Dramatično iseljavanje Hrvata iz BiH

Dramatični pad broja Hrvata i nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini se nastavlja. U svojoj izjavi prije nešto više od godinu dana nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić naglasio je da je u Bosni i Hercegovini prije rata bilo 820 tisuća katolika, koji su gotovo svi bili Hrvati, a da ih je tada ostalo samo 446 tisuća. Gdje su završili Hrvati koji su ili protjerani ili napustili BiH? Do svih točnih brojki teško je doći, no iz priloženih podataka i analiza zadnjih godina mogu se djelomično utvrditi neka kretanja. Dakako najveći broj završio je u Hrvatskoj, Njemačkoj, SAD...

Prema podatcima Ministarstva unutarnjih poslova, koje je obradio Državni zavod za statistiku u Hrvatsku se npr. 2005. doselilo 8 358 osoba iz Bosne i Hercegovine, koji su činili gotovo 59% svih useljenika, dok je taj broj 2004. iznosio 11 tisuća. Ukupno je u periodu od 1991. do popisa stanovništva 2001. godine u Hrvatsku doselilo 189 039 (91 399 muških, 97 640 ženskih) osoba. Koliko je ovaj broj dramatičan vidi se iz ta brojka za samo jedno desetljeće veća od svih doseljenih Hrvata od 1946. - 1990., koja je iznosila 181 371 osoba.

Što se tiče podataka vezanih za Njemačku, za brojno stanje Hrvata koji potječu iz BiH teš ko je odgovoriti jer odgovarajuće institucije ne prate ove podatke.

Ovdje se javlja i dodatni problem pri utvrđivanju ovog broja, jer većina Hrvata iz BIH uz bosansko-hercegovačko ima i hrvatsko državaljanstvo, odredjeni broj ima dodatno i njemačko, iako to njemački zakon samo iznimno dopusta i sl. Prema podatcima Središnjeg registara stranaca (Ausländerzentralregister) 30,3% (69 500) svih hrvatskih državljana koji su boravili u Njemačkoj krajem 2005. (228 926) došlo je u periodu 1990. - 2005. Veliki broj njih podrijetlom je iz BiH. Brojne hrvatske katoličke misije imaju više članova iz BiH nego iz Hrvatske.

Izbjegli i prognani Hrvati iz BiH nemogućnošću produzetka boravka u Njemačkoj s hrvatskim državljanstvom bili su u situaciji da svoja prava ostavarivaju preko državljanstva države iz koje potječu.

Krajem 1999. UNHCR registrao je za period od 1996. - 11/1999. povratak 347 418 izbjeglica i prognanika iz Njemačke u BiH 65 737 njih ili 18,92% bili su Hrvati (246 900 Bošnjaci - 71,07%, Srbi 32 046 - 9,22%).

Koliko je svih Hrvata doseljenih za vrijeme rata ostalo u Njemačkoj zasigurno je teško zaključiti. Ako se gleda sveopći broj Hrvata u Njemačkoj onda je on 2006. (227 510) u odnosu na 1993. (153 146) povećan realno za 74 364 osoba. Dodatni problem svemu ovome je i to su se u prvim godinama hrvatske državnosti naši državljani još vodili pod jugoslavenskim statističkim kodom.

Više od 40 000 bosansko-hercegovačkih izbjeglica koji su živjeli u Njemačkoj potražilo je od 1996. - 1999. svoju novu domovinu prije svega u SAD-u (33 005 osoba), Kanadi (4 204) i Australiji (2 988). Prema podatcima U.S. Regugee programa 3.2.2002. godine (na osnovu 8 362 osobe), nacionalna struktura je bila: Bošnjaci 69,01%, Hrvati 17,02%, Srbi 5,9%...).

Nažalost sadašnja ekonomsko-politička situacija, sveopći položaj i pad nataliteta Hrvata u BiH (prof. dr Ante Markotić, stručnjak za demografiju sa Sveučilišta u Mostaru procjenjuje demografski kolaps 2010. godine), ukoliko ne dodje do nekih značajnih poboljšanja, upućuje na to da bi se sadašnji broj mogao još smanjiti, posebno nakon pristupa Hrvatske u EU. Istraživanje među 550 studenata dvadesetak hrvatskih fakulteta koje je 2005. na temu "Hrvatsko tržište rada u 21. stoljeću" proveo Institut društvenih znanosti Ivo Pilar pokazuje da 75 posto studenata razmišlja o odlasku u inozemstvo. Iz ovog istraživanja jasno se vidi kakva je situacija u Hrvatskoj i na osnovu nje može se nažalost zaključiti da je ona medju hrvatskom omladinom u BiH vjerojatno još gora.

Djelovanje određenih svjetskih centara moći (više puta na to ukazivao kardinal Vinko Puljić), uskraćivanjem podrške Zagreba nakon trećesiječanjske promjene vlasti i rascjepkanošću hrvatskog političkog korpusa, umjesto da napokon stane u obranu hrvatske opstojnosti, doprinose ovakvom dramatičnom stanju koje nesumljivo vodi u kataklizmu.

Kamion eksploziva trebao je stići u Međugorje?

Kako otkrivaju izvori mostarskog lista, sve terorističke prijetnje u našoj zemlji posljednjih mjeseci dovode se u vezu s glavnim vođom mladih islamista, egipatskim Imadom el Misriom koji je još 2001. izručen iz naše zemlje Egiptu.
Nakon što je Dnevni list objavio informaciju da je crkva sv. Jakova u Međugorju moguća meta terorističkog napada, list danas otkriva nove detalje o pripremi spomenutog napada.

