petak, veljače 02, 2001

Treći entitet bio bi političko samoubojstvo!

Politika vođena od 1993. godine doživjela je vojni, politički i svaki drugi krah. Kada to nije bilo moguće provesti tada, iluzorno je pa čak i glupo očekivati da spomenuta politika ima izgleda na uspjeh u današnjim okolnostima

Piše: Alenko Zornija

Krešimir Zubak: HDZ sebi treba postaviti pitanje zašto ga nitko neće

Krešimir Zubak: HDZ sebi treba postaviti pitanje zašto ga nitko neće

SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika) - Predsjednik Nove hrvatske inicijative BiH Krešimir Zubak potpisao je 13. siječnja sporazum kojim je u BiH stvorena Demokratska alijansa za promjene. Ta je koalicija, podržana glasovima Abdićeve DNZ prošli tjedan pokazala nadmoć u parlamentu, izborivši se da na tri čelne funkcije u Zastupničkome domu budu izabrani kandidati Alijanse.

Po prvi put, nakon deset godina, nacionalne stranke HDZ i SDA izgubile su tako parlamentarnu većinu u Federaciji BiH.

No, ishod je spomenutog zasjedanja ogorčio HDZ koji tvrdi da je na izborima dobio plebiscitarnu podršku hrvatskog glasačkog tijela, čak preko 90 posto. Zato smo Krešimira Zubaka, na početku razgovora za Vjesnik upitali kako odgovara na spomenute optužbe?

- Nitko, pa ni HDZ, nema monopol na isključivo zastupanje interesa hrvatskog naroda u BiHi, tim više što se i na ovim izborima pokazalo da ta stranka strmoglavo gubi podršku birača. U odnosu na izbore od prije četiri godine dobili su čak 150 tisuća glasova manje i to uz sve neregularnosti koje su karakterizirale i ove izbore. HDZ je iskoristio instrumente kojima raspolaže, vojsku, razne udruge, i slično, da bi utjecao na glasačko tijelo u negativnom smislu i onemogućio ljudima očitovanje svoje slobodne volje, a organiziran je na dan izbora i referendum koji je unaprijed označen kao grubo kršenje izbornih pravila.Obzirom na očit pad podrške birača HDZ-u, polazim od pretpostavke da je veliki broj Hrvata, osobito u gradovima, glasovao za SDP. Dakle, nitko ne može sebe smatrati jedinim i legitimnim predstavnikom hrvatskog naroda bez obzira na podršku glasačkog tijela.

- Ipak, nesporazuma ima i ovih dana kulminiraju.

– U svim demokratskim zemljama, kakva i mi težimo biti, vlast formira onaj tko ima većinu u parlamentu. Ako HDZ s drugim strankama može postići parlamentarnu većinu, mi nemamo ništa protiv toga. No, HDZ prije svega sebi treba postaviti pitanje zbog čega ga nitko neće, iako se svima nudi. Jedini im partner može biti SDA. A razlog je što HDZ stalno vodi politiku proizvodnje neprijatelja i to je temeljni problem te stranke. Ne može tako, ovo je multietnička država i moraju se tražiti spone, točke za dijalog. Ne smije se biti isključiv. To što oni rade je samo jedan zbir ucjena i prijetnji.

- U ucjene i prijetnje vjerojatno ubrajate i najave da bi zbog aktualnih zbivanja HDZ i skupina manjih stranaka koje ga podržavaju i sudjeluju u radu Hrvatskog narodnog sabora mogli krenuti u pokušaj stvaranja trećeg entiteta?

- Pokušaj stvaranja trećeg entiteta bio bi političko samoubojstvo. Opće je poznato da je politika koja je vođena od 1993. godine doživjela vojni, politički i svaki drugi krah. Kada to nije bilo moguće provesti tada, iluzorno je pa čak i glupo očekivati da spomenuta politika ima izgleda na uspjeh u današnjim okolnostima. Poznato je da odnos međunarodne zajednice, svakako tu mislim i na Republiku Hrvatsku, jedinstven kada je riječ o podršci provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma. Hrvatski narodni sabor, dalje, ne postoji kao ustavna institucija, dakle riječ je o parainstituciji. To može biti udruga građana ili nešto slično, ali je neprihvatljivo da takva parainstitucija odlučuje i govori o onome na što pretendira, jer to bi bilo mijenjanje Ustava i Federacije BiH i Bosne i Hercegovine, dakle i Daytonskog sporazuma.

