Kamenovan autobus s posuškim Framašima. Nema ozlijeđenih.

Kako to obično biva u BiH multikulti gradovima u državi u koju je uloženo 14 mld dolara u obnovu suživota preko raznih NVO mafijaških udruženja, u subotu navečer, 17. listopada, u 19,05 sati, u Mostaru je kamenovan autobus „Posušje bus“ . Ne zato što je bus, nego zato što je iz Posušja.

Grupa mladića iznenada je s kamenicama u ruci izletjela iza zgrada u ulici koja vodi od parkirališta Franjevačke crkve prema Bulevaru.

U tom trenutku kretala su se dva autobusa „Posušje bus“ u kojima su bili članovu posuške franjevačke mladeži – Frame.

Prvi autobus nije pogođen, dok je drugi pogodilo nekoliko kamenja od kojih je razbijeno zadnje bočno staklo. Nakon odlaska s mjesta napada uviđaj su izvršili pripadnici Policijske postaje Mostar.

Nitko od putnika – framaša nije ozlijeđen tako da su se, nakon policijskoga uviđaja, putnici istim autobusom uputili prema Posušju. Izjavu službeniku policije dali su vozač Željko Bago i voditelj Frame fra Mario Knezović.

Inače, tog dana je u Mostaru održan festival duhovne glazbe – Framefest.

Više na www.frama-posusje.com

Inače ovo nije prvo demoliranje automobila iz ZHŽ-a nakon Nereda u Širokom. Naime tvrtke Mepas demolirano je u Sarajevu sutradan nakon huliganskog divljanja u Širokom.

poskok.info

Kako je počeo hrvatsko-muslimanski sukob

Napad na Hrvate u selu Dusina kod Zenice

28. rujna, u najgledanijoj političkoj emisiji Federalne TV «60 minuta» (BiH-Federacije!), urednika Bakira Hadžiomerovića objavljen je prilog o početku rata u BiH između Bošnjaka i Hrvata. U tom prilogu novinara Damira Kaletovića izrijekom se kaže da je rat počeo 26. siječnja 1993. godine napadom Armije BiH na hrvatsko selo Dusina u zeničkoj općini kada je masakrirano 10 civila, od toga jedan Srbin koji se sklonio zajedno sa suprugom u tom selu (bila je to VII. muslimanska brdska brigada čijim drugim bataljunom je zapovijedao Šerif Patković zvani geler, danas ministar branitelja….?). Dakle, neistina-laž je da je rat počeo sredinom travnja napadom na Ahmiće.

Svi novinari koji rade priloge za tu emisiju su odreda Bošnjaci-Muslimani.

Ovaj članak ali i čitavu emisiju trebali bi dobro pregledati 'zagovornici' hrvatske agresije na BiH, redom: Mesić, Pusićka, Kajin, Manolić, Banac, Bilandžić, i kolumnisti tipa Denisa Kuljiša.

Što se to dogodilo u hrvatskom selu Dusina kod Zenice tog 26.siječnja? Pa pročitajmo što o tom krvavom događaju piše Vinko Pavlović, 31.prosinca 2001.g. u «Dom i svijet»:

Krvava Dusina

U knjizi «Boja smrti» autor Andrija Tunjić opisuje boravak u Zenici u ožujku 1993. i svoj susret s Živkom Totićem. S Dominikom Šakićem, Živkom Totićem i Tihomirom Ljubićem je 27. ožujka 1993. obišao zeničko selo Dusinu u kojem su 26. siječnja 1993. pripadnici 7. muslimanske brigade Armije BiH uhitili, pobili i izmasakrirali 10 muškaraca-devet Hrvata i jednog Srbina koji se tu sklonio iz Zenice. Ubijeni su: Draženko Kegelj, Mladen Kegelj, Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Vinko Kegelj, Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić i Vojo Stanišić. Tijela ubijenih Hrvata su pokopana 3. veljače 1993. na groblju u Busovači. U Tunjićevoj knjizi stoji: «...Narod zna da je Zvonku Rajiću izvađeno srce.» Što je to još Tunjić vidio u Dusini? Citirat ću samo neke dijelove iz njegova članka pod naslovom «Krvave avlije u Dusini»:

«Raziđosmo se okolo. Kao sablasti hodamo po ubijenom selu. Gdje god zavirimo, tragovi pomahnitalih muslimanskih ubojica. Razbacano posuđe, razbacane posteljine, rasute fotografije, školske bilježnice, pisma. ...Ispred kuće pokojnog Nike Kegelja zapovjednik Totić i njegov tjelohranitelj Tihomir u stavu mirno. Niz zapovjednikovo lice sklizne suza. ...Začusmo viku. Pogledamo, a ono dva vojnika Armije BiH trče prema nama, jedan sa snajperom. Zajapureni stadoše i počeše se derati: da ne smijemo biti ovdje, da je zabranjeno snimanje.» Na Tunjićev upit: «Tko je pobio i masakrirao ove ljude iz Dusine?», jedan od navedene dvojice pripadnika Armije BiH odgovara «Ja sam ti na drugom kraju.»

Tunjić je zabilježio i nekoliko izjava o stradavanju Hrvata Dusine od kojih je svakako zanimljiva ona Muje Šišića(Bošnjaka!?) iz sela Višnjice:

«Ovo nitko na svijetu ne bi opravdao. Žena mi se od straha prije vremena porodila. A ja čuvam stražu da ne ukradu ovo što je ostalo od ljudi koji su pobjegli. Je.. im mater, odsvakle su došli. Antinu sam kravu i krmad dvanaest dana hranio. ...I sad sam nosio stvari ovih familija što su otišle, u školu da bi ih sklonio. Treba spasiti ljudsku muku. I mene je strah.»

Što je prije - siječanj ili travanj?

Pišući ove retke, nastavlja Pavlović, razmišljam o nepravdi Haškog suda koji ili bahato ili tendenciozno i zlonamjerno, u presudi generalu Blaškiću, konstatira da su Hrvati sredinom travnja 1993. izveli napad na Muslimane i da je tada započeo muslimansko-hrvatski sukob u Bosni i Hercegovini. A Dusina? Gdje je to selo? Tko je koga tu, siječnja 1993., napao i pobio? I što je prije - siječanj ili travanj?

Damir Kalafatić/hakave.org

PS.:

Nešto o (bivšem) pukovniku Armije BiH, Šerifu Patkoviću-Geleru:

On se spominje u optužnicama muslimanskim časnicima gdje stoji kako je zapovijedao postrojbom koja je izvršila zločin nad Hrvatima u Dusini. I zamislite sad ovo: taj ubojica Hrvata iz Dusine, Šerif Patković bio je svjedok tužiteljstva ICTY-ja u procesu protiv generala Blaškića, 1998.g.. Ali ne samo on, tamo je svjedokom tužiteljstva bio i jedan «ugledni političar» iz Hrvatske, zaštićeni svjedok, koji i danas ostaje kod tog svjedočenja ali i uvjerenja kako je Hrvatska bila agresor u BiH; i ne samo on. Temeljem njihovih svjedočenja general Tihomir Blaškić je dobio uistinu drakonsku kaznu od 45 godina robije, odležao u pritvoru 9 godina, nakon toga u obnovljenom suđenju oslobođen svake krivnje a nepravedno odležanih devet godina uračunato mu je u 'zatvorski staž'; to je ta haaška pravda, to su ti krucijalni svjedoci optužbe! A Šerif Patković nikad nije suđen niti je osuđen za počinjene zločine u hrvatskom selu Dusina. Sačuvaj-bože, postao je on čak i ministrom, kojeg li sarkazma, ministrom za prava branitelja zeničko-dobojske kantonalne vlade. U tom svjedočenju kod Blaškićeva suđenja sudjelovala je i Željka Rajić, supruga Zvonka Rajića, zapovjednika HVO-a u Dusini. Ona je pod prisegom izjavila da joj se Šerif Patković hvalio kako je ubio svojom rukom njezina muža Zvonka.

BiH: U ratu svoj život izgubilo 99 tisuća ljudi

HRVATSKE ŽRTVE RATA 1992.-1995. U BIH >>

Istraživačko-dokumentacioni centar iz Sarajeva nakon četiri godine istraživanja ovog tjedna objavljuje Bosansku knjigu mrtvih, čiji je cilj bio dati identitet svakoj žrtvi i spriječiti manipulacije brojevima. Iako broj žrtava nikada neće biti dovoljno preciziran, knjiga zaključno s 2007. sadrži 96 895 imena građana BiH Dvanaest godina od završetka rata, Bosna i Hercegovina se približava saznanju o ukupnom broju građana koji su stradali usljed ratnih dejstava. Skoro četiri godine nakon početka rada na projektu “Gubici stanovništva 1991–1995”, Istraživačko-dokumentacioni centar (IDC) u Sarajevu u četvrtak, 21. juna, objavljuje Bosansku knjigu mrtvih.

Zaključno s krajem juna 2007. godine, knjiga sadrži imena 96.895 građana Bosne i Hercegovine koji su stradali usljed ratnih dejstava, otkriva Justice Report. Bogata baza podataka identificira žrtve rata, između ostalog, po statusu, etničkoj pripadnosti, spolu i godinama.
Iako eksperti smatraju da će se objavljivanjem ovog rada smanjiti mogućnost političkog manipulisanja žrtvama rata, istovremeno upozoravaju da baza nije kompletna.

I dok je IDC spreman na upotpunjavanje baze, u Bosni i Hercegovini se očekuje žustra diskusija o načinu na koji se podaci iz nje mogu koristiti u svrhu utvrđivanja istine te u kontekstu budućeg procesa pomirenja. Mirsad Tokača, predsjednik IDC-a, kaže da je cilj cijelog projekta bio dati identitet svakoj žrtvi i na svaki način spriječiti manipulacije brojevima kakve postoje, smatra, već godinama.
“Ovo nije priča o brojevima, nego o građanima koji su stradali u proteklom periodu”, kaže Tokača za Justice Report.

Međunarodni stručnjaci Patrick Ball, Ewa Tabeau i Philip Verwimp, sve troje sa bogatim iskustvom rada na sličnim projektima, pregledali su IDC-ovu bazu podataka i dali svoju ocjenu, koja je prilično pohvalna. “Ova baza podataka je izuzetno postignuće svih onih koji su radili na njoj”, stoji u evaluaciji ovo troje eksperata, uz prijedloge kako koristiti bazu, ali i kako je unaprijediti. Podaci koje je IDC prikupio – smatraju ovi stručnjaci – “omogućavaju dobar pregled ratnih dešavanja u vezi sa stradanjima i načinima stradanja pojedinaca”.

Philip Verwimp, istraživač u oblasti političke ekonomije u zemljama u razvoju, postratnim područjima, te u oblasti ljudskih prava i genocida, upozorava da IDC-ova baza podataka ipak ne znači da je posao utvrđivanja broja žrtava rata u BiH okončan. “Broj 96.895 mnogi smatraju konačnim brojem žrtava rata u BiH, ali to nije ispravan stav. Iz više razloga, ovaj broj bi trebao biti viđen kao približan minimumu, a ne kompletan broj”, kaže Verwimp za Justice Report.

Ewa Tabeau pak smatra da podaci iz baze još uvijek ne mogu biti sigurno oružje za razbijanje mitova o ratu. “Utjecaj ovakvih podataka na razbijanje mitova moguć je samo ako postoji volja unutar samog društva da se suoči s prošlošću, odnosno sa činjenicama, ne mitovima”, kaže Tabeau, koja je radila kao vođa projekta u demografskoj jedinici ureda Tužilaštva u Haagu, gdje je proučavala demografske posljedica sukoba u bivšoj Jugoslaviji, koncentrišući se prije svega na procjenu broja nastradalih u ratovima na ovim prostorima.

Više od 90.000 prikupljenih imena za IDC ne znači kraj rada na projektu. “Baza ostaje otvorena i ko god nas kontaktira i ponudi nove podatke, voljni smo da ih razmotrimo i dodamo nova imena”, kaže Tokača.