Kako se doznaje iz izvora bliskih obavještajnim službama, sredinom listopada u središnjoj Bosni uhićena je osoba pod prezimenom Bešlić za koju se sumnja da je planirala kamionom punim eksploziva doći u Međugorje i izvršiti teroristički čin. Domaće obavještajne službe dobile su informaciju da spomenuta osoba planira teretno vozilo napunjeno eksplozivom dovesti do Međugorja s područja središnje Bosne. Nakon iscrpne provjere tih informacija, uslijedilo je uhićenje Bešlića. Na taj način su obavještajci, zahvaljujući radu s inozemnim službama na lociranju i razotkrivanju pojedinaca povezanih s Al-Qaidom, uspješno neutralizirali njihove namjere. Kako se doznaje, dio pojedinaca koji su umiješani u planiranje napada odabran je iz mudžahedinskih postrojbi koje su se tijekom prethodnog rata borile u našoj zemlji.

Crkva pod prismotrom policije

Naime, pripadnici MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije su tijekom proteklog vikenda, kako smo jučer objavili, po dobivenoj dojavi o mogućem napadu pregledali crkvu sv. Jakova u Međugorju, ali nisu pronašli eksploziv. Otada se danonoćno čuva, a kako doznaje Dnevni list, međugorska crkva i danas se nalazi pod prismotrom policije. Kako otkrivaju izvori mostarskog lista, sve terorističke prijetnje u našoj zemlji posljednjih mjeseci dovode se u vezu s glavnim vođom mladih islamista, egipatskim Imadom el Misriom koji je još 2001. izručen iz naše zemlje Egiptu. El Misri je inače bio oženjen Bošnjakinjom s kojom je živio u Bočinji, nekoć je bio pripadnik zloglasnog odreda El Mudžahid te je bio jedan od čelnika islamske vehabijske organizacije. U BiH je vodio 40-dnevnu medresu, vjersku poduku za primanje u mudžahedinsku brigadu. Njegova je predavanja tada slušalo čak 2.000 Bošnjaka.

“Onima koji su poznavali Imadov rad za vrijeme rata izgledalo je nemoguće da će od mladića stvoriti takve osobe koje će preuzeti odgovornost za svoje, ali i tuđe živote”, opisuje se djelovanje El Misrija u letcima koji se dijele diljem BiH i distribuiraju preko Interneta. Za njim je bila raspisana međunarodna tjeralica zbog napada u Egiptu u kojem je poginulo 58 turista. Vjeruje se da on i dalje djeluje preko svojih sljedbenika kojih ima i u našoj zemlji.

Vehabijske organizacije

Prema mišljenju mnogih analitičara, Hrvati su postali meta napada koje planiraju vehabije u našoj zemlji. Naime, iako je Imad el Misri izručen Egiptu, to nije zaustavilo djelovanje radikala u BiH. Situacija je pogoršana i zbog izručenja državljana afroazijskog podrijetla iz naše zemlje. Prema procjenama hrvatskih obavještajnih službi, napadi su usmjereni na Hrvate jer islamisti Federaciju smatraju za svoj prostor, dok se Republika Srpska još uvijek opire širenju vehabijskih organizacija na tom području. Analitičari procjenjuju da su terorističke aktivnosti u BiH svedene na minimum, no takve aktivnosti sve više preuzimaju nove snage, takozvane vehabije iz BiH.

Napad planiran četiri puta?

U ovoj godini je navodno napad na vjerske objekte u Hercegovini planiran četiri puta. Tako je 18. srpnja ove godine postojala informacija da se planira napad na križ na brdu Hum iznad Mostara. Zatim je 10. listopada napadnuta džamija u Jasenici kada je još uvijek nepoznata osoba ispalila projektil na džamiju. Nakon toga policija MUP-a HNŽ-a dobila je dojavu o mogućem napadu na brdo Hum iznad Mostara, te posljednje informacije o uhićenu jedne osobe pod prezimenom Bešlić na području središnje Bosne za koju se sumnja da je planirala spomenuti napad na Međugorje.

Antiterorističke akcije

Posljednjih mjeseci domaće sigurnosne službe provele su niz uspješnih antiterorističkih akcija. Serija uhićenja je započela još prošle godine kada je u Sarajevu uhićeno više osoba koje se dovode u vezu s planiranjem terorističkih napada na veleposlanstva zapadnih zemalja. Zatim je dobrom suradnjom naših i stranih službi krajem rujna u Kansas Cityju u SAD-u uhićeno nekoliko osoba zbog izdavanja ilegalnih vozačkih dozvola za kamione koji prevoze opasan teret.

Provjera informacija – nema dokaza

Državni ministar sigurnosti Bariša Čolak je za Dnevni list rekao da su obavještajne službe dobile dojave da su vjerski objekti u Hercegovini u opasnosti te je policija iz tog razloga poduzela dodatne mjere sigurnosti. Napomenuo je da sigurnosne agencije još uvijek rade na provjeri vjerodostojnosti tih informacija istaknuvši da još uvijek nisu pronađeni nikakvi dokazi koji bi potvrdili informacije o napadima. Također je dodao da nitko nije uhićen. Provjerava se i zašto je informacija plasirana u javnost. “Policija je djelovala profesionalno i nije smjela čekati da se informacija provjeri”, kazao je Čolak.

27.10.2006.
Pincom.info

Europski samozaborav

Je li suvremena Turska promijenila osvajački mentalitet ili je u njezinoj politici i dalje prisutan ekspanzionistički poriv prema Zapadu

Nakon niza prijetnji islamskih ekstremista upućenih papi Benediktu XVI., čini se da je razboritije odgoditi njegov posjet Turskoj koji je planiran u studenome ove godine. Ne treba biti prorok da bi se zaključilo kako bi papin život u toj zemlji koja je kandidat za Europsku uniju, ozbiljno bio ugrožen. Teško je povjerovati da oni muslimanski vođe koji prijete Papi ne razlikuju Benedikta od Busha. Vjerojatnije je da ih ne žele razlikovati i da im je cilj raspirivati mržnju muslimanskih masa prema kršćanima. Bolje je da se Europa što prije suoči s činjenicom da njihovi protuzapadni bojni pokliči nisu političke naravi, nego poziv na vjerski i kulturalni sraz civilizacija. U Turskoj se čak pojavio i roman o ubojstvu Pape, fikcija koju bi neki, čini se, rado preveli u stvarnost. Navodno je veliki hit. Očito golica maštu masa u zemlji koja se ne može pohvaliti prevelikom tolerancijom, ali to ne smeta briselske birokrate da s njom pregovaraju o ulasku u EU.

