taj muslimanski outfit za vanka. Unutra u tamnom vilajetu zvanom Sarajevo događa se nešto posve drugo. Žrtva je postala silovatelj. I već 20 godina čisti sve nebošnjačko i nevelikobosansko iz sebe. Ako im to kažeš u facu, ako samo slučajno primjetiš da je Sarajevo od pet gradova u BiH etnički najhomogeniji i da se još uvijek etnički bistri, nazovu te tada fašistom, sarajevofagom i šovinisitičkim nacionalistom koji ne želi dobro BiH.
U mainstream medijima koji su opet listom smješteni u Sarajevu samo je takvima dozvoljeno primjećivati. I to za naše pare. I dijeliti lekcije drugima. S te strane ne čudi naklonjenost medijskog Zagreba medijskom Sarajevu. Oni se naprosto vole javno. Jednako kao što Sarajevo dijeli fermane ostatku BIH tako i Zagreb popuje ostatku Hrvatske. I Hrvata. Svaki napad na Zagreb doživljava se kao napad na svetinju, na potkopavanje hrvatske ideje i države. Iako Zagreb s hrvatskom idejom i s ostatkom Hrvatske dijeli sve manje zajedničkog i nacionalnog. A od iste te države i činjenice da je glavni grad sve više uzima. I Split i Osijek i Vukovar i Dubrovnik i Rijeka imaju jednako valjane razloge kritizirati unitarističku politiku službenog Zegeja isto onako kao što Mostar i Banjaluka i Tuzla i Zenica kritiziraju unitarno Sarajevo.
Sarajevo - najopskurnija i najnetolerantnija metropola na Balkanu bez obzira na sve što se događa u njoj vješto prikriva vlastitu teheranizaciju. Sarajlije i Bošnjake se propituje s posebnom pažnjom. O njima se piše s etički posebno fabriciranim normama. Njihove spaljene kuće stotinu puta su spominjanije u medijima od hrvatskih i srpskih.
Većina Hrvata i Mladohrvatića u RH ne zna nabrojati niti jedno spaljeno hrvatsko selo u BiH. Dok za Ahmiće npr. znaju svi, Trusina je u RH nepoznat pojam iako su istog jutra u Trusini poklana hrvatska djeca kad i u Ahmićima muslimanska.
Tako smo došli do zaključka kako "u regionu" postoje In i Out tragedije. Popularna i nepopularna silovanja. Zanimljive i bezlične smrti. Interesantna i kirurški dosadna obredna klanja. Jednako kao što je na svjetskoj razini recimo Haiti trenutno posve IN. Iako u svijetu od gladi umire šest milijuna djece godišnje cijeli licemjerni Zapad danas nariče nad 300.000 Haićana. A za Zapadom odmah nariče i 4 milijuna Hrvata koji uporno žele biti IN. I dok nariču nad Haićanima ne primjećuju da im tu u susjedstvu neko uništava vlastite sunarodnjake. Međutim tragedija Hrvata u BiH jednostavno nije IN. Dođe čovjeku da mu bude žao što nije Haićanin. Ali ako nemoš biti Haićanin uvijek možeš biti BH musliman, ili u manjoj mjeri barem suosjećati s njima. Biti prijatelj Bosne to ti danas dođe k'o biti Pravednik među narodima. Pogotovo ako si Srbin ili Hrvat i umakao si prste 90-ih u rat u BiH recimo kako Mesić, bio si visoko rangiran i AID te drži u šaci. A tebi se ne da u Haag...
Suosjećanje je utoliko poželjnije ako ne suosjećaš sa žrtvama vlastitog naroda i forsiraš isključivo tragediju muslimanske žrtve.
Ima tu i nekakve egzotike. Otvoriti temu na dan nezavisnosti o tome kako usred BIH postoji islamska država Maoča unutar sekularne BiH u kojoj se školuje po jordanskom programu i sudi po šerijatskom pravu nije uopće popularno. Puno je egzotičnije snimiti film o slatkoj ljubavnoj priči koju razara selefijstvo.
Zašto bi netko snimio istiniti horor o ludom selefiji koji upada u hrvatsku kuću za Badnjak i pobije jednim mahom cijelu familiju kada se umjesto toga može snimiti dobra ljubavna drama? Zamislite da je prije par godina nekakav ustašoid Ante zaluđen nekakvom nacikrižarskom idejom upao u muslimansku kuću na Bajram i pobio svako živo muslimanče u njoj? Kako bi Matanić omastio brk! Kako bi padali Zlatni medvjedi čovječe! Zapravo je velika šteta za hrvatski film što Muamer Topalović nije Hrvat a pobijena obitel Anđelić muslimanska.
Biti bosanski musliman slavenske krvi koja u trenutku punog mjeseca, ili kad se magla spusti, postaje saudijska krv, to je totalni SF, baš ono vukodlačka kafkijanska štorija o preobraženju koja puni naslovnice i kino sale.
A upravo taj detalj - javna fundamentalistička prijetnja Senada Pećanina o tome kako Zapad a ni Zagreb ne smiju vjerovati kako se tolerantni i sekularni muslimanski živalj neće preobraziti u vehabi vukodlake ukoliko im se odredi život u vlastitoj nacionalnoj republici pokazala je pravo fundamentalisitčko lice Bin Pećanina.