Slične baze podataka do sada su rađene u nekoliko postratnih zemalja. Tako je 1999. godine rađeno istraživanje kojim bi se utvrdio tačan broj žrtava u Ruandi, oblast Kibuye, a projekat se zvao “Žrtve genocida u Kibuyeu”. Sličnih pokušaja bilo je u Sjevernoj Irskoj 2000. godine, Južnoj Africi u sklopu izvještaja Komisije za istinu i pomirenje, u El Salvadoru 1997. godine, te u Gvatemali sa radom Komisije za pojašnjenje istine 1998. godine.

Justice Report saznaje da bi slične baze podataka uskoro mogle postojati i u Srbiji, Hrvatskoj i na Kosovu, gdje se već radi po principu kakav je primijenjen u BiH. Tačan broj žrtava troipogodišnjeg rata u Bosni i Hercegovini ni 12 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma nije utvrđen. U toku samog rata, predstavnici vlasti u Sarajevu više puta su u javnost izašli s podacima o približno 200.000 ubijenih.

Ovo je broj koji se do danas najčešće spominjao u domaćoj i međunarodnoj javnosti, iako je u više navrata negiran sa različitih strana. Ali nije i jedini. Tako su u mnogim procjenama brojevi varirali od 25.000 do 250.000. Igra brojevima, kako kaže Tokača, osnovni je razlog zašto se IDC odlučio na prikupljanje detalja i imena stradalih.

Značajno je da domaći organi vlasti nisu uradili puno da pomognu istraživanje, iako ga nisu ni sprečavali. Tako je Knjiga mrtvih realizovana uz pomoć donacija stranih vlada, na prvom mjestu Norveške i Švicarske. Samo istraživanje počelo je 2004. godine, od kada je prikupljeno više od 240.000 podataka, koji su obrađeni, provjereni i poređeni, da bi se došlo do broja od preko 96.000 imena žrtava, svih nacionalnosti.

“Mi ne izlazimo sa brojem, nego sa imenima građana BiH koji su poginuli u periodu 1991–1995. godina. Naša namjera je da sa priče o brojevima pređemo na priču o ljudima”, kaže Tokača i dodaje da je IDC, istražujući ljudske gubitke u ratu, registrovao sve građane BiH koji su ubijeni ili nestali usljed direktnih vojnih dejstava ili su ubijeni na mjestima zatočenja.

“Unutar te grupe imamo vojnike i civile. Ono što je nama važno jeste da broj koji spominjemo ima svoju strukturu, niz detalja i objašnjenja. Uz skoro svaki slučaj, objašnjavamo vremensku i prostornu dimenziju stradanja, odnos između mjesta boravka i stradanja, formaciju kojoj su vojnici pripadali...”, pojašnjava predsjednik IDC-a Sarajevo.

Podaci IDC-a govore da je od ukupnog broja stradalih, 57.523 vojnika te 39.684 civila. U ukupnom broju su i imena 3.372 djeteta koja su stradala u ratu. Prema ovim podacima, u ukupnom broju nastradalih je 89 posto muškaraca, a 10 posto žena. Među stradalima najviše je osoba u dobi od 25 do 35 godina. Najveći broj stradalih su Bošnjaci, oko 65 posto (u bazi su 64.036 imena), potom Srbi oko 25 posto (24.905 imena), Hrvati oko 8 posto (7.788 imena), te ostali oko 0,49 posto (478 imena).

Samo istraživanje provođeno je na više načina. Najviše informacija skupljeno je kroz direktne kontakte sa očevicima i porodicama žrtava, te kroz novinske napise, uvidom u različite evidencije, ali i obilaskom grobalja. Tokača kaže da su njegovi istraživači obišli više od 400 grobalja kako bi i na taj način prikupili imena nastradalih. Zanimljivo je da u bazi stoje i imena 512 građana BiH koji su stradali u toku 1991. godine u Sloveniji ili Hrvatskoj. Tokača kaže da je uglavnom riječ o pripadnicima Jugoslovenske narodne armije.
Također je registrovano 16 imena osoba koje su preminule 1996. godine i to od posljedica ranjavanja u ratu.

“Prema našim podacima, najviše stradalih je u Podrinju, više od 30 posto od ukupnog broja (28.666), a potom u Sarajevu (14.656)”, pojašnjava Tokača. Pored imena i broja stradalih, pregledom baze moguće je evidentirati i brojne druge pokazatelje o ratu u BiH. Tako je očigledno da je najviše civila stradalo u periodu maj – august 1992. godine, odnosno 45.110 od ukupnog broja.

Posljednje godine rata, 1995., prema IDC podacima, najviše osoba je stradalo u julu u Srebrenici. Bazi podataka sadrži imena 6.886 osoba. “Srebrenica je samo tačka na kraju”, kaže predsjednik IDC-a.

Nedostaci i upute

Iako ovu bazu podataka ocjenjuju kao vrlo značajnu i najveću koja je napravljena do sada kada je riječ o ratu u BiH, međunarodni stručnjaci Ball, Verwimp i Tabeau ipak ukazuju na njene određene nedostatke, koji – smatraju – mogu biti korigovani. Evaluatori primjećuju da pri prikupljanju podataka nije bilo standardizovanih dokumenata koji su traženi od onih što su davali podatke, te da to može biti “eventualno jedan od razloga nekih nedostataka unutar baze”. “Iako je ova baza najveća postojeća koja daje podatke o žrtvama rata u BiH, ne bi trebala biti korištena kao jedini izvor informacija, nego tek zajedno sa drugim. Tek na taj način spriječit će se kreiranje pristrasnih statistika i historijski nekorektne slike o ratu u BiH, te pomoći da se spriječi dezinformisanje javnosti”, zaključuje se u evaluaciji.

Greške koje su otkrili, troje stručnjaka naziva minornim, uz tvrdnju da većina nedostataka nije problem baze podataka, nego problem informatora, odnosno nepostojanja pouzdanih podataka ili dijelova informacija. Svakako važan zaključak evaluacije jeste da je istraživanje urađeno bez etničke pristrasnosti. Kao na prvi problem IDC-ove baze, Patrick Ball, Ewa Tabeau i Philip Verwimp ukazuju na nedostatak podataka u nekim slučajevima.

“U oko 85 posto slučajeva podaci su relativno kompletni (82.257), a oko 15 posto su manje kompletni (14.638). Podaci o civilima su manje kompletni od podataka o borcima”, navodi se u zaključku. Pojašnjavajući šta podrazumijevaju pod kompletnim ili nekompletnim podacima, Peter Verwimp kaže da u dijelu baze za neka imena nedostaju podaci o datumu rođenja ili smrti.
Možda najveći problem u bazi jeste definisanje statusa žrtava. Jedini mogući način za IDC-ove istraživače bio je pouzdati se u postojeće zvanične evidencije, najčešće vojne. Prema dobijenim podacima, oko 40 posto žrtava rata u BiH su civili, a oko 60 posto vojnici i pripadnici policije.

Mirsad Tokača objašnjava da je svjestan ovog nedostatka. Ipak pojašnjava da su postojeće evidencije nepouzdane. Naime, u toku i nakon rata, mnoge porodice su, iz različitih razloga, tražile da njihovi stradali budu sahranjeni kao borci a poginuli su kao civili, ili vojnici ali ne u borbi. Najčešći razlog ovog zahtjeva bio je pristup socijalnoj pomoći za porodice poginulih boraca.
Pri registrovanju ovakvih slučajeva IDC se rukovodio zvaničnim podacima koji su im bili dostupni. U evaluaciji stoji da ovakve prakse lako vode do povećanja broja vojnika i smanjenja broja civila.
“Važno je naglasiti da ratni status ne daje pravilan pregled statusa žrtve u vrijeme stradanja, borbenih situacija, niti nas informiše o stvarnim žrtvama kršenja međunarodnog humanitarnog prava ili ratnog prava”, kažu evaluatori. “Ratni status je jednostavno podatak o tome da li je neka osoba bila član vojne/policijske formacije u vrijeme smrti, ili, generalno, branilac ili civil. Kao takav, nudi dobru osnovu za daljnja detaljnija istraživanja ovog pitanja. Zato savjetujemo da ovaj dio treba biti unaprijeđen”, navodi se ocjeni troje stručnjaka.

Suočavanje s prošlošću

Dragocjena strana ove baze podataka jeste to što svi koji to žele mogu unutar nje potražiti imena poznatih osoba, članova porodice, prijatelja, poznanika... Na taj način ne samo da mogu pronaći podatke o datumu pogibije nego i o mjestu i okolnostima pod kojima se stradanje desilo. Stručnjaci smatraju da baza može biti i izvor dragocjenih podataka svima onima koji izučavaju rat u BiH, ali da može biti korištena kao relevantan izvor i u sudskim procesima kako pred domaćim, tako i pred međunarodnim sudovima, ali – kaže Ewa Tabeau – u fazi istrage.
“Bosanska knjiga mrtvih može već sada biti korištena u određenim fazama istraga. Za brojne druge svrhe prerano je govoriti, posebno je prerano reći da ova baza može biti korištena za svrhe evidentiranja da bi se ustanovili detaljni podaci o žrtvama i počiniocima a bez da se ovim podacima dodaju i neki iz drugih izvora”, kaže Tabeau za Justice Report.
Ewa Tabeau smatra i da je baza značajna jer omogućava rušenje mitova i demistifikovanje raznih interpretacija samog rata. “Edukacija cijelog društva o događanjima u prošlosti je unaprijeđena. Još jedna prednost jeste što će mladi istraživači koji budu u prilici da imaju pristup bazi moći dosta učiti, te u budućnosti primijeniti ta saznanja”, kaže Tabeau.
h-alter.org

------------------------------------------------------------------------------------------------

Nešto manje od 99 tisuća građana Bosne i Hercegovine izgubilo je život u ratovima koji su devedesetih godina prošlog stoljeća vođeni na području bivše Jugoslavije, utvrdilo je opsežno istraživanje koje je proveo Istraživačko-dokumentacijski centar iz Sarajeva (IDC).

Direktor centra Mirsad Tokača potvrdio je u subotu da su gotovo potpuno završene sve pripreme za objavljivanje konačnog popisa smrtno stradalih državljana BiH u razdoblju od 1991. pa do kraja rata 1995. godine.

- Utvrdili smo da je 96.595 osoba izgubilo život kao izravna žrtva rata dok se još 2200 osoba može smatrati neizravnim žrtvama rata jer su umrle usljed nedostatka hrane ili nemogućnosti liječenja prouzročene ratnim sukobima - pojasnio je Tokača u Sarajevu gdje je predstavio metodologiju istraživanja koja bi uskoro trebala rezultirati objavljivanjem višetomne ''Bosanske knjige mrtvih''.

Istraživanje IDC-a koje je trajalo od 2000. godine stajalo je oko 600 tisuća eura a financirala ga je vlada Norveške.

Timovi stručnjaka prikupljali su podatke iz čak 689 izvora, od vladinih službi do nevladinih organizacija, vjerskih zajednica i medija.

Obavljeno je više od 7700 intervjua

Cilj je bio dobiti informacije o svim građanima BiH smrtno stradalim od 1991. kada je dio njih poginuo u Hrvatskoj pa do okončanja rata krajem 1995. godine.

Obavljeno je više od sedam tisuća i 700 intervjua te prikupljeno više od 60 tisuća fotografija smrtno stradalih kao i mjesta na kojima su pokopani.

Tokača drži kako je rječ o iznimno važnom pothvatu koji treba biti glavnom zaprekom pokušajima političkih manipulacija posljedicama rata i brojem stradalih.

Podsjetio je kako se do sada manipuliralo potpuno različitim procjenama o tome koliko je ljudi stradalo tijekom rata u BiH.

Te su procjene varirale od 150 pa do čak 450 tisuća poginulih i ubijenih.