Turski genocid nad Hrvatima više nitko ni ne spominje

U takvom kontekstu, ozbiljno je pitanje ima li smisla Papin posjet Turskoj. Tko može spriječiti nekog fanatika koji je naumio ubiti Papu da to ne provede i u djelo, posebno u ozračju koje je protupapinsko i protukatoličko? Skandalozno je i to, već samo po sebi, da se jednom luđaku i teroristu kao što je Ali Agca dopušta da komunicira iz zatvora s javnošću, da raspiruje tenzije, i šalje tobože dobronamjerna upozorenja Papi da ne dolazi jer da će sigurno biti ubijen. Je li Ali Agca u Turskoj svojevrsna medijska zvijezda i turski heroj? Čini se da iz turske politike i odnosa prema Vatikanu izbija mentalitet povijesnog rivaliteta i kompleksa da je zapravo Rim bio nekoć glavna brana turskom ekspanzionizmu prema Beču i Zapadu. Katolici blagdanom Gospe od Ružarija 7. listopada praktički komemoriraju povijesni događaj koji je u temelju vjerskog: pobjedu nad nadmoćnom Turskom armadom kod Lepanta 1571. godine. Vjera je ostavila spomen u čudesni zagovor bl. Djevice Marije. Da nije bilo toga, ne bi bilo danas ni Europske unije. Ali današnji europski samozaborav graniči ponekad s neshvatljivom duhovnom zakržljalošću i neprijateljstvom prema memoriranju vlastite prošlosti. Je li suvremena Turska promijenila osvajački mentalitet ili je u njezinoj politici i dalje prisutan rivalitet i ekspanzionistički poriv prema Zapadu? Ne treba imati iluzija. Europa će imati velikih problema s turskom samodopadnošću i arogancijom, jer njezina povijest i memorija ne samo da se razlikuju od europske, nego je njoj izravno suprotstavljena.

Turska ni dan danas ne želi priznati strahovit genocid kojeg je izvršila nad kršćanskim armenskim stanovništvom u 20. stoljeću, a o višestoljetnom genocidu nad Hrvatima, nitko se i ne usuđuje više javno govoriti, jer se boji da će biti napadan i ismijan u samoj europskoj i hrvatskoj sredini! Hrvatska nije valjda sama od sebe krvarila nekoliko stoljeća pred turskim naletima, osvajanjima i pustošenjima. Ta povijesna činjenica se nepravedno zapostavlja u interesu suvremene politike globalopolisa u kojemu uvijek naizgled pobjeđuju moćniji i agresivniji.
Kad bi se htjelo poštovati kriterije koje sam Zapad proklamira kao najvlastitije vrednote, onda Turska u pogledu ljudskih prava ne bi mogla ni sanjati o pristupnim pregovorima s EU! Kao što se u svijetu prešućuje latentni progon kršćana u Kini, tako se u Europi prešućuje i činjenica da kršćani nemaju prava i slobode u Turskoj kakve imaju većinska vjera i stanovništvo. U Turskoj je još moguće, i ima takvih slučajeva, da kršćani, ukoliko otvoreno ispovjedaju svoju vjeru, mogu završiti u zatvoru. O reciprocitetu u Turskoj nema niti govora. Dok se džamije grade po čitavoj Europi, koliko se crkava izgradilo u Turskoj? Pitanje reciprociteta naglasio je i papa Benedikt, međutim, problem je tko će sa zapadne strane provoditi dosljedan reciprocitet. Ako vlade zapadnih zemalja nisu za to zainteresirane, onda aksiom reciprociteta ostaje puka teorija.

Dva Turčina su otela turski zrakoplov iznad Grčke, navodno, da bi izrazila svoje protivljenje Papinu dolasku u Tursku. Dok s jedne strane, netolerancija i mržnja poprimaju razne, i bizarne i zlokobne oblike, dotle zapadna raskršćanjena Europa ostaje hladna i ravnodušna prema Papi koji je profinjeni Europejac, i koji nastoji duhovno, moralno i intelektualno oživjeti razmišljanja o njezinim stvarnim ishodištima. Papa je svjestan da Europa u duhovnom stanju u kakvom jest, ne može izdržati pred naletom muslimanskog vitalizma, i da bi kroz nekoliko desetljeća poput sjeverne Afrike koja je nekad bila kršćanska, mogla postati islamska. Kad se sve razgoli, ostaje na djelu gruba stvarnost o sučeljavanju dva svijeta, koja je još daleko od bilo kakve dijalektike. / Zoran Vukman, Hrvatsko slovo

Napad u Ilijašu: Na 70-godišnjeg Lozana Ilića krenuli nožem

ILIJAŠ - Sve učestaliji napadi na hrvatske povratnike u Ilijašu, njihovu imovinu i katoličke vjerske objekte u toj sarajevskoj općini, kulminirali su nedavnim napadom na povratnika u naselje Podlugovi, 70-godišnjeg Lozana Ilića.

Prvo pljačka, onda nož
Njega je na kućnom pragu fizički napao Bošnjak iz Srebrenice, čijeg je sina nekoliko dana ranije Ilić zatekao kako pljačka kuću njegova brata. - Pljačke hrvatskih kuća i imovine ovdje su svakidašnjica. Mi svi pokušavamo, koliko možemo, zaštititi svoju imovinu postavljanjem dodatnih lokota na brave, ali sve je izgleda neuspješno. Nedavno sam u kući svojega brata u pokušaju pljačke zatekao dvojicu mladića. Jedan je odmah pobjegao, a drugog sam uspio zadržati do dolaska policije koja je napravila očevid - ispričao nam je Lozan Ilić.