- Kada je riječ o Alijansi unutar te koalicije postoji i neformalni "hrvatski blok" u kojemu su NHI, HSS ali i Kljuićevi republikanci. Doznali smo da ste prilikom pripreme koalicijskog sporazuma upravo vi inzistirali da se prilikom raspodjele funkcija u izvršnoj vladi vodi računa o odgovarajućoj nacionalnoj zastupljenosti?

- Da, svatko tko formira vlast mora osigurati odgovarajuću zastupljenost Hrvata u strukturama vlasti. Problem bi bio kad bi to netko doveo u pitanje, no mislim da to neće biti slučaj. Mi smo sada u fazi kada razgovaramo o stranačkoj raspodjeli funkcija u izvršnoj vlasti. Hoće li ovi razgovori biti uspješni još je teško predvidjeti. NHI zna svoje pozicije kao stranka s hrvatskim predznakom. Naša pozicija je da u strukturama vlasti ne može biti manje Hrvata nego što je do sada bilo.

Izvor: Vjesnik

nedjelja, siječnja 21, 2001

U BiH živi samo 440.000 Hrvata

Piše: Alenko Zornija

SARAJEVO - U Bosni i Hercegovini u ovom trenutku živi 3,1 milijuna ljudi. Od toga je 1,4 milijun Bošnjaka, 980.000 Srba, 440.000 Hrvata i 250.000 ostalih! Procjena je to iznesena u knjizi "
" čiji je autor dr. Ilijaš Bošnjović. Dijelove iz ove knjige, jedne od rijetkih u kojoj se na znanstvenoj osnovi pokušava prikazati aktualna struktura stanovništva u BiH, prenijela je sarajevska Slobodna Bosna.

U ovoj zemlji, naime, još od 1991. godine nije proveden popis stanovništva.

Razlozi za to su dvojaki. S jedne strane su oni politički: u Bosni i Hercegovini se još uvijek mnogo toga temelji na rezultatima popisa iz 1991. godine, primjerice sastav policijskih snaga na pojedinim područjima i slično. Nadalje, rezultati popisa sigurno bi pokazali kakve je učinke imala politika tzv. etničkog čišćenja koja je u većoj ili manjoj mjeri provođena praktično na svim područjima zemlje. U situaciji kada se još uvijek govori o provedbi Aneksa VII Daytonskog mirovnog sporazuma, odnosno povratku "svih na svoje", poražavajući rezultati koje bi pokazao popis išli bi na ruku samo onima koji se zalažu za nacionalne podjele. Drugi razlog zbog kojeg popis još nije proveden odnosi se na njegovo financiranje. Procjenjuje se da bi troškovi provedbe popisa premašili iznos od 10 milijuna maraka, a za to je u ovom trenutku u BiH teško pronaći sredstva.

Nedostatak službeno verificiranih podataka čini procjene iz Bošnjovićeve knjige vrlo zanimljivima. A oni govore da u ovom trenutku u BiH živi 1,465.000 Bošnjaka, odnosno da se njihov broj u odnosu na 1991. godinu smanjio za nekih 420.000. Srba ima 986.000, 372.000 manje nego prije 10 godina, a Hrvata 440.000, odnosno oko 340.000 manje nego na posljednjem provedenom popisu.

Razlozi smanjivanja broja stanovnika svakako se kriju u ratnim uvjetima kada je poginulo mnogo ljudi, ali još pogubnije su na demografsku sliku utjecala iseljavanja tijekom rata, pa i nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma. Procjenjuje se tako da je blizu 50.000 mladih i najčešće obrazovanih ljudi napustilo zemlju poslije Daytona, uglavnom se skrasivši u prekooceanskim zemljama kakve su SAD, Kanada, Novi Zeland ili Australija.