Koje li milosti. Kojeg li vizionarstva nasred Sarajeva. Kojeg li ukazanja i dara od samog Allaha. On, Senad Bin Pećanin ima karizmu Novog Proroka, gotovo kao Šćepan Mesić, da je u stanju zaviriti u svaku ponaosob dušu muslimanskog čovjeka i predvijeti kolektivnu preobrazbu mirnih i žrtvovanih muslimanskih ljudi u opake nosače bombi i rezače grla ukoliko ih se natjera da žive u vlastitoj nacionalnoj državi. Inšallah Senade! إن شاء الله !
Na taj način potvrdio je Pećanin ogroman prijezir prema vlastitu narodu. Isto koji je izrekao i Mesić. Muslimanski narod u BIH njih dva smatraju jedinim narodom na svijetu koji ne želi vlastitu nacionlanu republiku. Smatraju ga potom divljim narodom u kjem tinja krv likana spremna na preobrazbu, narodom koji je miran samo u situaciji dok može upravljati drugima i nametati drugima svoj sistem vrijednosti. Kada bi postao samodostatan i republički uokviren gubi svoj smisao nametanja, fundamentalni smisao Islama kao takvog koji pored ispovjedanja vjere ima i trajnu zadaću nametanja svog sustava i vrijednosti življenja drugima a koji se u slučaju bh muslimana savršeno poklopio s nacionalizmom većinske nacije koja perfidno isti taj nacionalizam gura pod ideju građanske države BIH.
Senad je po političkom određenju navodni socijalist. I navodno je za bratstvo i jedinstvo svih naroda i narodnosti. Nije za etnofederalno uređenje BIH. Vjeruje da se narodi u BIH ipak vole i da su za sve krive političke elite. Smatra da je očuvanje "Bosne" ideja nad idejama. I tu ideju zagovara i kao interes RH i Srbije. Iako je fundamentalist velikograđanske BIH ekstremizam pripisuje drugima. I zagovara Utopiju.
Nekada davno prije Vehabija u BiH, a i šire, postojao je također fundamentalistički soj ideologa koji su vjerovali u komunizam i marksizam. Smatrali su da će ideja radništva i socijalnog nadići nacionalna pitanja. Pa su 90-ih lupili glavom o zemlju. Danas su se "demokratizirali" i umjesto jednoumlja dociraju o demokraciji i višestranačju. To njihovo zatiranje činjenica i zagovaranje utopije državu koju su stvarali skupo je koštalo. I nestala je u krvi. Ali utopijska matrica nije izišla iz njih. Jednako kao što su tada utopistički vjerovali u nadideju radništva danas vjeruju u ideju nadnacionalne građanske države. I pored ovolikih masovnih grobnica i dalje su zadivljeni multieničkim BH društvom. Odrekli su se radništva i samoupravljanja, prihvatili kapitalizam ali su ostali utopisti. Doduše ovaj put ne iz ideala nego iz jednostavne kapitalističke računice. Građanski utopizam danas je dobro plaćena ideologija. Koju jednako dobro financira i Zapad i saudijsko vehabijski kapital. Jedan od takvih plaćenih utopista je i Senad Pećanin, fundamentalističko dijete nekadašnjih samoupravljača, svjesno fundamentalizma u sebi koje tinja. I koje mu je babo ostavio u nasljeđe.
Drmao je onomad jednom državom još jedan takav Utopist. Bio je također navodni socijalist.Da bi se na kraju ispostavilo da je i on nacionalistički vukodlak. I on je govorio kako je očuvanje države iznad svega. I da je građansko iznad nacionalnog. Isto kao i Pećanin. I njemu je građansko prdoklačenje bio eufemizam za većinski nacionalizam većinskog naroda. A onda se jedan dan za vrijeme punog mjeseca preobrazio. Izišao pred narod, iskezio zube, digao kandžu i zarežao: "Nitko ne sme da vas bije!" Rulja je podivljala. Frajer se zvao Slobodan. Umro je u Haagu. Neki govore da mu je u želudcu pronađena srebrna kuglica. Pokopan je ispod lipe u Požarevcu. Mise za njeg su date...
Nije stoga fundamentalist onaj jadnik iz Gornje Maoče niti su oni prijetnja Bosni i Hercegovini. Prava prijetnja Bosni i Hercegovini jedinoj pravoj višenacionalnoj državi na Balkanu jeste Pećanin i ljudi slične mozgovne konstelacije. Zagovornici građanskog fundamentalizma koji po zadatku nalogodavca ignoriraju stvarnost BIH. Zemlje u kojoj nacionalističke orgije nikad nisu prestale. I čiji se nacionalizmi ne mogu rješiti ignoriranjem. Stvarnost zemlje u nestajanju.
Tako slijepo ignorirati činjenicu da je BiH sve manje država a sve više i više protektorat u kojem se grade kineski zidovi između tri odvojena etnosa mogu samo fundamentalisti. Gurati utopijski građanski fundamentalizam kao nadideju i nadnacionalni plašt ideji konsocijacije triju nacija u današnje vrijeme nekakvih demokratskih europskih dosega, pa čak i pored triju europskih primjera kako se uređuju multinacionalna društva (Belgija, Švicarska, Španjolska) pilanje je grane na kojoj sjediš i apsolutni prijezir prema opstanku kakve takve vlastite države. Onaj tko ne želi vidjeti stvarnost BIH i suočiti se s prošlošću da bi se izvukla nekakva rješenja za budućnost taj ne želi dobro Bosni i Hercegovini. Nego joj želi brzu smrt.
Da se Banjaluke pita Senad P. bio bi idući bošnjački član predsjedništva BIH. Po Slobodanovom receptu do raspada Senadove zemlje. Kada će početi vrijeme bosanskih selafija i vukodlaka...Moonlight II!