Najgori su pridošlice
Nekoliko dana kasnije doznao je kako je mladić sin izbjeglica Bošnjaka iz istočne Bosne koji su naselili to područje. Mladićevi otac i majka posjetili su Lozana Ilića pod isprikom da žele pogledati kuću koju prodaje. - Vidno pripit otac me udario šakom, a za pojasom je imao velik nož. Iako sam pao ostao sam pri svijesti i dozvao suprugu koja je uspjela izvući nož iz njegova džepa. Vjerujem da bi me ubio njime jer je vikao kako sam zatvorio njegova sina i prijavio ga policiji - ispričao nam je još uvijek vidno potresen Lozan Ilić.

Na pitanje zašto prodaje kuću, Ilić nam je odgovorio da je život hrvatskih povratnika u Ilijašu posljednjih godina postao nepodnošljiv. - Nepodnošljivim ga čine Bošnjaci iz istočne Bosne, koji nas stalno napadaju i provociraju. Mi s mještanima Bošnjacima nikad nismo imali problema - kaže Petar Ilić, predsjedavajući Općinskog vijeća Ilijaša, koji kaže da će sigurnost hrvatskih povratnika u toj općini biti tema izvanredne sjednice Općinskog vijeća koja bi se trebala održati ovih dana.

- Nitko od nas se ne osjeća sigurnim, ali nas neće otjerati odavde. Onima koji se još nisu vratili, poručujem da dođu jer će biti lakše oduprijeti se pritiscima ako nas je više - kaže Dragan Pranjić, jedan od rijetkih povratnika u Ilijaš, koji je unatoč pritiscima odlučio ostati u Ilijašu. Ondje od prijeratnih 1700 Hrvata katolika danas živi manje od 300. Podaci su to koje smo dobili u župnom uredu u Ilijašu.

Župnik don Anto Dominković kaže da su na meti onih koji žele istjerati Hrvate iz Ilijaša često i katolički vjerski objekti u toj općini. - Nedavno su nam razbijeni vitraji na crkvi, oštećena je kapelica, a posljednji slučaj provokacije bilo je za Tijelovo kada je netko dodavanjem gasa u automobilu sve vrijeme ometa - objašnjava župnik.

Vecernji list

Hrvati trče zadnji krug?

Ako govorimo o ugroženosti Hrvata u BiH, ona nije ravnomjerno zastupljena. Imajući u vidu da su rasuti kao rakova djeca, najviše su ugroženi urbani Hrvati (Sarajevo, Zenica, Tuzla, Banja Luka i drugdje), zatim Hrvati u srednjoj Bosni, te Hrvati u Posavini, a najmanje Hrvati u Hercegovini.Sudjelovao sam u jednoj TV-anketi s pitanjem: "Jesu li Hrvati u BiH ugroženi?". Bez obzira na teoretičare koji kažu da je dobro pitanje polovica odgovora, spoznao sam da je puno lakše postaviti pitanje nego odgovoriti na njega. Stoga tema o ugroženosti Hrvata u BiH zaslužuje pomnjivo detektiranje.
Neću pretjerati ako kažem da je svatko danas u BiH ugrožen, ako ne na političkoj razini, jest na gospodarskoj, kulturnoj ili pak na ekološkoj. Činjenica je da je Bosna i Hercegovina još samostalno neodrživa država, pod protektoratom međunarodne zajednice, pa se na unutarnjem planu može govoriti o određenoj individualnoj, pa na kraju i o etničkoj ugoženosti.
Opća trauma

Agresija na BiH 1991. godine i rat sve do daytonskoga sporazuma 1995. godine ostavili su dubok pečat, veliku društvenu ranu i opću traumu. BiH je u tom razdoblju pucala po etničkim šavovima, osjetila se odjednom nacionalna ugroženost. Jesu li Hrvati u BiH danas ugroženi? Odgovor je kompleksan i nije lako reći DA ili NE. Ako pogledamo unatrag, negdje do 1990. godine i prvih višestranačkih poslijeratnih izbora, možemo reći da su za današnji položaj Hrvata u BiH odgovorni: prvo - sami Hrvati u BiH, drugo - hrvatska država i treće - Međunarodna zajednica.

Hrvati u BiH dobrim su dijelom kreirali svoju sudbinu, ali ta kreacija, promatrana na državnoj, političkoj, gospodarskoj ili kulturnoj razini, nije bila uspješna. Hrvati u BiH nisu stvorili političku, državnu ili kulturnu elitu, koja bi uspješno prebrodila sve Scile i Haribde u ratu i u miru.
S druge strane, Republika Hrvatska nije unijela potrebnu količinu strpljenja, vještine, diplomacije, pa i pameti u probleme bh Hrvata. Devedesetih godina puno je emisara i mesija iz Republike Hrvatske kružilo po BiH i miješalo se u unutarnje stvari, od lokalne pa do državne razine. Bilo je puno petljavine oko izbora predsjednika najveće hrvatske stranke u BiH (uh, sedam predsjednika izmijenilo se u osam godina!), dosta je hrvatskih političara i diplomata pregovaralo na međunarodnom planu, ali su ti pregovori često bili u iznudici, pravdanju ili u ublažavanju negativnih mjera i poteza.
Pomoć koja se upućivala nije uvijek dospjela u prave ruke, već do svakojakih meštara i mešetara. Nakon 2000. godine mnoge stvari u odnosima Hrvata s ove i one strane granice postale su transparentne, ali vrijeme je nepovratno iscurilo. Međunarodna zajednica također snosi veliku odgovornost za položaj Hrvata u BiH. Bilo je tu određenih predrasuda, krivih optužaba, insinuacija, pritisaka, nediplomatskoga kažnjavanja, suđenja i prozivanja, a za dobar dio krivih poteza nitko se nije ispričao ili barem posuo pepelom.
Ako govorimo o ugroženosti Hrvata u BiH, ona nije ravnomjerno zastupljena. Imajući u vidu da su Hrvati u BiH rasuti kao rakova djeca, može se utvrditi da su najviše ugroženi urbani Hrvati (Sarajevo, Zenica, Tuzla, Banja Luka i drugdje), zatim Hrvati u srednjoj Bosni, te Hrvati u Posavini, a najmanje Hrvati u Hercegovini.
Od Starog mosta do atentata