Utvrdili smo da je 96.595 osoba izgubilo život kao izravna žrtva rata dok se još 2200 osoba može smatrati neizravnim žrtvama rata jer su umrle usljed nedostatka hrane ili nemogućnosti liječenja prouzročene ratnim sukobima

Mirsad Tokača

''Bosanska knjiga mrtvih'' dostupna u elektroničkoj verziji

Jedini način da se takva nagađanja prekinu bio je prikupiti točne informacije o tome tko je, kada i kako poginuo ili je ubijen te to dokumentirati, istaknuo je Tokača potvrdivši kako su se on i njegov tim neprestano susretali s brojnim opstrukcijama pa i optužbama poput onih da namjerno pokušavaju umanjiti broj ubijenih Bošnjaka.

- Ovo je skroman odgovor malog tima ljudi na sve pokušaje manipulacije - kazao je Tokača.

''Bosanska knjiga mrtvih'' trebala bi postati dostupna u elektroničkoj verziji tijekom studenog a potom bi se trebala postupno objavljivati i u tiskanom obliku.

Ona će, među ostalim, sadržavati i kartone svih žrtava sa svim dostupnim osobnim podacima.

Tokača je potvrdio kako ovaj projekt nije i zaključen jer će popis žrtava rata biti dopunjavan svaki puta kada se pojave podaci o eventualno stradalima koji do sada nisu regitrirani.

javno.hr

http://www.idc.org.ba/prezentacija/nacionalnosti.htm

http://www.idc.org.ba/prezentacija/rezultati_istrazivanja.htm

I ZNANSTVENO DOKAZANO: Današnja etnička slika BiH rezultat nasilja i zločina!

SARAJEVO - Broj žrtava u ratovima na teritoriju bivše Jugoslavije od 1991. do 1999. godine nije moguće točno utvrditi, niti će to vjerojatno ikada moći biti precizirano, ali znanstveni pristup tom problemu, istina o onome što se dešavalo i egzaktni podaci mogu trasirati bolje buduće odnose na ovom tlu.

To je rečeno u subotu na skupu u Sarajevu povodom promocije knjige "Rat u brojkama: demografski gubici u ratovima na teritoriju bivše Jugoslavije 1991-1999" koju je uredila i pripremila Ewa Tabeau, a izdao Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji.

Znanstveni pristup

Sonja Biserko, predsjednica srbijanskog Helsinškog odbora, rekla je da to izdanje koje se najviše bavi ratnim zbivanjima iz devedesetih godina prošlog vijeka na tlu Bosne i Hercegovine, kao i na Kosovu, ne precizira broj žrtava jer kompletna statistika te vrste vjerojatno nikada neće moći biti utvrđena, ali je knjiga važna kao korak u proučavanju demografskih posljedica ratnih djelovanja.

Baveći se određenim područjima - Srebrenicom, Sarajevom, Bosanskom krajinom, Višegradom, istočnom Bosnom, nekadašnjom Herceg-Bosnom i Kosovom, značaj knjige je i u tome što baca baca svjetlo na karakter i političku pozadinu sukoba, dodala je Biserko.

Geoffrey Nice, bivši tužilac u procesu prvooptuženiku za zločine na području bivše Jugoslavije Slobodanu Miloševiću, na skupu je naglasio upravo značaj demografskih pokazatelja za dokazivanje o protjerivanju stanovništva s određenih teritorija. Ta istraživanja, koja govore da su najveći stradalnici u tom smislu bili bosanski muslimani, Haški tribunal je pribavio angažirajući eksperte demografe.

Uspoređujući mape koje je Nice pokazao učesnicima današnjeg skupa, jasno se vidi bitno različita demografska struktura prema popisu iz 1991. godine i nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma.

Mada Nice ne želi ulaziti u pitanje kakvu bi odluku sudci Haškog tribunala donijele u slučaju da je Milošević poživio do kraja suđenja, njegovo je mišljenje da su pokazatelji o promjeni demografske slike nedvosmisleni dokazi da je to urađeno silom i zločinom.

Demografi i statističari mogu dati značajan doprinos u suđenjima za ratne zločine, mišljenje je i Helgea Brunborga, demografskog eksperta Haaškog tribunala i višeg istraživača u Statističkom zavodu Norveške.

Srebreničke žrtve

Tema njegovog izlaganja na današnjem skupu i ujedno udjela u sadržaju promovirane knjige je "Izazovi u pristupu Haškog tribunala prema procjenama srebreničkih žrtava".

Brunborg je rekao da su podaci o broju žrtava srebreničkog genocida varirali iz godine u godinu, od podatka iz 2000. godine da je ubijeno 7.427 muškaraca, a među njima najviše onih starosne dobi između 20 i 24 godine, te 48 žena, do 8.087 ubijenih i 52,7 posto identificiranih, do koje su istraživači došli 2007. godine.

Nakon uvođenja DNA metode 2005. godine znatno je unaprijeđen proces identifikacije Srebreničana pa se Brunborg nada da će bar 60 posto do 70 posto žrtava biti identificirano u narednom periodu.

Žrtve Sarajeva

Prilog koji je promoviranoj knjizi dao Jakub Bijak, predavač na Školi društvenih znanosti na britanskom Southampton univerzitetu, sastoji se od poglavlja o procjeni žrtava tokom opsade Sarajeva.

Podaci koje je iznio korišteni su u Haškom tribunalu u procesu protiv bivšeg visokog zapovjednika srpske vojske Stanislava Galića, optuženog za granatiranje Sarajeva.

Uz Bijakovu ogradu da je riječ o podacima u kojima je greška moguća u nekoliko stotina, ti pokazatelji govore da je tijekom opsade Sarajeva ubijeno oko 6.000 ljudi od rujna 1992. do kolovoza1995. godine, a ranjeno oko 13.000.

Izvor ovih podataka je među ostalim jedna anketa provedena u domaćinstvima u Sarajevu tijekom 1994. godine te evidencija pogrebnog društva "Bakije", rekao je Bijak.

Zločini protiv čovječnosti

Za Smaila Čekića, ravnatelja Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, koji je također bio sudionik skupa, predstavljena knjiga, mada ne precizira broj žrtava, može poslužiti kao značajan indikator jer je u njoj objedinjeno 16 izvješća predstavljenih u Haškom tribunalu.

Međutim, pitanje broja žrtava genocida je daleko kompleksniji problem jer samo ubijanje je samo jedan od segmenata stradanja, ističe Čekić.

S obzirom na to da knjiga insistira na ekspertnom pristupu kad su u pitanju procjene o demografskim gubicima na teritoriju bivše Jugoslavije, Mirsad Tokača, predsjednik Dokumentacionog i istraživačkog centra u Sarajevu, rekao je da će se rado odazivati svakom sličnom skupu sličnom današnjem.

Manipulacije žrtvama

Podsjetimo, Tokača je ranije najavio da će u Sarajevu 4. studenog biti objavljena imena i prezimena svih žrtava proteklog rata, a bilo ih je ukupno 99.000, kao i pregledi događaja i lokacije na kojima su žrtve stradale, bilo od direktnih posljedica ratnih sukoba ili kao indirektne žrtve sukoba.

Tokača je istaknuo da se ovim projektom stavlja točka na broj žrtava proteklog rata, te da eventualna odstupanja u broju od 99.000 mogu biti plus ili minus jedan ili dva posto

On je također kazao da će predstavljanjem projekta "Bosanski atlas zločina", koji je rezultat petogodišnjeg rada Istraživačko- dokumentacionog centra biti stavljena točka na mnogobrojne manipulacije brojem žrtvama.

17.10.2009.
Pincom.info/Fena

RS NIJE UKINUTA NI NAKON 15 GODINA: ČOVIĆU, LJUBIĆU NEMA VIŠE UZMICANJA

Piše: Ivan šimić


Jednom sam već napisao: da većina Hrvata u Bosni i Hercegovini i ne želi „treći entitet“, ako ima, i ako će biti Republike Srpske, zar uopće više trebamo raspravljati o ustavnom „master-planu“, počnimo se baviti detaljima.

Neka vrsta koncesije na rušenje Republike Srpske koju su tražile i dobile tzv. probosanske snage (uglavnom bošnjačke, a ima i nešto Hrvata podkoncesionara), poput svake koncesije, ne može trajati vječno. Nevoljki hrvatski „stand-by“ na realizaciju prirodnoga prava konstitutivnoga naroda na jednaku ustavnu poziciju u višenacionalnoj zajednici, protegao se na, evo, punih petnaest godina. Kao osiromašeni otac (ako se dobro sjećam) u onoj monodrami Josipa Pejakovića, kada mu je navrh glave sinovog rastezanja škole i zdravoga razuma, i mi smo svoje federalne partnere više puta mogli (i trebali) pitati: koliko vam još razreda (godina) treba da uvjerite Srbe u privlačnost neetnički regionalizirane Bosne i Hercegovine? Da je našim pregovaračima (kad god se sjetim onog Mate Granića pomislim kako smo još dobro prošli tko nas je sve zastupao) doteklo pameti u „predbračni“ washingtonski ugovor ugraditi članak kojim Bošnjacima dajemo petnaest godina za rušenje Republike Srpske, uz obvezu da u slučaju neuspjeha idemo prirodnim putem izgradnje troentitetske države, Alija Izetbegović i Haris Silajdžić taj bi članak zacijelo bili potpisali.

Osluškujući sa zebnjom aktualne pregovore, i sluteći kuda se sve to „nagelo“, pitanja i strahovi kao da se natječu u svojoj zloslutnosti. Tko danas - i u ime kakvog prava ili pravednosti - ima obraza od Hrvata tražiti da pristanu na srpsko-bošnjačku državu u kojoj nam se velikodušno nudi tobožnja institucionalna ravnopravnost? Koja je to vrsta (međunarodnoga) bezobrazluka koja uporno ignorira volju većine Hrvata (nadam se i njihovih političkih predstavnika) i još nam jednom nameće nepravedno rješenje prema fait accompli načelu? Kakva to kratkovidna hrvatska pamet (politička, intelektualistička, kulturnjačka) mora biti pa da prihvati dvoentitetsku državu triju (kao) konstitutivnih naroda? Može li, nakon svega, ta pamet biti toliko kratka i vjerovati kako će Republika Srpska ikada biti ukinuta, nastojeći odgoditi neodgodivo? Na prvi pogled možda zvuči paradoksalno i odudara od javnih lamentiranja bošnjačkih stranaka, ali što ako je cementiranjem dvoentitetske državne strukture, bošnjačko-srpske, upravo postignut krajnji bošnjački cilj, nakon što su shvatili – ili im je to jasno rečeno - da Republici Srpskoj ionako ne mogu odbiti ni pera?

Odmah nakon rata još se i moglo razumjeti sklonost da se eksperimentira s ustavnom strukturom koja ide na ruku Bošnjacima: domaća i inozemna javnost je bila pod svježim dojmom ogromnih žrtava bošnjačkoga naroda, nije bilo skoro nikakva iskustva institucionalne konstitutivnosti i izigravanja njezinih „zaštitnih“ mehanizama u demokratskom političkom kontekstu, vjerovalo se neku vrstu srpske samokatarze ili vanjskoga discipliniranja. Sada kad je valjda i zadnjoj hrvatskoj i bošnjačkoj budali jasno da od ukidanja Republike Srpske nema ništa, kad će i kozmetičko slabljenje njene ustavne pozicije (o tetitorijalnom potkresavanju - koje je s stajališta pravednosti i prema Bošnjacima i prema Hrvatima daleko važnije – više nitko i ne razmišlja) biti predstavljeno kao veliki srpski ustupak, bio bi konačno red da se sarajevska čaršija probudi iz građanskoga sna.