Zanimljivi su podaci o broju novorođenih i umrlih. Tako se procjenjuje da je u 1999. godini rođeno 22.000 Bošnjaka, što je dvostruko manje u odnosu na podatak iz 1991. godine. Kod Srba je situacija slična - broj novorođenih dvostruko je manji (9000), a nešto je bolja situacija kada je riječ o Hrvatima: 4000 rođenih u odnosu na 6000. Kada je riječ o umrlim osobama, odnosi izgledaju ovako: Bošnjaka je 1991. umrlo oko 18.500, a devet godina kasnije 14.000. Kod Srba je broj umrlih čak i veći nego u razdoblju službenog popisa - 10.000 odnosu na 9000, a Hrvata je po podacima iz popisa 1991. godine umro 3000, a podaci iz knjige "Demografska crna rupa" govore da je sada ta brojka za 1000 veća.

Izvor: Vjesnik

nedjelja, listopada 31, 1999

Hrvati u Sarajevu diskriminirani pri zapošljavanju

Piše: Alenko Zornija

SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika) - U Federaciji BiH, javnost je, barem u onom dijelu zemlje gdje su muslimani u većini, dosad bila bombardirana izvješćima po kojima se selekcija uposlenika na temelju nacionalne pripadnosti događa uglavnom na hrvatskim područjima. Posebno su isticani primjeri hercegovačkih tvrtki kakve su mostarski Aluminij ili Sokol. Relativno se malo zna o drastičnim primjerima kršenja prava radnika na područjima koja kontrolira Izetbegovićeva SDA. Javno su spominjani primjeri iz više takvih područja gdje su, uz etničku, zabilježeni čak i slučajevi diskriminacije na temelju političkog uvjerenja, posebno na zapadu i sjeveru zemlje. Kakva je situacija u Sarajevu, glavnom gradu, gospodarskom središtu zemlje i mjestu koje bi trebalo biti primjerom svima ostalima. »Etnička diskriminacija pri otpuštanju i primanju na posao vrlo je izražena u Sarajevu«, tvrdi Vencel Lasić, tajnik županijskog HDZ-a. Iznosi i konkretne podatke: samo do kraja 1996. godine smijenjeno je ili zamijenjeno čak 58 najviših gospodarskih i drugih dužnosnika (direktora, načelnika i sl.). Na Sarajevskom sveučilištu odnosno na 23 fakulteta, visokih i viših škola samo je jedan dekan Hrvat, a od ukupno 93 osnovne i srednje škole, samo sedam Hrvata su ravnatelji.

Postotak uposlenosti Hrvata u tijelima uprave i ministarstvima na području županije također je daleko ispod njihovog udjela u broju stanovnika. Riječ je o 0,1 do pet posto!? Više stotina ljudi obratilo se lokalnom HDZ-u tražeći pomoć pri ponovnom primanju na posao. Ništa bolja situacija nije niti u tvrtkama, posebice onima u djelomičnom ili potpunom vlasništvu države. Bošnjaci službenici kažu da su nebošnjacima »vrata otvorena«, no u praksi stvari stoje sasvim drukčije. Lokalna birokracija već se izvještila u pronalaženju pravnih smicalica iza kojih se krije stvarna diskriminacija. »Elektroprivreda BiH sa sjedištem u Sarajevu najveće je hrvatsko poduzeće u zemlji, tu ima najviše uposlenih Hrvata. Čak je i zamjenik direktora Hrvat«, demantiraju federalni premijer Edhem Bičakčić i čelnik toga javnog poduzeća Meho Obradović optužbe po kojima navodno Misija OESS-a u BiH i UNCHR raspolažu podacima da se u najprofitabilnijem bošnjačkom javnom poduzeću eklatantno provodi diskriminacija pri zapošljavanju.

No, Vjesnik raspolaže podacima o najmanje dva primjera koja govore kako to nije točno. Hrvatica P.S. dobila je otkaz obrazložen netočnim činjeničnim stanjem, no ipak se nije vratila na posao. S druge strane, posao je dobio kandidat bošnjačke nacionalnosti, usprkos tomu što su za isto mjesto bili zainteresirani kandidati sa boljim profesionalnim kvalifikacijama. Ljudi ipak nerado javno govore o ovakvim slučajevima, ne želeći se zamjeriti, nadajući se da će se ipak vratiti na svoja radna mjesta. Savjetnik predsjedatelja Predsjedništva BiH za gospodarstvo i financije Velimir Lovrić tvrdi da je jedini pravi način provedba učinkovitih gospodarskih i socijalnih reformi tržišnog tipa koje će po svojoj naravi ublažiti ovaj problem.

Izvor: Vjesnik

petak, kolovoza 20, 1999

Ibrahim Dedić oštetio Narodnu banku BiH za 1,5 milijuna DEM?