Pokušavalo se raznim organizacijskim modelima: hrvatskim zajednicama, republikama i samoupravama i nije se uspjelo. To je Hrvatima samo priskrbilo separatističku stigmu. Povučeno je puno krivih poteza u mnogim područjima i puno je negativnih slika o bosanskohercegovačkim Hrvatima otišlo u svijet.
Sjetimo se samo: zaustavljanja humanitarnih konvoja, rušenja Staroga mosta, atentata na Hansa Koschnicka, otmice biskupa Perića, zazidavanja crkvi, lažiranja izbora, megalomanskih aukcija itd., itd.
Surova statistika

Ali na čemu graditi teoriju ugroženosti? Možda najviše na statistici. Na 800 tisuća hrvatskih adresa u BiH danas ne prebiva trećina, ili možda polovica Hrvata iz 1990. godine. Tek će sljedeći popis pučanstva donijeti pravi odgovor na to.
Politički i državnički hrvatski političari i dužnosnici bore se s puno jačim protivnicima i najčešće napuštaju parlamentarne sjednice, svejedno uzdignute ili pognute glave.
Na kulturnoj razini stalno mrmljaju na televiziju, programe, kanale, jezičnu politiku, i što sve još ne. Ni crkveni oci nisu se baš najbolje snašli u turbulentnim vremenima prošloga stoljeća. Ipak, presmiono je reći da su Hrvati u BiH ugroženi. Možda su tjeskobni, pesimistični ili zabrinuti za budućnost. Ja sam umjereni optimist, a vi?

piše Radoslav Dodig / Slobodna Dalmacija

Za Hrvate nema posla u Sarajevu

Piše: Alenko Zornija

SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika) Dvije vodeće stranke s hrvatskim predznakom u Sarajevu gotovo istodobno su se javno oglasile upozoravajući na nedopustivo mali broj Hrvata zaposlenih u javnim službama u Sarajevu. Zubakova NHI i županijska organizacija HDZ-a BiH, odvojeno su ocijenile zastupljenost Hrvata u lokalnoj administracije nedopustivo malom.

Prema raspoloživim podacima, u Kantonu Sarajevo, od oko 720 zaposlenih samo je 30 Hrvata. U Gradskoj upravi, od 60 zaposlenih samo pet ih je hrvatske nacionalnosti, premda bi im, sukladno Protokolu o organizaciji Sarajeva, trebalo pripasti 15-20 posto svih pozicija.

U općinskim tijelima vlasti stanje je identično. U devet sarajevskih općina uposleno je oko 1500 ljudi, a samo 60 Hrvata, a ništa bolja situacija nije niti u javnim županijskim poduzećima kakva su Park, Vodovod i kanalizacija, Pokop, Tržnice, Prometno poduzeće i dr.

Slično je, tvrdi se, i u upravnim i nadzornim odborima javnih poduzeća, obrazovanju …

Obmanjivanje javnosti i demagogija
"Ovo je stanje potpun neuspjeh postojeće politike, slom multietničnosti Sarajeva kao njegove glavne odlike. Hrvati su u Sarajevu konstitutivan, suveren narod, ali posve neravnopravni glede zapošljavanja. Vrijeme je da se prestane s obmanjivanjem javnosti i demagogijom. Trenutak je da se poduzmu energične i konkretne mjere protiv ograničavanja i sprječavanja zapošljavanja Hrvata u Sarajevu. Ako se nastavi politika diskriminacije, u Sarajevu će ubrzo ostati samo duboki tragovi bogate hrvatske materijalne i duhovne kulture koji će svjedočiti da su Hrvati nekad tvorili i više od trećine pučanstva u gradu, a Sarajevo imalo najviše Hrvata od svih gradova u BiH. Pozivamo sve odgovorne čimbenike da ne dopuste da se ostvare ove crne slutnje", kažu u HDZ-u.

Prepucavanje hrvatskih stranaka
Jedan od glavnih razloga višegodišnjeg trenda odlaska mladih Hrvata iz Sarajeva upravo nemogućnost zapošljavanja. HDZ također smatra nerazumnim i provokativnim da dogradonačelnik Sarajeva, na mjestu koje pripada Hrvatima, živi i radi u inozemstvu, a izjašnjava se kao Bosanac. Misli se na poznatog nogometnog trenera Ivicu Osima.

No, dok HDZ za postojeće stanje krivim smatra vlast Alijanse za promjene, sarajevski dožupan Vlado Raguž iz NHI-ja, stranke koja je članica vladajuće koalicije, drži odgovornim bivšu vlast nacionalnih stranaka kojima je, po njegovim riječima, bio cilj iseliti Hrvate iz Sarajeva. Podatke o brojčanoj zastupljenosti Hrvata u administraciji on ocjenjuje "frapantnim i groznim".

I dok suprotstavljene hrvatske stranke koriste lošu situaciju (i) za međusobno optuživanje, neki rješenje vide u oživljavanju stare ideje po kojoj bi se glavni bosansko-hercegovački grad uredio kao distrikt, po uzoru na Brčko.

Izvor: Vjesnik

Biskup Komarica podsjetio na stradanje katolika, Dodik: Hrvati dobro došli

BANJA LUKA - „Ne možemo se i danas ne sjetiti naših katolika Banjalučke biskupije, ali i svih katolika iz BiH koji daleko od svoje domovine moraju proslavljati Uskrs“, ukazao je monsinjor Komarica nakon mise koju je služio u katedrali Svetog Bonaventure u Banjoj Luci.

Naglasio je i da „iako danas oni proslavljaju Uskrs na dalekom sjeveru Švedske i Kanade, i žarkom ljetu Australije, njihove misli i njihova srca su ovdje u našim crkvama i oni nisu izgubili nadu da će pravda pobijediti“.