Proteklih petnaest godina bošnjačke elite mogle su, barem u Federaciji, iskoristiti da nas političkom praksom „navuku“ na ideju neetnički kantonizira ne Bosne i Hercegovine u kojoj je moguće ostvariti istinsku ustavnu ravnopravnost. Umjesto toga, još od same prve velike prijevare na koju smo nasjeli kroz Washingtonski sporazum, u toj Federaciji traje sustavno derogiranje hrvatske ustavne pozicije. Umjesto da nas (taman s „figom“ u džepu) nastoje dobiti za saveznike, ne ispraznim humanističkim frazama nego upravo političkom praksom, Bošnjaci su se institucionalnim nasiljem svojski trudili gurnuti nas Srbima u naručje. Federacija je manje-više uvijek funkcionirala kao prostor bošnjačke političke samovolje.

Ovih turobnih dana između dvaju „zavrtanja ruku“ u Butmiru kao da se još jedanput računa s čuvenom hrvatskom „kooperativnošću“ kojom smo od jednog konstitutivnoga naroda dovedeni u tragični položaj poslušne nacionalne manjine o čijim se stavovima gotovo uopće ne vodi računa. Kako dani prolaze, pribojavam se da će u istupima naših prvaka Dragana Čovića i Bože Ljubića imperativ neprihvatljivosti dvoentitetskog ustava polako uzmicati pred kapitulantskim kondicionalom kojim se uvijek nastojalo sakriti nedostatak liderske hrabrosti: te „trebalo bi“, te „ne bi se smjelo“, te „morali bismo“. Do jučer su nas ispravno uvjeravali kako su ovo ključni trenutci na narodnu budućnost, a već sutra će nas htjeti uvjeriti da ima vremena, kako ćemo valjda u nekoj narednoj iteraciji ustavnih promjena postati ravopravni, gdje nam se žuri, neće (Herceg) Bosna nikuda pobjeći.

Napokon, ako je istina da će SAD i EU pokušati nametnutu ostanak dvoentitetske strukture, onako kako su to i do sada činili, onda je pravo (i krajnje) vrijeme za odlučne političke akcije. Poslije dugih petnaest „godina samoće“ u kojima je pozicija Hrvata u Bosni i Hercegovini dodatno brutalno osakaćena - ustavno i biološki - mi naprosto više nemamo pravo na nova odgađanja i ustupke.

Dragan Čović i Božo Ljubić su po logici demokratskoga legitimiteta najpozvaniji stati na čelo narodnoga pokreta, oni nemaju pravo na uzmak i „farbanje“ naše pozicije. Na njima je i odgovornost: ukoliko se dogodi nasilni ostanak dvoentitetske države, a nakon svih zaklinjanja u to kako je ona njima i njihovim strankama neprihvatljiva (jer je hrvatskom narodu neprihvatljiva), njih dvojica moraju odstupiti i ne pokušavati nam zamazati oči nekakvim budućim prilikama. Ako je Krešimir Zubak imao herca ne potpisati onaj glupi Daytonski sporazum (tamo daleko, preko bare, u izolaciji američke vojne baze, odakle se ni pješke niti plivajući nije moglo pobjeći), onda nema nikakvog opravdanja da naši današnji prvaci u Butmiru pristanu na još jednu kapitulaciju.

Ne stranka nego pokret, neki hrvatski pokret za treći entitet (HPTE), kad ga bude, lišen bilo kakvog šovinizma i isključivosti, mora objasniti (prvenstveno Bošnjacima) da je država Bosna i Hercegovina moguća jedino kao troentitetska zajednica njenih konstitutivnih naroda. Insistiranje na unitarnoj, građanskoj državi ili zadržavanje dvoentitetske, voda je na mlin dezintegracije i neizbježno će voditi daljnjem udaljavanju nacionalnih zajednica. Pa, bujrum!

Podjeljena a cijela. To se zove i jest razuman kompromis.


17.10.2009.
Pincom.info

Problematiziranje neravnopravnosti Hrvata u BiH

Politika Hrvata u BiH je vec godinama kao švicarski sir – izbušena vlastitom nesnalažljivošcu, pasivnošcu Hrvatske i nezainteresiranošcu medunarodne zajednice.

Kakvi su stvarni dometi butmirskog sastanka vodećih domaćih političara sa zamjenikom američkog državnog tajnika Jamesom Steinbergom, švedskim ministrom vanjskih poslova Carlom Bildtom i europskim povjerenikom za proširenje Olli Rehnom?

U valovima izvješća sa tog summita koji zapljuskuju medije jedan detalj zavrijeđuje posebnu pozornost. Američki i europski moćnici su isporučili zahtjeve za uspostavom funkcionalne države ali i „ravnopravnosti tri konstitutivna naroda“. Kandidiranje potrebe za instaliranjem nacionalne ravnopravnosti u BiH ipak je novost u retorici međunarodnih (zapadnih) glavešina koji su nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma izbjegavali problematizirati očitu neravnopravnost Hrvata.

Nikada se ne treba umoriti isticati kako je Daytonskim ugovorom zaustavljen rat ali istodobno i izbrisana jednakopravnost cijelog jednog naroda.

Unatoč međusobnim odnosima hrvatski politički dvojac u pregovorima započetim u sarajevskom Butmiru Dragan Čović i Božo Ljubić trebaju nepopustljivo ustrajavati na poništavanju neravnopravnosti Hrvata. Bezuvjetni zahtjevi za jednakopravnoću Hrvata u BiH nisu nikakvi veliki apetiti nego nužda.

Izvlačenje iz gliba neravnopravnosti treba biti u središtu svih političkih napora Hrvata u BiH. Uprotivnom, Hrvatima u BiH prijeti opasnost da budu na gubitničkoj strani povijesti.

Zašto je potrebna nova doktrina politike Hrvata u BiH, posebice u pregovorima o ustavnim promjenama?

Odgovor je jednostavan, ali dubinski važan – da ponovno ne bi ostali „kratkih rukava“.

Za ovakav odgovor opominjuće ilustracije mogu se pronaći u pregovorima tijekom rata - jedino su Hrvati prhvaćali sve što je nudila međunarodna zajednica: od Cutillierovog preko Wance-Owenovog pa Owen-Stoltenbergovog plana do Washingtonskog sporazuma. Takva „susretljivost“ Hrvata, rezultirala je nikakvim dobitkom u Daytonskom ugovoru. To znači da se u politici nepromišljenim prihvaćanjem svega može sve i izgubiti.

Ako je politika Hrvata u BiH već godinama kao švicarski sir – izbušena vlastitom nesnalažljivošću, pasivnošću Hrvatske i nezainteresiranošću međunarodne zajednice, onda je vrijeme da se Hrvati odreknu političke kilavosti. Politiku Hrvata u BiH treba programirati tako da se njome povećava prodornost.

Pejo Gašparević / http://www.domaljevac.com

HRVATSKA UTOPIJA U BIH

Lako je dijagnosticirati problem, haj'mo potražiti lijek! Tekst je predug, da smo stavili sve na bijelo, bio bi još duži, ali yebga, ionako je sve samo utopija.

Problem hrvatskog naroda u BiH je što se ne zna crno nazvati crnim, a bijelo bijelim, pa živimo u nekoj sivoj zoni, sačinjenoj od milijun kompromisa i dogovora koji su postali svrha samim sebi, baš kao što su i naši politički dužnosnici postali svrha samima sebi

Doslovno, od glave do repa, okovi sveopće letargije i beznadežnosti hrvatski narod u BiH vuku sve dublje i dublje. Na koju god se stranu čovjek okrene, ne vidi nekog izlaza. Blokirani projekti, poput autoceste, županije sa hrvatskom većinom, pune budget Sarajeva, nadglasavanje i preglasavanje po svakom iole važnijem pitanju, disperzija mladih hrvatske nacionalnosti, odljev mozgova; o kulturološkom i socijalnom degradiranju svega sa hrvatskim predznakom da i ne spominjemo... Čovjek bi rekao sveopća depresija čiji je jedini mogući ishod kolektivni suicid.

Što je dovelo do toga? Jednostavno, beskičmenjaštvo hrvatskih vođa, njihov kukavičluk, nesloga i nedosljednost počevši od nastanka države pa sve do sada. Drugim riječima, počevši od 1995. hrvatski politički vođe jednostavno nemaju muda stvari zvati pravim imenom. Međutim, lako je dijagnosticirati problem, teško je naći rješenje.

Neophodna zajednička strategija i vizija hrvatskog naroda

Kao najmalobrojnijem narodu jednostavno je neophodno preći preko osobnih sujeta, interesa, demagogije pojedinaca iz vrha i naći jednu zajedničku viziju budućnosti hrvatskoga naroda. To se ne može napraviti bez da se ne osmisli konkretna zajednička nacionalna vizija i strategija budućnosti Hrvata u i unutar BiH.

Nepostojanje konzistentne nacionalne vizije dovelo je do toga da hrvatski politički vođe, sve do jednoga sa kosturima u ormaru, slijepo pristaju na bezbroj kompromisa na svoju štetu: počevši od Daytona, ukidanja HR H-B, pa sve do Statuta grada Mostara i zanemarivanja Hrvata Srednje Bosne i Posavine. Zajednička vizija bi dovela do toga da se jednom za svagda povuče crta preko koje se ne može.Kako doći do jedne zajedničke vizije? Izgleda nemoguća misija, ali možda i nije. Ono 1992. je izgledalo nemogućnije.

Instituiranje hrvatske federalne jedinice

Prvi korak je konsenzus i ustrajnost o instituiranju hrvatske federalne jedinice u okvirima Bosne i Hercegovine, koja bi u najvećoj mogućoj mjeri poštovala interese cijelog hrvatskog naroda u BiH, a ne samo onog iz zapadne Hercegovine; ne kompromitirajući ni minimalno poštivanje prava ostala dva konstitutivna naroda.

S time se ne misli na poštivanje Republike Srpske kao svevremenskog entitetskog pandana srpskog naroda. Treba imati hrabrosti stvari nazvati pravim imenom: Republika Srpska kakva je sada, plod je agresije i rata i ako takva ne smije i ne može imati pravnog temelja za postojanje.

Konstituiranje hrvatske federalne jedinice dovelo bi do jačanja hrvatskog identiteta unutar BiH, koji bi morao biti u svojoj ekonomskoj i političkoj sferi u potpunosti neovisan od hrvatskog identiteta Hrvata iz republike Hrvatske. Drugim riječima, politički dužnosnici hrvatskog naroda u BiH ne bi smjeli više savijati kralješnicu, da ne iskoristimo vulgarniji termin, pred politikom i političarima iz Zagreba.

Detoksikacija od političke ovisnosti o Zagrebu

Potrebno je jasno i čvrsto prekinuti političku ovisnost o Zagrebu. Objektivno, veliku, pa i najveću odgovornost za trenutno stanje Hrvata u BiH ima politički vrh i svi vrhovi iz Zagreba. Tko je u naše ime potpisao, unatoč protivljenju određenih dužnosnika iz BiH, za Hrvate suicidalan Daytonski sporazum: Franjo Tuđman!

Odakle su dolazile direktive o imenovanju političkih vođa, sve redom ucjenjive osobe sumnjive prošlosti, sa milijun oraha u džepu? Tko je naredio da se odustane od Hercegovačke banke, da naše banke pređu u hrvatske, pa onda u talijanske i austrijske ruke? Tko naređuje suicidalnu privatizaciju HT-a Mostar na račun hrvatskog HT-a? Tko i odakle dirigira preprodaju hercegovačkih energetskih resursa i priprema i naručuje prodaju vodoizvorišta pitke vode? Pogađate: Zagreb!

Da bi se ovo ostvarilo potrebno bi bilo ono čega se najviše boje i pribojavaju „naši" politički čelnici, a to je da na njihova mjesta dođu neki novi ljudi, neucjenjivi i bez omladinsko partijskog backgrounda. Novi, mlađi ljudi značili bi i novu politiku i neku novu viziju. Trebalo bi instistirati na davanju mogućnostima mladima da se pokažu i dokažu. Kako sada stvari stoje, mladi će se dokazati, samo da fuka popiju.