Bankari se terete da su u razdoblju od 24. rujna 1996. do 24. listopada 1997. na ime deviznih pričuva prebacili 13,5 milijuna DEM i oko 6 milijuna američkih dolara Promdei banci iz Zagreba, i to s računa zapadnoeuropskih banaka

Piše: Alenko Zornija

Gdje su završili novci Narodne banke BiH?

SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika) - Sudski rasplet jedne od najvećih financijskih afera u poratnoj Bosni i Hercegovini, sporne transakcije novca Narodne banke BiH na račun Promdei banke u Zagrebu, bit će izuzetno zanimljiv. Nakon što je 9. kolovoza županijski tužitelj u Sarajevu Mustafa Bisić izvijestio javnost o podizanju optužnice protiv bivših guvernera i viceguvernera Narodne banke Kasima Omičevića i Envera Backovića, te Zuhdije Fetahovića, izvršnog direktora Sektora za devizne poslove ove nekad središnje novčarske institucije tadašnje Republike BiH, javno se oglasila i obrana.

Odvjetnici Senka Nožica i Branko Marić upozorili su da su u dosadašnjem tijeku postupka protiv Omićevića, Backovića i Fetahovića učinjena flagrantna krštenja osnovnih načela zakonitosti na štetu njihovih branjenika. »Cijeli postupak odvijao se pod snažnim pritiskom na tužiteljstvo. Federalni tužitelj kao i kantonalni tužitelji bili su prozivani i pozivani na odgovornost pod prijetnjom smjenjivanja od potpredsjednika Federacije BiH Ejupa Ganića«, tvrde Nožica i Marić. Oni optužuju Županijsko tužiteljstvo da je javnost obavijestilo o podignutoj optužnici prije nego što je ona pravno stupila na snagu, te da je u konkretnom postupku, mimo zakona, preuzelo ulogu i tijela gonjenja i tijela suđenja, te učinilo i druge teške povrede zakona o kaznenom postupku.

Bankari se terete za to što su u razdoblju od 24. rujna 1996. do 24. listopada 1997. na ime deviznih pričuva prebacili 13,5 milijuna DEM i oko 6 milijuna američkih dolara kod Promdei banke dd iz Zagreba, i to s računa zapadnoeuropskih banaka koje imaju najveći međunarodni bonitet. Kako je priopćilo tužiteljstvo, ove transakcije omogućile su nedavno ubijenom vlasniku Promdei banke Ibrahimu Dediću stjecanje imovinske koristi od oko 1,5 milijuna DEM a na štetu Narodne banke BiH. Tužitelj se poziva na članke 385. i 386.

Kaznenoga zakona koji se odnose na zloporabu službenoga položaja, i ukoliko budu proglašeni krivim, Omićević, Backović i Fetahović mogli bi dobiti zatvorske kazne u trajanju od najmanje tri godine. Cijela afera započela je, zapravo, u procesu likvidacije Narodne banke BiH koja je mjesto središnje novčarske institucije u zemlji prepustila »daytonskoj« Centralnoj banci BiH.

Međunarodna revizija pokazala je golemi manjak koji je već u startu mogao ugroziti dogovoreno načelo »currency boarda«, odnosno potpuno pokrivenost domaće valute deviznim pričuvama. Dug je uglavnom nastao zahvaljujući nevraćenom kreditu (oko 37 milijuna DEM) koji je bivša Republika BiH uzela od Narodne banke, a iskorišten je za pokrivanje proračunskih rupa te, tvrdilo se, kupovinu socijalnog mira pred izbore 1996. i osiguranje pobjede SDA Alije Izetbegovića na tada održanim prvim poratnim općim izborima!

Tadašnji likvidator Narodne banke William Duddley pokrenuo je i tužbu protiv Promdei banke tražeći naplatu 13 milijuna DEM koje do danas nisu vraćene. Ibrahim Dedić nije, doduše, nikada sporio postojanje duga, ali je sa svoje strane optuživao Deutsche bank AG Frankfurt koju je, navodno, i tužio sudu. Bosanski bankari, pak, pravdali su se da je novac prebačen u Promdei banku zbog ponuđenih viših kamata i, navodno, sukladno logici bankarskog poslovanja.

Izvor: Vjesnik