Banjalučki biskup je još jednom podsjetio i na stradanje kroz koje su tijekom proteklog rata prošli banjalučki katolici, istakavši da je i u tim najtežim danima kada im je oduzimano pravo na rad, na dom, na identitet poruka koju je upućivao uvijek bila ista - zlo ne vraćati zlom.

Predsjednik Vlade RS-a Milorad Dodik, povodom Uskrsa, posjetio je danas obitelj Ljubomira Tomića u Debeljacima pored Banje Luke, kojima je najavio i pomoć s obzirom da nitko u toj obitelji ne radi.

Dodik je rekao da vlast ne opstruira povratak Hrvata u RS i poručio im da su dobrodošli u ovaj bh. entitet, te da će biti učinjeno sve da se Hrvatima osigura nesmetan boravak i život u RS-u.

„I Srbi, Hrvati i Bošnjaci trebaju živjeti ravnopravno i slobodno, bez ikakvih ograničenja zbog nacionalne pripadnosti“, kazao je Dodik.

Čestitke vjernicima katoličke vjere uputili su predstavnici vlasti RS-a. I u drugim gradovima RS-a danas su u povodu Uskrsa služene svečane mise.

23.3.2008.
Pincom.info / F

Treći entitet bio bi političko samoubojstvo!

Politika vođena od 1993. godine doživjela je vojni, politički i svaki drugi krah. Kada to nije bilo moguće provesti tada, iluzorno je pa čak i glupo očekivati da spomenuta politika ima izgleda na uspjeh u današnjim okolnostima

Piše: Alenko Zornija

Krešimir Zubak: HDZ sebi treba postaviti pitanje zašto ga nitko neće

SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika) - Predsjednik Nove hrvatske inicijative BiH Krešimir Zubak potpisao je 13. siječnja sporazum kojim je u BiH stvorena Demokratska alijansa za promjene. Ta je koalicija, podržana glasovima Abdićeve DNZ prošli tjedan pokazala nadmoć u parlamentu, izborivši se da na tri čelne funkcije u Zastupničkome domu budu izabrani kandidati Alijanse.

Po prvi put, nakon deset godina, nacionalne stranke HDZ i SDA izgubile su tako parlamentarnu većinu u Federaciji BiH.

No, ishod je spomenutog zasjedanja ogorčio HDZ koji tvrdi da je na izborima dobio plebiscitarnu podršku hrvatskog glasačkog tijela, čak preko 90 posto. Zato smo Krešimira Zubaka, na početku razgovora za Vjesnik upitali kako odgovara na spomenute optužbe?

- Nitko, pa ni HDZ, nema monopol na isključivo zastupanje interesa hrvatskog naroda u BiHi, tim više što se i na ovim izborima pokazalo da ta stranka strmoglavo gubi podršku birača. U odnosu na izbore od prije četiri godine dobili su čak 150 tisuća glasova manje i to uz sve neregularnosti koje su karakterizirale i ove izbore. HDZ je iskoristio instrumente kojima raspolaže, vojsku, razne udruge, i slično, da bi utjecao na glasačko tijelo u negativnom smislu i onemogućio ljudima očitovanje svoje slobodne volje, a organiziran je na dan izbora i referendum koji je unaprijed označen kao grubo kršenje izbornih pravila.Obzirom na očit pad podrške birača HDZ-u, polazim od pretpostavke da je veliki broj Hrvata, osobito u gradovima, glasovao za SDP. Dakle, nitko ne može sebe smatrati jedinim i legitimnim predstavnikom hrvatskog naroda bez obzira na podršku glasačkog tijela.

- Ipak, nesporazuma ima i ovih dana kulminiraju.

– U svim demokratskim zemljama, kakva i mi težimo biti, vlast formira onaj tko ima većinu u parlamentu. Ako HDZ s drugim strankama može postići parlamentarnu većinu, mi nemamo ništa protiv toga. No, HDZ prije svega sebi treba postaviti pitanje zbog čega ga nitko neće, iako se svima nudi. Jedini im partner može biti SDA. A razlog je što HDZ stalno vodi politiku proizvodnje neprijatelja i to je temeljni problem te stranke. Ne može tako, ovo je multietnička država i moraju se tražiti spone, točke za dijalog. Ne smije se biti isključiv. To što oni rade je samo jedan zbir ucjena i prijetnji.

- U ucjene i prijetnje vjerojatno ubrajate i najave da bi zbog aktualnih zbivanja HDZ i skupina manjih stranaka koje ga podržavaju i sudjeluju u radu Hrvatskog narodnog sabora mogli krenuti u pokušaj stvaranja trećeg entiteta?

- Pokušaj stvaranja trećeg entiteta bio bi političko samoubojstvo. Opće je poznato da je politika koja je vođena od 1993. godine doživjela vojni, politički i svaki drugi krah. Kada to nije bilo moguće provesti tada, iluzorno je pa čak i glupo očekivati da spomenuta politika ima izgleda na uspjeh u današnjim okolnostima. Poznato je da odnos međunarodne zajednice, svakako tu mislim i na Republiku Hrvatsku, jedinstven kada je riječ o podršci provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma. Hrvatski narodni sabor, dalje, ne postoji kao ustavna institucija, dakle riječ je o parainstituciji. To može biti udruga građana ili nešto slično, ali je neprihvatljivo da takva parainstitucija odlučuje i govori o onome na što pretendira, jer to bi bilo mijenjanje Ustava i Federacije BiH i Bosne i Hercegovine, dakle i Daytonskog sporazuma.

- Kada je riječ o Alijansi unutar te koalicije postoji i neformalni "hrvatski blok" u kojemu su NHI, HSS ali i Kljuićevi republikanci. Doznali smo da ste prilikom pripreme koalicijskog sporazuma upravo vi inzistirali da se prilikom raspodjele funkcija u izvršnoj vladi vodi računa o odgovarajućoj nacionalnoj zastupljenosti?