Hrvatski predizbori

Nakon detoksikacije od Zagreba, potrebno je jedinstvo hrvatskog biračkog tijela, ne po formuli jedan narod - jedna stranka, nego na osnovi političkog konsenzusa. Kako to ostvariti? Jedan od mogućih rješenja smo spominjali još prije dvije godine, a to je instituiranje predizbora.

Jednostavno, stranke sa hrvatskim predznakom prije svakih lokalnih i parlamentarnih izbora rade predizbore, gdje bi se birali ljudi koje će kasnije na općim izborima zajednički podržati sve političke opcije. Na ovaj način bi se aktivirali latentni glasači koji ne izlaze na izbore, odabrani ljudi bi bili uistinu od naroda odabrani, a manje bi mjesta bilo partijskim komitentima i izrodima poput Lijanovića.

Kulturalna i kulturološka reorganizacija

Slijedeći korak bi bila kulturološka i institucijska zajednička vizija, na pravno valjano temelju. Ne može se primjerice govoriti o hrvatskom sveučilištu u BiH, kad je javna tajna da se 90% ispita na većini fakulteta može kupiti, te da se polaganje prijemnog može kupiti. U Hrvatskoj suimali muda sporvesti akciju "Index", bi li jednako postupili? Normalno da ne bi, kad je velika većina političara, te njihove rodbine i prijatelja na ovakav način steklo stručnu spremu.

Kakvo sveučilište, takav je i kadar kojeg stvara, a mrlja se parazitski širi u sve pore društva. Primjerice, kakvu pouku i poduku će učeniku dati profesor/ica čija je diploma plaćena novcem, a ne znanjem. Onda se čovjek pita zbog čega je maloljetnička delikvencija u konstantnom porastu.

Izgradnja kritičke hrvatske javnosti

Zadnji strateški korak bi bio stvaranje kritičkog neovisnog hrvatskog medija, pa bilo u vidu dnevno tiskovnog, bilo u vidu elektroničkog. Netko će reći pa imamo „hrvatske i neovisne" Večernji list i Dnevni list, a tv kanal nam ne daju?!

Nije potrebno niti spominjati koliko su „neovisni" Dnevni list, a posebno Večernji. Potrebno je instituirati jedan neovisni hrvatski dnevnik koji bi bio na javnom proračunu, (ne na partijskom poput večernjeg lista) i na čijem bi se radu angažirala renomirana imena sa novinarskim pedigreom. Jednostavno, imenujte jednog iole dobrog kolumnistu Dnevnog lista?

Što se tiče televizije, potrebno je ići korak dalje od demagogije tipa Ivo Miro Jović, nego iskoristiti zakonske osnove i kreirati hrvatski program koristeći postojeće resurse, o čemu smo također ranije pisali. Ako se ne dozvoljava kanal na hrvatskom, gdje se to zabranjuje program na hrvatskom jeziku? Tko brani izgradnju tv centra javnog rtv servisa u Mostaru? Zakon, dapače, to i nalaže, no očigledno je „prišnije" u Mostaru graditi prodajne centre.

Utopija?

Mogli bi ovako do u nedogled, no, kolikogod mi pisali naširoko i na dugo o ovome, toliko nam se čini da smo bliži utopiji. Jednostavno, sujeta, egocentrizam, sebičnost i sve ostale „vrline" koje krase naše dužnosnike jače su od interesa naroda. Jedina nada bi nam mogao biti taj isti narod, da se nekim čudom probudi i pusti svoj glas.

Iskra koja bi mogla probuditi naroda iz besvijesnog stanja, mogla bi biti crkva i crkveni dužnosnici, no kako vrijeme ide dalje, toliko i oni padaju u sveopću letargiju. Nema druge nego da svatko krene od sebe pojedinačno. Evo, mi sa supersajta, kolikogod trash i bezveze bili, ako ništa drugo, nastojali smo stvari nazvati njihovim imenom.

SR/ http://supersajt.info/

Kronologija pranja ruku FTV-a

Petak, 16 Listopad 2009

Budući da JRTVS BiH to nije uradio, donosimo kompletnu kronologiju događaja u Širokom, ne pilatovski, kako je prikazala „60 minuta“, nego sa dužnim komentarima. Ovih dana čelnici FTV-a i JRTVS-a peru ruke od nemarnog i obmanjivajućeg izvješćivanja javnosti o događajima na Širokom Brijegu. Delegacije dolaze i prolaze kroz Široki Brijeg, pišu kojekakve dopise, ali nitko da pokaže imalo novinarske objektivnosti i morala da ispravi (ne)učinjeno. Novinarska profesionalnost nalaže da ako si pogriješio u nekom izvješću ili sl., da naknadno uradiš demanti ili ispravku. U slučaju FTV-a i JRTVS-a to nije bio slučaj. Oni pilatovski peru ruke na način da „nije bilo smišljene nemarnosti u informiranju o događajima u Širokom". Gore od ovog ponašanja je samo ponašanje pojedinih hijena iz reda hrvatskog političkog establishmanta koji je sasvim paušalno krenuo u napad na FTV, bez konkretnih dokaza i prigovora, čisto eto neka narod čuje da su ustali protiv sarajevskih medija. To je, s razlogom, urednici informativnog programa Duški Juričić dalo mogućnost jasnog i valjanog odgovora „Informativni program nije nemarno informirao javnost i obmanjivao objavljujući neistine, te nije vršio linč na Široki Brijeg". Sasvim normalno! Kad te netko napadne, čisto da dobije kojekakve političke poene, sa riječima „nemaran si i lagao si mi" bez da ti kaže zbog čega si nemaran i šta si to lagao, normalno je da možeš proći samo sa „nije istina" isprikom. Nitko da se sjeti konkretno reći o čemu se radi. Nitko da Jurišićki replicira da apsolutno sve informativne emisije počevši od srijede 07.10. pa do petka 09.10. su najveći medijski prostor dali „navijačima" Sarajeva koji su redom pokrivenoga lica i skrivenoga glasa izražavali svoju istinu, bez da se čuje ili istraži ona prava. Tako je, primjerice, prosvjed 5000 ljudi u Širokom, u večernjem dnevniku 07.10. bio iza vijesti o tiskovnoj konferenciji „navijača" Sarajeva, istih onih koji su radili i pravili nerede, kako će se ispostaviti kasnije, i dobila daleko manje medijskog prostora; te iza vijesti o puštanju iz pritvora „navijača" koji su bili zatvoreni u Širokom. Sve to potkrijepljeno snimkama slavodobitnog dočeka „heroja" u Sarajevu. Simptomatično je i kako je novinarka najavila vijest o prosvjedu: „naša ekipa je napadnuta Širokom Brijegu. Internet portal svevijesti.ba objavljuje kako je bila zapaljena i zastava BiH". Snimke napada na ekipu, nema, snimke paljenja zastave - nema; dakle neopravdano informiranje javnosti o nečemu o čemu druga strana nema mogućnost očitovanja. Niti, evo, desetak dana od događaja JRTVS se nije usudio uraditi emisiju u kojoj bi se sve karte stavile na stol. Dapače, kako bi oprali svoje ruke, pilatovski u „60 minuta" Bakir Hadžiomerović pušta sve snimke, što one sa nadzornih kamera, što policijske, što snimke sa mobitela; ali sve bez ikakvog komentara. Tako su, eto, pustili snimke što nijedan od sarajevskih medija nije uradio, ali šutke. Zašto Bakir nije rekao ijednu riječ komentara? Da je rekao ijedan komentar, vidjelo bi se da nije istina da je „navijače" Sarajeva dočekala „organizirana sačekuša, sačinjena od Škripara, koji su uzvikivali ustaške pokliče, psovali im b... mater i napala čim su stupili na širokobriješki asfalt", a što su pokrivenih lica izjavljivali na JRTVS-u „navijači" Sarajeva. Vidjelo bi se da nije istina ono što tvrdi predsjednik Sarajeva koji je potvrđivao priču „navijača" da su bili napadnuti što oružjem, što oruđem čim su se parkirali. Iz tog razloga, ako je Bakir šutio, nećemo mi šutjeti. Puštamo vam istu kronologiju koju je pustio i on u „60 minuta", skraćenu za njegove izjave i telope, kako bi clip stao u 10 minuta koje nalaže youtube. Stavili smo i dužne komentare, koje nije imala hrabrosti uraditi „objektivna novinarska posada" na čelu sa urednicom Jurišić. S toga, ne želimo pilatovske isprike i pranje ruku. Sve dok se ovako nešto ne objavi na JRTVS-u ka neka vrsta demantija i opovrgavanja nemarnih navoda, ne prihvaća se isprika zbog medijskog linča Hercegovine i Širokog Brijega. SR l supersajt.info

Državne institucije BiH ruše oni koji se u njih zaklinju

Posljednjih nekoliko dana bili smo nijemim svjedocima neviđene medijske harange kojom su se sarajevski mediji, po tko zna koji put, obrušili na prostor zapadnog djela Hercegovine.

Povod za najnovije političko-medijske atake kreatori sarajevske javne misli pronašli su u stradanju Vedrana Puljića. Pri tome su po već uhodanoj matrici pokušavali huligane pretvoriti u žrtve a žrtve u razbojničku družinu. Naravno na sebe su istodobno preuzeli ulogu suca i tužitelja.

Nedvojbeno, sam čin ubojstva ne može se pravdati. Međutim, taj nesretni čin posljedica je jedne vrlo opasne igre čiji su uzroci daleko od Širokog Brijega i Širokobriježana. A upravo o tim uzrocima sarajevski mediji, političari, kao i pripadnici «Hordi zla» ne žele otvoreno govoriti.

Pogibija Vedrana Puljića na sve se načine pokušava iskoristiti kao povod za nova politička razračunavanja sa dijelom BiH koji ne diše, niti će kada disati, onako kako «službeno» Sarajevo želi. Stoga, sasvim se opravdano otvara pitanje je li čitava ova situacija inscenirana kako bi bio ostvaren određeni politički cilj?!
Sarajevski političari i mediji su, čim se doznalo za atak sarajevskih huligana na Široki Brijeg, samouvjereno lansirali tezu kako se navijačkim neredima ne trebaju davati «međunacionalne konotacije». Ovu su tezu, na žalost, nepromišljeno prihvatili i neki utjecajni hrvatski političari čime su se zapleli u paukovu mrežu koju su im njihove sarajevske kolege vješto postavile.

Međutim, dostupni video zapisi pokazuju kako «Kebina zlatna dječica» nisu niti imala namjeru bodriti klub s Koševa. Odmah po izlasku iz autobusa i osobnih automobila, od kojih su neki bili bez registarskih pločica, krenuli su u obračun s policijom, građanima i materijalnim dobrima. Dostupne video snimke pokazuju kako pripadnici «Hordi zla» iz osobnih vozila vade metalne šipke, lance, palice, letve i ostale vrste hladnog naoružanja. Što je samo po sebi vrlo čvrst dokaz da je napad sarajevskih huligana na Široki Brijeg bio pomno planiran i pripremljen.

Do okršaja sa domaćim navijačima nije ni moglo doći jer su se oni već nalazili na tribinama stadiona Pecara. Dakle, u ovom se slučaju ne može uopće govoriti o navijačkim neredima niti sukobima međusobno suprotstavljenih navijačkih skupina. Riječ je naime o sukobu razularenih huligana sa snagama reda i građanima koji su branili svoje domove. Naravno, zakon je u ovom slučaju jasan i nedvojben.

Nakon što su uspjeli rastjerati malobrojne policajce koji su pokrivali prostor oko stadiona i ovladati prilaznom cestom ova je masa huligana, rušeći sve pred sobom, krenula prema samom središtu Širokog Brijega. Upadi u obiteljske domove, napadi na službene osobe, razbijanje izloga, maltretiranje slučajnih prolaznika, te posebice ranjavanje Željka Zadre rezultiralo je samoorganiziranjem građana te nasilnim izoliranjem huligana u prostoru oko stadiona Pecara. Istina, tom prigodom ugašen je jedan ljudski život i neka istraga utvrdi na kome leži odgovornost.

Na nama je da na ovu temu promišljamo. Stoga, promišljam; - Što bi se dogodilo da su razulareni huligani uspjeli prodrijeti u samo središte grada !? Koliki bi ljudski životi u tom slučaju bili ugroženi !?

Ovi neredi moraju zabrinuti svakog dobronamjernog pojedinca. Međutim, ono što se nakon njih događalo u dijelu BIH koji sebe naziva «patriotskim i multietničkim» pojava je koja mora biti predmetom zanimanja ozbiljnih institucija. Neshvatljivo je i neprihvatljivo da sredstva javnog priopćavanja i dužnosnici nekih političkih stranaka dočekaju razularene «Horde zla» u Sarajevu kao nekakve heroje koji se nakon pravedne bitke vraćaju domovima.

Neshvatljivo je i neprihvatljivo da ti isti huligani, nakon što su demolirali jedan mirni gradić, kreću i u blokiranje svog rodnog grada, svojih domova, svojih najbližih te svojih vlastitih života. Napose je neshvatljivo i neprihvatljivo da ti mladići koji sebe nazivaju Horde zla diktiraju političke uvjete. Posebice je paradoksalno i zabrinjavajuće da im se pri tome priključuje dio njihovih sunarodnjaka te napose nositelji političkih mandata.

Ovim činom svekolikoj je javnosti otvoreno obznanjeno kako je riječ o političkim igrama s unaprijed određenim ciljevima. U istom tom kontekstu treba promatrati i pojavljivanje Mirsada Kebe u Širokom Brijegu, gdje se u pratnji vođe huligana upustio u pregovore o razmjeni zarobljenika, kako su neki analitičari ironično nazvali Kebin pritisak na vlast ZHŽ-e i pravosudna tijela.

Zar je moguće da se u jednoj državi koja stremi ulasku u EU i NATO događaju ovakvi ispadi političara. Zar oni kojima su puna usta multietničke i europske BIH na ovakav način suspendiraju ustav jedne županije, vrše pritisak na pravosuđe, tijela lokalne uprave, policiju, na čitav jedan narod?!

Primjer dopredsjednika Federacije Mirsada Kebe, na žalost, pokazuje da je i te kako moguće?!

Zbog čega je gospodinu Mirsadu Kebi bilo stalo da se pritvoreni huligani oslobode?

Je li se gospodin Kebo pobojao da pritvorenici ne propjevaju o tome tko im je financirao izlet u Široki Brijeg ili su on osobno i nomenklatura kojoj pripada obični taoci ove huliganske skupine ?

Kako vrijeme odmiče sve je više zagovornika teze da su neredi u Širokom Brijegu unaprijed osmišljeni. Naime, održan je butmirski summit, a ciljevi bošnjačkog političkog vrha potpuno jasni. Bošnjačko političko vodstvo želi pod svaku cijenu i dalji opstanak Ureda Visokog predstavnika. Isto tako priželjkuju i snažniji angažman administracije američkih demokrata na ovim prostorima. Iz prostog razloga što im je još za Clintonovog mandata obećana građanska država.

Međutim, kako pravdati ove zahtjeve ako stanje nije alarmantno. Stoga je bilo potrebno inscenirati sukob, iskoristiti medije pod vlastitim nadzorom te pokušati homogenizirati unutarnje potencijale koje su zbog unutar-bošnjačkih političko-interesnih razračunavanja dobrano podijeljeni.

Čini se da ovaj perfidni pokušaj nije uspio u temeljnom naumu kreatora ove sumanute ideje. Međutim, uspio je u nečem drugom. Mnogi su nakon ovoga shvatili istinitost teze da suživot i institucije BIH najviše ruše oni koji se iz dna duše u njih zaklinju. Medijske spekulacije i potezi određenih sarajevskih političara su to još jedanput pokazale.

Ivan Zlopaša l abcportal.info

Autocestu bi skrenuli ka Neumu

NEUM - Izgradnja koridora 5-C predstavlja prvorazredno državno i strateško pitanje, odnosno razvojni projekt i resurs s ozbiljnim implikacijama na budućnost i prosperitet svih naroda i građana Bosne i Hercegovine, istaknuto je danas u Sarajevu na tribini Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) o temi "Državni i privatni interesi Koridor 5-C i luka Neum - šanse i zablude".

O pitanjima i dvojbama koje se vežu za koridor 5-C govorili su uvodničari - predsjednik Pomorskog društva BiH prof. Bakir Tanović, kao i prof. dr. Munir Jahić, prof. dr. Ibrahim Bušatlija, dr. Enes Ramović i dipl. ing. Ševal Kovačević.

Istaknuli su kako pri elaboriranju spomenutih pitanja treba imati u vidu da je Bosna i Hercegovina i pomorska zemlja te da u tom kontekstu treba afirmirati pitanje bh. akvatorija izgradnje luke u Neumu u kojem bi ujedno trebala biti i točka konekcije, odnosno završetak koridora 5-C.

Sve druge opcije, kojima se ignoriraju potencijali bh. teritorijalnih voda i mogućnosti pristupa naše zemlje međunarodnim vodama, zapravo su dezintegracijski projekti koji vode zatvaranju i marginalizaciji Bosne i Hercegovine, ocjena je uvodničara skupa.

Uvodničari, istovremeno, preferiraju trasu koja bi iz pravca Salakovca - ulaza u Bijelo polje bila orijentirana ka Podveležju i zaobilazeći Blagaj, preko Dubravske visoravni osiguravala komunikaciju s Neumom.

Napominju kako bi "skretanje" koridora na zapad ugrozilo državni interes, a od jugoistočne Hercegovine napravilo "balkansku Saharu".

Na tribini su aktualizirana i druga pitanja koja se tiču redefiniranja prostornog plana, nadležnosti u tom pogledu, te izgradnje mosta Komarna - Pelješac i Jadransko-jonske magistrale.

Stav sudionika skupa je kako se odluke o ovako ključnim pitanjima moraju donositi u institucijama, te da pritom treba uvažavati i druge dimenzije - neophodnost zaštite i očuvanja povijesnog i kulturnog naslijeđa, kao i potrebe lokalnog stanovništva u pogledu očuvanja poljoprivrednog zemljišta.

16.10.2009.
Pincom.info/ Fena

TIHIĆ: TRAŽIT ĆEMO GARANCIJE da će biti TERITORIJALNE REORGANIZACIJE BiH

Petak, 16 Listopad 2009

Ovo je samo prva faza ustavne reforme. Tražit ćemo da u sporazum, ako bude postignut, budu ugrađene garancije za drugu fazu reforme ustava koja bi obuhvatila teritorijalno administrativnu reorganizaciju BiH, kazao je predsjednik SDA Sulejman Tihić odgovarajući na pitanje novinara Pincom.info, značili li prihvaćanje rjšenje ponuđenih u Butmiru legalizaciju dvoentitetske strukture BiH. Predsjednik HSP-a Zvonko Jurišić dodao je kako njegova stranka smatra da teritorijalno administrativna reorganizacija BiH, u drugoj fazi reforme Ustava treba obuhvatiti cijelu zemlju a ne samo Federaciju BiH, kao što predlaže lider SNSD-a Milorad Dodik.. Tihić i Jurišić sa suradnicima razgovarali su danas u Mostaru o ustavnoj reformi, uoči nove runde pregovora zakazane za 20.listopada. Dvojica lidera, nakon sastanka novinarima su priopćili kako su su usuglasili stavove o ustavnim rjješenjima. Suglasni su kako je nužna transformacija OHR-a, ali da njegovu ulogu treba preuzeti Vrhovni sud BiH, kojeg treba uspostaviti. Složili su se kako je potrebno ukinuti entitetsko glasovanje u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, jer se ono iz RS koristi kao etnički veto za blokadu države. Obojica lidra smatraju kako je novim ustavnim riješenjima potrebno utvrditi minimalni broj zastupnika iz svakjog konstitutivnog naroda, koji trebaju glasati za neki zakon da bi bio prihvaćen, te da se vitalni nacionalni interes uz to štiti kroz Dom naroda. Tihić je kazao kako smatra da bi odluku o tome je li povrijeđen entitetski interes trebao preuzeti Ustavni sud BiH - Za mene je vrlo važno što je gospodin Tihić u nekoliko navrata ponovio kako je za njega vrlo bitno da se osigura ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda u procesu donošenja odluka, kazao je predsjednik HSP-a Zvonko Jurišić. Upitan da prokomentira to što su lideri HDZ-a BiH i SNSD-a Dragan Čović i Milorad Dodik jučer priopćili kako su postigli visok stupanj suglasnosti, a poznato je da se Dodik protivi ukidanju entitetskog glasovanja i uspostavi Vlade BiH, Tihić je odgovorio: Ako je točno da je gospodin Čović suglasan o tome s gospodinom Dodikom, onda ćemo se Čović i ja teško usuglasiti. No sutra ću imati razgovor s vodstvom HDZ-a BiH pa ćemo vidjeti. Na novinarsko pitanje stvarali li njegova stranka novo strateško parnerstvo s obzirom da je imao već dva sastanka s liderima HDZ 1990. i HSP-a Božom Ljubićem i Zvonkom Jurišićem Tihiće je kazao kako njegova stranka želi imati strateško partnerstvo sa što više stranaka, pa i sa što više hrvatskih stranaka. -Istina je da su se SDA i HDZ BiH udaljili u posljednje vrijeme, jer smo u Vijeću ministara bili preglasavani od ministara iz reda SNSD-a i HDZ-a, kazao je Tihić. Lider HSP-a zatražio je i Tihićevu potporu za rješavanje statusa Hercegovačke radiotelevizije, na što je Tihić odgovorio da će o tome razgovarati s dužnosnicima županijskog i Gradskog odbora SDA kako bi vidio kako se to pitanje može rješiti. Pincom.info

Prihvatljiva samo ravnopravnost Hrvata s druga dva naroda

MOSTAR - Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i predsjednik HDZ-a 1990 Božo Ljubić razgovarali su danas u Mostaru na odvojenim sastancima sa zamjenikom pomoćnika državne tajnice SAD-a Stuartom Jonesom i direktorom Tajništva Vijeća Europske unije za zapadni Balkan, istočnu Europu i srednju Aziju, Zoltanom Martinuszuom o ustavnim promjenama u BiH.

U izjavi za novinare nakon sastanka Ljubić je kazao kako su današnji razgovori zapravo nastavak Butmirskog procesa te da HDZ 1990, kada je riječ o promjenama Ustava BiH, neće odstupiti od svog prijašnjeg stava.

"Kada govorimo o promjenama Ustava BiH zalažemo se za funkcionalnu državu, jednaku poziciju hrvatskog naroda s bošnjačkim i srpskim narodom", kazao je Ljubić, te dodao da HDZ 1990 podržava jačanje državnih institucija.

Po Ljubićevim riječima, kada je riječ o gradu Mostaru tijekom sastanka u Butmiru zatraženo je da se Mostar uredi kao svaki drugi grad u BiH i da se donese normalan statut . Dodao je kako se u paketu kojeg su ponudili predstavnici SAD-a i EU-a nije spominjao Mostar.

Prije održavanja današnjeg sastanka s predstavnicima SAD-a i EU-a predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović kazao je kako HDZ BiH na razgovore ide s jasnom pretpostavkom, te kako se BiH mora povesti naprijed s dozom optimizma kada je u pitanju kandidatura za članstvo u Europskoj uniji.

"Kada je riječ o Ustavu BiH tu nema previše optimizma budući da su stajališta jako različita. Kada je riječ o HDZ-u BiH imamo jasan stav. Bilo kakva koncepcija promjene Ustava BiH mora osigurati ustavnu jednakost sva tri naroda BiH", kazao je Čović.

Dodao je kako je dvoentitetska BiH neprihvatljiva i neodrživa.