- Da, svatko tko formira vlast mora osigurati odgovarajuću zastupljenost Hrvata u strukturama vlasti. Problem bi bio kad bi to netko doveo u pitanje, no mislim da to neće biti slučaj. Mi smo sada u fazi kada razgovaramo o stranačkoj raspodjeli funkcija u izvršnoj vlasti. Hoće li ovi razgovori biti uspješni još je teško predvidjeti. NHI zna svoje pozicije kao stranka s hrvatskim predznakom. Naša pozicija je da u strukturama vlasti ne može biti manje Hrvata nego što je do sada bilo.

Izvor: Vjesnik

U BiH živi samo 440.000 Hrvata

Piše: Alenko Zornija

SARAJEVO - U Bosni i Hercegovini u ovom trenutku živi 3,1 milijuna ljudi. Od toga je 1,4 milijun Bošnjaka, 980.000 Srba, 440.000 Hrvata i 250.000 ostalih! Procjena je to iznesena u knjizi "
" čiji je autor dr. Ilijaš Bošnjović. Dijelove iz ove knjige, jedne od rijetkih u kojoj se na znanstvenoj osnovi pokušava prikazati aktualna struktura stanovništva u BiH, prenijela je sarajevska Slobodna Bosna.

U ovoj zemlji, naime, još od 1991. godine nije proveden popis stanovništva.

Razlozi za to su dvojaki. S jedne strane su oni politički: u Bosni i Hercegovini se još uvijek mnogo toga temelji na rezultatima popisa iz 1991. godine, primjerice sastav policijskih snaga na pojedinim područjima i slično. Nadalje, rezultati popisa sigurno bi pokazali kakve je učinke imala politika tzv. etničkog čišćenja koja je u većoj ili manjoj mjeri provođena praktično na svim područjima zemlje. U situaciji kada se još uvijek govori o provedbi Aneksa VII Daytonskog mirovnog sporazuma, odnosno povratku "svih na svoje", poražavajući rezultati koje bi pokazao popis išli bi na ruku samo onima koji se zalažu za nacionalne podjele. Drugi razlog zbog kojeg popis još nije proveden odnosi se na njegovo financiranje. Procjenjuje se da bi troškovi provedbe popisa premašili iznos od 10 milijuna maraka, a za to je u ovom trenutku u BiH teško pronaći sredstva.

Nedostatak službeno verificiranih podataka čini procjene iz Bošnjovićeve knjige vrlo zanimljivima. A oni govore da u ovom trenutku u BiH živi 1,465.000 Bošnjaka, odnosno da se njihov broj u odnosu na 1991. godinu smanjio za nekih 420.000. Srba ima 986.000, 372.000 manje nego prije 10 godina, a Hrvata 440.000, odnosno oko 340.000 manje nego na posljednjem provedenom popisu.

Razlozi smanjivanja broja stanovnika svakako se kriju u ratnim uvjetima kada je poginulo mnogo ljudi, ali još pogubnije su na demografsku sliku utjecala iseljavanja tijekom rata, pa i nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma. Procjenjuje se tako da je blizu 50.000 mladih i najčešće obrazovanih ljudi napustilo zemlju poslije Daytona, uglavnom se skrasivši u prekooceanskim zemljama kakve su SAD, Kanada, Novi Zeland ili Australija.

Zanimljivi su podaci o broju novorođenih i umrlih. Tako se procjenjuje da je u 1999. godini rođeno 22.000 Bošnjaka, što je dvostruko manje u odnosu na podatak iz 1991. godine. Kod Srba je situacija slična - broj novorođenih dvostruko je manji (9000), a nešto je bolja situacija kada je riječ o Hrvatima: 4000 rođenih u odnosu na 6000. Kada je riječ o umrlim osobama, odnosi izgledaju ovako: Bošnjaka je 1991. umrlo oko 18.500, a devet godina kasnije 14.000. Kod Srba je broj umrlih čak i veći nego u razdoblju službenog popisa - 10.000 odnosu na 9000, a Hrvata je po podacima iz popisa 1991. godine umro 3000, a podaci iz knjige "Demografska crna rupa" govore da je sada ta brojka za 1000 veća.

Izvor: Vjesnik

Hrvati u Sarajevu diskriminirani pri zapošljavanju

Piše: Alenko Zornija

SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika) - U Federaciji BiH, javnost je, barem u onom dijelu zemlje gdje su muslimani u većini, dosad bila bombardirana izvješćima po kojima se selekcija uposlenika na temelju nacionalne pripadnosti događa uglavnom na hrvatskim područjima. Posebno su isticani primjeri hercegovačkih tvrtki kakve su mostarski Aluminij ili Sokol. Relativno se malo zna o drastičnim primjerima kršenja prava radnika na područjima koja kontrolira Izetbegovićeva SDA. Javno su spominjani primjeri iz više takvih područja gdje su, uz etničku, zabilježeni čak i slučajevi diskriminacije na temelju političkog uvjerenja, posebno na zapadu i sjeveru zemlje. Kakva je situacija u Sarajevu, glavnom gradu, gospodarskom središtu zemlje i mjestu koje bi trebalo biti primjerom svima ostalima. »Etnička diskriminacija pri otpuštanju i primanju na posao vrlo je izražena u Sarajevu«, tvrdi Vencel Lasić, tajnik županijskog HDZ-a. Iznosi i konkretne podatke: samo do kraja 1996. godine smijenjeno je ili zamijenjeno čak 58 najviših gospodarskih i drugih dužnosnika (direktora, načelnika i sl.). Na Sarajevskom sveučilištu odnosno na 23 fakulteta, visokih i viših škola samo je jedan dekan Hrvat, a od ukupno 93 osnovne i srednje škole, samo sedam Hrvata su ravnatelji.