15.10.2009.
Pincom.info/ Fena

BiH: Primamljiva rješenja i gorke pilule

Američko-europska inicijativa za prevladavanje krize u zemlji. Naziru se obrisi ključnih prijedloga američko-europske inicijative za prevladavanje krize u BiH koji će biti ponuđeni političkim liderima

James Steinberg, zamjenik američkog državnog tajnika i Carl Bildt, šef diplomacije Švedske, zemlje koja predsjeda EU-om trebali bi se u utorak 20. listopada ponovno sastati s čelnicima bosanskohercegovačkih političkih stranaka. To će biti nastavak procesa koji je započet 9. listopada u EUFOR-ovoj vojnoj bazi u Butmiru pored Sarajeva, na sastanku koji su Steinberg, Bilt i europski povjerenik za proširenje Olli Rehn imali s predstavnicima pet vladajućih i dviju oporbenih stranaka iz BiH
Oni su tada su političarima BiH ostavili rok do 20. listopada da pokušaju pronaći rješenja koja bi vodila promjeni Daytonskog ustava BiH i deblokiranju puta BiH prema EU-u i NATO-u.
Prethodno su Steinberg i Bildt uputili pismo građanima BiH u kojem su pojasnili ciljeve svoje inicijative, naglasivši da je riječ o nastavku onoga što su svojim posjetom Sarajevu u svibnju ove godine započeli potpredsjednik SAD-a Joseph Biden, i visoki predstavnik EU-a Javier Solana.
»Godina je na izmaku i sad je vrijeme za akciju. Došli smo u Sarajevo da bismo pokušali naći izlaz iz političke pat-pozicije koja stoji na putu mirnoj i prosperitetnoj budućnost Bosne i Hercegovine.
Trebamo se suočiti s ključnim pitanjima, a to su: ispunjenje pet ciljeva i dva uvjeta koje je postavilo Vijeće za implementaciju mira kako bi došlo do zatvaranja Ureda visokog predstavnika i njegove transformacije u Ured specijalnog predstavnika EU-a i provođenje ustavnih reformi kako bi se poboljšala funkcionalnost i efikasnost struktura vlasti«, naveli su Steinberg i Bildt.
»Naše nastojanje se temelji na tri osnovna načela: suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH koji su svetinja; Daytonskom sporazumu koji je osnova reformi te potrebi za funkcionalnijim vlastima na državnoj razini koje su u stanju donositi odluke dovoljno učinkovito da bi ispunile svoje postojeće obaveze. Ovi principi trebaju biti prioritet u prvoj fazi ustavnih reformi. Ali je to samo dio onoga što će biti potrebno. Proces europskih integracija neizbježno će pred državu, entitete i druge razine vlasti postavljati nove obveze i time zahtijevati dodatne i dublje reforme.«
»Mi nemamo iluzija. Neće biti lako postići dogovor o potrebnim reformama. Izbori koji će se održati u listopadu 2010. godine već utječu na ponašanje političkih lidera. Koliko god su očite prednosti kratkovidnih političkih mjera, nadamo se da će lideri BiH dobro odvagati i strašne dugoročne posljedice svog nedjelovanja. Druge zemlje u regiji punom se brzinom kreću ka budućnosti u NATO-u i EU-u. Postoji realna opasnost da Bosna i Hercegovina zaostane iza svih tih zemalja ako se odmah ne poduzmu određeni koraci«, naveli su u svom pismu Steinberg i Bildt, zaključivši kako SAD i EU ostaju spremni pomoći liderima BiH u izgradnji svjetlije euroatlantske budućnosti.
Doista, potvrdilo se da su Steinberg i Bildt itekako bili u pravu kada su naveli da neće biti lako postići dogovor. Stoga su praktično odmah nakon prvog sastanka »butmirske inicijative« američki i europski službenici započeli seriju iscrpnih razgovora s političkim liderima u BiH nastojeći im predočiti bit onoga što predstavlja američko-europska inicijativa za prevladavanje krize.
Pomoćnik zamjenika američkoga državnog tajnika Stuart Jones, ravnatelj Tajništva Vijeća EU za zapadni Balkan, istočnu Europu i Središnju Aziju Zoltan Martinusz, američki veleposlanik u BiH Charles English, švedski veleposlanik u BiH Bosse Hedberg i šef izaslanstva Europske komisije u BiH Dimitris Kuorkoulas započeli su ovog tjedna seriju razgovora s političkim liderima o za sve prihvatljivom modelu reformi u ovoj zemlji.
Iako se s konkretnim rješenjima iz paketa reformi koji će 20. kolovoza biti ponuđen zasad ne izlazi u javnost, ipak se doznaje što bi mogle biti ključne točke američko-europskog plana za BiH. Sam koncept je otprilike takav da se političkim predstavnicima svakog od tri konstitutivna naroda ponude neka vrlo primamljiva rješenja, uz istodobno gutanje nekih »gorkih pilula«. Paket će, navodno, biti ponuđen po načelu »uzmi ili ostavi«, uz nagradu za kooperativnost u obliku ubrzanog puta BiH ka članstvu u EU i NATO te sankcije za one koji eventualno odbiju kompromis.
Za Bošnjake su tako zasigurno prihvatljiva rješenja iz paketa koja bi trebala voditi jačanju državnih institucija BiH, kako bi službeno Sarajevo postala »jedna adresa« s kojom bi Bruxelles mogao pregovarati o članstvu u Europskoj uniji i NATO-u. Naime, bile bi precizno definirane ovlasti države BiH prilikom pregovaranja o članstvu u EU-u i NATO-u.
Nadalje bi bio formiran Vrhovni sud BiH koji zemlja sada nema. Ovlasti državnog Predsjedništva bile bi svedene na ceremonijalnu razinu, a BiH bi, umjesto sadašnjeg tročlanog »kolektivnog šefa« države imala jednog predsjednika i dvojicu potpredsjednika.
Istodobno, bila bi ojačana zakonodavna uloga državnog parlamenta, koji bi umjesto sadašnjih 42, imao najmanje 60 zastupnika. Naposljetku, Vijeća ministara bi dobilo jedno novo ministarstvo i postalo prava državna vlada.
Glavni grad Sarajevo bio bi ujedinjen i imao bi zajedničku administraciju pod koju bi došla i rubna područja grada koja se sada nalaze u Republici Srpskoj.
Bosanskim Srbima kao »mamac« su ponuđena također neka vrlo vrijedna rješenja, barem iz kuta gledanja sadašnjeg vodstva RS. Prije svega, riječ je o potpunoj ustavno-pravnoj legalizaciji postojeće dvoentitetske podjele BiH, dakle svojevrsnom »cementiranju« same Republike Srpske. Nadalje, već do kraja godine bio bi zatvoren postojeći Ured visokoga predstavnika (OHR) s izvršnim ovlastima, što je također jedan od političkih ciljeva Vlade RS na čelu s premijerom Miloradom Dodikom. Nadalje, sporno pitanje milijunski vrijedne državne imovine bilo bi riješeno tako da državi pripadne samo ono što koriste institucije BiH, dok bi većina te imovine pripala entitetima, uključujući i Republiku Srpsku.
Ustupak vlastima u Banjoj Luci je i odustajanje od promjene mehanizma entitetskog glasovanja u državnom parlamentu, premda se čak i neki utjecajni krugovi u RS-u slažu da je taj mehanizam vrlo često korišten za blokade rada državnih tijela i zapravo je predstavljao etničko, a ne entitetsko glasovanje.
Hrvati u BiH su, čini se, i ovaj put dobili najmanje. Od rješenja koja će se sigurno svidjeti političarima iz reda hrvatskog naroda to su prijedlog da Mostar bude proglašen glavnim gradom Federacije BiH, pri čemu bi se sva ministarstva na razini ovog entiteta u punom kapacitetu preselila u najveći hercegovački grad. Drugi za Hrvate prihvatljiv prijedlog je jačanje zakonodavne uloge Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. No, sve ostalo je daleko ispod minimuma ustavnih promjena koje su sve vodeće stranke s hrvatskim predznakom u BiH definirale u tzv. Kreševskoj deklaraciji.
U komentaru utjecajnog internetskog portala Pincom.info loša pozicija Hrvata u ovim pregovorima opisana je na sljedeći način: »Rješenja koja su liderima BiH usmeno ponuđena, ako bi u Parlamentu BiH, u formi ustavnih amandmana bila prihvaćena, značila bi legalizaciju postojeće dvoentitetske BiH, odnosno legalizaciju Republike Srpske s postojećim teritorijem i s neznatno manjim nadležnostima. Bosna i Hercegovina bi tako dobila Ustav, koji bi zamijenio aneks 4 Daytonskog sporazuma … Teritorijalno administrativni ustroj BiH ostao bi nedirnut. Umjesto treće federalne jedinice, ili ravnopravnog statusa u BiH, Hrvatima je ponuđeno da glavni grad Federacije, umjesto Sarajeva bude Mostar, te RTV kanal na hrvatskom jeziku, u okviru javnog RTV servisa BiH.
Nakon što je predsjednik HDZ 1990. Božo Ljubić vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića upoznao s onim što su, kao »kompromisno rješenje« europski i američki diplomati ponudili u Butmiru stranačkim liderima, kardinal je iz Marije Bistrice, uputio dramatičan apel Hrvatskoj da ne dopusti »da se Hrvate BiH Daytonom 2 žive zakopa«.
Diplomatski izvori u Sarajevu odbacuju tvrdnje o kojima je pisao tisak da između Europljana i Amerikanaca ima ozbiljnih podjela o ovim prijedlozima, i tvrde da je ključno da se dogovore lideri u BiH, nakon čega bi EU i SAD pomogli da se dogovoreno provede u djelo.
Među ostalim, kao neka vrsta nagrade, BiH bi bio ponuđen ubrzani prijem u NATO, ukidanje viza za ulazak u zemlje EU od 1. srpnja 2010, te ubrzano stjecanje statusa formalnog kandidata za prijem u EU.

Alenko Zornija/ vjesnik.hr

«Navijački neredi» ili nacionalistička mržnja?

Neke bi stvari trebali staviti na pravo mjesto i nazvati ih pravim imenom umjesto što se svekoliki hrvatski (i 'bošnjački') mediji, glede uzroka sukoba u Širokom Brijegu vrte ukrug…..'ko mačke oko vruće kaše'!

Nažalost, nije dugo trebalo čekati da se 'Bošnjaci'-Muslimani, nakon incidenta u Širokom Brijegu, 'osvete' Hrvatima…..a na kome bi drugo nego na ionako ranjivoj Katoličkoj Crkvi u Sarajevu! U petak navečer, 8.listopada uhićeni su mladići-'navijači' FK Sarajevo-stari oko dvadesetak godina, koji su na policiji priznali kako su dva dana ranije, 6.listopada, kamenjem gađali i razbili nekoliko prozora na crkvi svetog Leopolda Mandića te na zidu i prilaznoj cesti ispisali grafite prostačkog sadržaja («je..mo majku ustašku» a uz to i veoma morbidno, stajao je potpis nesretno stradalog Vedrana Puljića). Taj se vandalski čin povezuje s «navijačkim neredima» koji su se prošle nedjelje dogodili u inače mirnom Širokom Brijegu.

'Nestašni' sarajevski mladići na policiji su izjavili kako su napad počinili u pijanom stanju….pa je to namjerno skrvnavljenje katoličke crkve vjerojatno dobilo službenu kvalifikaciju kao 'remećenje javnog reda i mira'!? Sasvim je jasno da je to bila kukavičja 'osveta' temeljena isključivo na nacionalnoj mržnji prema Hrvatima, jer 'što trijezan misli-to pijan učini'! Ali nije to ni prvi ni jedini slučaj jer samo ta katolička crkva, velikog hrvatskog sveca Leopolda Mandića u Briješću, napadnuta je već četvrti put u proteklih šest godina a ovaj posljednji napad osudio je čak i 'medžlis' (poglavarstvo) Islamske zajednice Sarajeva. Što bi bilo i što bi se po hrvatskim i 'bošnjačkim' medijima pisalo da je netko na zagrebačkoj džamiji napisao tek nešto pogrdno o Muslimanima?