Postotak uposlenosti Hrvata u tijelima uprave i ministarstvima na području županije također je daleko ispod njihovog udjela u broju stanovnika. Riječ je o 0,1 do pet posto!? Više stotina ljudi obratilo se lokalnom HDZ-u tražeći pomoć pri ponovnom primanju na posao. Ništa bolja situacija nije niti u tvrtkama, posebice onima u djelomičnom ili potpunom vlasništvu države. Bošnjaci službenici kažu da su nebošnjacima »vrata otvorena«, no u praksi stvari stoje sasvim drukčije. Lokalna birokracija već se izvještila u pronalaženju pravnih smicalica iza kojih se krije stvarna diskriminacija. »Elektroprivreda BiH sa sjedištem u Sarajevu najveće je hrvatsko poduzeće u zemlji, tu ima najviše uposlenih Hrvata. Čak je i zamjenik direktora Hrvat«, demantiraju federalni premijer Edhem Bičakčić i čelnik toga javnog poduzeća Meho Obradović optužbe po kojima navodno Misija OESS-a u BiH i UNCHR raspolažu podacima da se u najprofitabilnijem bošnjačkom javnom poduzeću eklatantno provodi diskriminacija pri zapošljavanju.

No, Vjesnik raspolaže podacima o najmanje dva primjera koja govore kako to nije točno. Hrvatica P.S. dobila je otkaz obrazložen netočnim činjeničnim stanjem, no ipak se nije vratila na posao. S druge strane, posao je dobio kandidat bošnjačke nacionalnosti, usprkos tomu što su za isto mjesto bili zainteresirani kandidati sa boljim profesionalnim kvalifikacijama. Ljudi ipak nerado javno govore o ovakvim slučajevima, ne želeći se zamjeriti, nadajući se da će se ipak vratiti na svoja radna mjesta. Savjetnik predsjedatelja Predsjedništva BiH za gospodarstvo i financije Velimir Lovrić tvrdi da je jedini pravi način provedba učinkovitih gospodarskih i socijalnih reformi tržišnog tipa koje će po svojoj naravi ublažiti ovaj problem.

Izvor: Vjesnik

Ibrahim Dedić oštetio Narodnu banku BiH za 1,5 milijuna DEM?

Bankari se terete da su u razdoblju od 24. rujna 1996. do 24. listopada 1997. na ime deviznih pričuva prebacili 13,5 milijuna DEM i oko 6 milijuna američkih dolara Promdei banci iz Zagreba, i to s računa zapadnoeuropskih banaka

Piše: Alenko Zornija

Gdje su završili novci Narodne banke BiH?

SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika) - Sudski rasplet jedne od najvećih financijskih afera u poratnoj Bosni i Hercegovini, sporne transakcije novca Narodne banke BiH na račun Promdei banke u Zagrebu, bit će izuzetno zanimljiv. Nakon što je 9. kolovoza županijski tužitelj u Sarajevu Mustafa Bisić izvijestio javnost o podizanju optužnice protiv bivših guvernera i viceguvernera Narodne banke Kasima Omičevića i Envera Backovića, te Zuhdije Fetahovića, izvršnog direktora Sektora za devizne poslove ove nekad središnje novčarske institucije tadašnje Republike BiH, javno se oglasila i obrana.

Odvjetnici Senka Nožica i Branko Marić upozorili su da su u dosadašnjem tijeku postupka protiv Omićevića, Backovića i Fetahovića učinjena flagrantna krštenja osnovnih načela zakonitosti na štetu njihovih branjenika. »Cijeli postupak odvijao se pod snažnim pritiskom na tužiteljstvo. Federalni tužitelj kao i kantonalni tužitelji bili su prozivani i pozivani na odgovornost pod prijetnjom smjenjivanja od potpredsjednika Federacije BiH Ejupa Ganića«, tvrde Nožica i Marić. Oni optužuju Županijsko tužiteljstvo da je javnost obavijestilo o podignutoj optužnici prije nego što je ona pravno stupila na snagu, te da je u konkretnom postupku, mimo zakona, preuzelo ulogu i tijela gonjenja i tijela suđenja, te učinilo i druge teške povrede zakona o kaznenom postupku.

Bankari se terete za to što su u razdoblju od 24. rujna 1996. do 24. listopada 1997. na ime deviznih pričuva prebacili 13,5 milijuna DEM i oko 6 milijuna američkih dolara kod Promdei banke dd iz Zagreba, i to s računa zapadnoeuropskih banaka koje imaju najveći međunarodni bonitet. Kako je priopćilo tužiteljstvo, ove transakcije omogućile su nedavno ubijenom vlasniku Promdei banke Ibrahimu Dediću stjecanje imovinske koristi od oko 1,5 milijuna DEM a na štetu Narodne banke BiH. Tužitelj se poziva na članke 385. i 386.

Kaznenoga zakona koji se odnose na zloporabu službenoga položaja, i ukoliko budu proglašeni krivim, Omićević, Backović i Fetahović mogli bi dobiti zatvorske kazne u trajanju od najmanje tri godine. Cijela afera započela je, zapravo, u procesu likvidacije Narodne banke BiH koja je mjesto središnje novčarske institucije u zemlji prepustila »daytonskoj« Centralnoj banci BiH.

Međunarodna revizija pokazala je golemi manjak koji je već u startu mogao ugroziti dogovoreno načelo »currency boarda«, odnosno potpuno pokrivenost domaće valute deviznim pričuvama. Dug je uglavnom nastao zahvaljujući nevraćenom kreditu (oko 37 milijuna DEM) koji je bivša Republika BiH uzela od Narodne banke, a iskorišten je za pokrivanje proračunskih rupa te, tvrdilo se, kupovinu socijalnog mira pred izbore 1996. i osiguranje pobjede SDA Alije Izetbegovića na tada održanim prvim poratnim općim izborima!

Tadašnji likvidator Narodne banke William Duddley pokrenuo je i tužbu protiv Promdei banke tražeći naplatu 13 milijuna DEM koje do danas nisu vraćene. Ibrahim Dedić nije, doduše, nikada sporio postojanje duga, ali je sa svoje strane optuživao Deutsche bank AG Frankfurt koju je, navodno, i tužio sudu. Bosanski bankari, pak, pravdali su se da je novac prebačen u Promdei banku zbog ponuđenih viših kamata i, navodno, sukladno logici bankarskog poslovanja.

Izvor: Vjesnik