A sad nešto o takozvanim «navijačkim neredima» u Širokom što se nije moglo pročitati u medijima niti čuti ili vidjeti na hrvatskoj dalekovidnici. Najprije treba kazati da se takav benigni naziv uvriježio u 'bošnjačkim' medijima što i nema baš velike razlike od izviješća u hrvatskim 'neovisnim' medijima; krivica se prebacuje na domaćine koji su 'Hordama zla', eto, priredili 'sačekušu'!? A evo što je ispušteno, slučajno ili namjerno: U neredima u Širokom Brijegu sudjelovalo je i oko, nemalih 200 pripadnika navijača 'Veleža', takozvane 'Red Army' iz muslimanskog Istočnog Mostara, koji su u Široki stigli na poziv Hordi zla. Te 'Crveno-armejce' za razliku od jednakih im sarajevskih 'Hordi zla', širokobriješka policija nije ni mogla pretresti jer su došli zaobilaznim putem preko Goranca i Bogodola. Time su, naime, zaobišli policijsku patrolu u Pologu jer su na put za Široki brijeg izašli kod Dobriča…..ispričao mi je jedan Širokobriježanin! Na taj način, u Široki Brijeg su 'prošvercali' velike količine hladnog, dijelom i vatrenog oružja, metalne i drvene palice, lance, noževe, boksere i ostale rekvizite….ali i pokoji vatreni pištolj. Tko su pripadnici 'Red Army'? Upravo bizarno zvuči ono što pripadnici muslimanskih 'Crveno-armejaca' sami o sebi pišu:

«'Red Army' su bili žestoki protivnici nacionalizma koji je nekako u vrijeme devedesetih počeo da dolazi do izražaja kod mnogih navijačkih grupa. S politikom 'Red Army' nije imao nikakve veze(?), a ruku na srce, uvijek smo, čak i više nego ostale BH grupe, sa ponosom isticali da smo Jugosloveni!?»

Ustvari nisu to ni 'Jugosloveni', a što su i tko su ti 'navijači' i koga oni predstavljaju, pa, prisjetimo se kako je Mostar izgledao 21. lipnja prošle godine nakon utakmice Hrvatska-Turska u Beču. I ne samo Istočni Mostar nego i brojni drugi gradovi širom takozvane Federacije BiH s pretežnim muslimanskim življem…od Stoca do Tuzle i Zenice! Pobjeda Turske nad Hrvatskom na europskom nogometnom prvenstvu izazvala je erupciju (nacionalnog?) oduševljenja takozvanih 'Bošnjaka' u istočnom dijelu Mostara. Tamo su se jugoslavenski orijentirani 'navijači Red Army'-uz mnoštvo građana mlađe dobi-opredijelili za 'svoju' Tursku….slaveći njenu pobjedu nad Hrvatima. Ako to i nije bio direktan izričaj nacionalističke mržnje Muslimana prema Hrvatima onda je to svakako bilo izazivanje međunacionalne netrpeljivosti i sukoba na nacionalnoj osnovi što se nikako ne može nazvati «navijačkim neredima».

Nažalost, s muslimanske strane izazvani sukobi nastali nakon utakmice itekako su obnovili nacionalnu mržnju iz proteklog muslimansko-hrvatskog sukoba! Pri tome su objavljene i brojne fotografije slavlja bošnjačkih navijača koji su bili obučeni čak i u dresove turske reprezentacije a veliki broj automobila, od kojih su pojedini imali i zastave Turske i BiH, prošli su istočnim dijelom grada. Značajan broj 'bošnjačkih obožavatelja' turske reprezentacije okupio se tada i na raskrižju Šantićeve ulice i Cernice koja je tek pedesetak metara udaljena od prometnice 'Bulevar' koja je tijekom rata bila crta razdvajanja hrvatskih i bošnjačkih postrojbi u Mostaru; očita provokacija! Što reći na kraju? «Pa, gospodo Bošnjaci opredijelite se konačno jeste li vi autohtona rasa kultiviranih europskih Muslimana samonikla na tlu ovog 'balkanskog regiona', jesu li vam preci bili janjičari ili ste uistinu potomci pravih Turaka-osmanlijskih osvajača kad ih tako obožavate? Nekad, ne tako davno, bili ste ponosni što smo vas zvali hrvatskim cvijećem a danas od tog mirišljivog behara ostade tek golo trnje. I ne bez ironije: Zauzvrat ovom ponovljenom skrvnavljenju crkve svetog Leopolda Mandića u Sarajevu Hrvati će dozvoliti (već su i dozvolili!) podizanje još jednog monumenta Islamu, veličanstvene džamije u hrvatskoj Rijeci uz nazočnost predsjednika hrvatske države kako bi dokazali cijelom demokratskom svijetu našu svekoliku međunacionalnu toleranciju!

Damir Kalafatić/Hakave.org

Prijetnje tužiteljici zbog Trusine?!

SARAJEVO - Tužiteljica Posebnog odjela za ratne zločine pri Tužiteljstvu BiH Vesna Budmir, koja vodi istragu o zločinu počinjenom nad Hrvatima u Trusini, dobila je ozbiljne prijetnje, zbog kojih se nalazi pod posebnom policijskom zaštitom.

Ovu informaciju potvrdio je i glasnogovornik Tužiteljstva BiH Boris Grubešić, no on nije želio otkrivati više detalja o cijelom slučaju.

Podsjetimo, pred Sudom Bosne i Hercegovine očekuje se proces za zločin počinjen nad Hrvatima u Trusini. Trebalo bi se suditi Nedžadu Hodžiću, Mensuru Memiću, Dževadu Salčinu i Senadu Hakaloviću, osumnjičenima za kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Nedžad Hodžić i Mensur Memić osumnjičeni su i za kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

18.9.2009.

Pincom.info

Zločin nad Hrvatima koji je prošao nekažnjeno

RAMA- Iako je od stravičnog masakra Armije BiH nad 41 Hrvatom u Uzdolu proteklo šesnaest godina, do današnjeg dana pravda nije zadovoljena, niti su krivci dobili ono što su zaslužili. Ispunjeni tugom zbog nepravde koju svakodnevno proživljavaju, preživjeli mještani ovog ramskog sela jučer su se sa suzama u očima prisjetili svojih najmilijih koji su život izgubili u bezumnom naletu pripadnika Armije BiH 14. rujna 1993. Vijenci i svijeće pred memorijalnim centrom jučer su još jednom položeni kao znak poštovanja prema nevinim žrtvama, ali i kao podsjećanje na događaj koji je uvelike obilježio sudbinu hrvatskog naroda u proteklom Domovinskom ratu.

Pitanje bez odgovora

Svi oni koji su se jučer okupili u ovom ramskom selu kako bi iskazali poštovanje prema žrtvama mogli su samo još jednom, kao i svih proteklih godina do sada, postaviti pitanje zbog čega se zločin u Uzdolu toliko vremena prešućivao te zbog čega odgovorni još uvijek nisu procesuirani. Sveto misno slavlje predvodio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Alessandro D'Errico, koji je tijekom propovjedi istaknuo važnost vjerovanja u uskrsnuće kao jednu od temeljnih odrednica na kojima se zasniva kršćanstvo. Uoči početka svetog misnog slavlja predstavnici braniteljskih udruga te izaslanstva sa svih razina vlasti položili su vijence i zapalili svijeće pred spomenom-pločom s imenima stradalnika kako u Domovinskom, tako i u proteklim ratovima.

Ne smije proći nekažnjeno

Stravičan zločin nad stanovnicima Uzdola, misli njihova rodbina, ne smije ostati nekažnjen, no godine koje prolaze daju im sve manje nade da će pravda ipak biti dostižna. Na licima obitelji moglo se i jučer vidjeti razočaranje, prouzrokovano činjenicom da pravna država, u koju se često kunu svi političari, u slučaju Uzdola jednostavno ne funkcionira. Radi se o slučaju u kojem je, nakon opkoljavanja i osvajanja sela, nastupio neviđeni zločin u kojem se nisu štedjeli ni oni nemoćni. Postrojbe HVO-a koje su naknadno ušle u selo zatekle su stravičan prizor - tijela ubijenih 29 hrvatskih civila i 12 pripadnika HVO-a.

Papinski blagoslov

Na komemoraciji uzdolskim žrtvama bila je nazočna predsjednica FBiH Borjana Krišto, dopredsjednik RS-a Davor Čordaš, zastupnik u Hrvatskom saboru Ivan Bagarić te predstavnici Općine Prozor-Rama, kao i predstavnici političkih stranaka. Nakon sv. mise uslijedila je molitva za pobijene - opijelo, nakon koje je nuncij D'Errico svim nazočnima udijelio papinski blagoslov uz potpuni oprost grijeha.

Piše: Dario Pušić / dnevni-list.ba

Hrvati u BiH

Bosna i Hercegovina
500.000 (2008.)
465.000 - 571.317 (2007.)

Hercegovačko-neretvanska	110.714
Županija Središnja Bosna	88.976
Zapadnohercegovačka	81.523
Hercegbosanska županija	66.138
Zeničko-dobojska županija (Žepačko-bobovačka županija)	52.130
Posavska županija	36.049
Republika Srpska	33.872
Sarajevska županija (Vrhbosanska županija)	28.075
Tuzlanska županija (Županija Soli)	23.350
Distrikt Brčko	7.919
Unsko-sanska županija	5.596
Bosansko-podrinjska županija	50

Prosječna neto plaća u Federaciji BiH u kolovozu/augustu nominalno manja 1,3%

Autor/izvor: SEEbiz / Fena

SARAJEVO - Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom za august u Federaciji BiH iznosila je 782,76 KM, što je nominalno manje za 1,3 posto u odnosu na juli.

Prema novim podacima Federalnog zavoda za statistiku, prosječna isplaćena neto plaća po zaposlenom za august je nominalno viša za 3,1 posto, a realno za 4,6 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća po zaposlenom za august u Federaciji BiH je iznosila 1.188,96 KM, što je nominalno manje za 1,3 posto u odnosu na juli.

Prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća za juli je nominalno viša za 7,3 posto, a realno za 8,7 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine.

SRAMOTNO: Koriste smrtni slučaj za preglasavanje Hrvata

Federalna Vlada jučer je ponovno raspravljala i usvajala pitanja od ogromne financijske i političke važnosti bez većine hrvatskih ministara. Nakon što je poslije rasprave o trasi koridora Vc i izlaska hrvatskih ministara iz rada Vlade obećano da se ovakve situacije više neće i ne smiju ponavljati jučer je usvojena odluka o isplati beneficiranih mirovina, bez da se pitalo resornog ministra financija Vjekoslava Bevandu ima li uopće novca za ovu namjenu. Ovo i nije toliko strašno koliko je činjenica da je federalni premijer Mustafa Mujezinović dogovorio dnevni red u nedjelju uvečer, a sjednicu koja je počela u 11 sati zakazao je u 9.

Hrvati destabiliziraju Vladu?

Morbidno zvuči činjenica da je Mujezinović dogovorio sjednicu iako je znao da je umro otac ministra Nevenka Hercega, te da se većina ministara iz Hercegovine neće u ponedjeljak pojaviti u Sarajevu. “Premijer je znao za ovo kao i za činjenicu da ćemo ići na pogreb. Umjesto da je došao na pogreb ocu svoga kolege on po noći dogovara i zakazuje sjednice. To je sramota”, kaže Bevanda. Na sjednici koja je bila od velikog značaja i za pitanje funkcioniranja i opstanka Naftnih terminala u Pločama bili su nazočni ministri pravosuđa Feliks Vidović i rada i socijalne skrbi Perica Jelečević. Vidović se povukao sa sjednice kazavši da neće sudjelovati u lakrdiji koju pravi federalna Vlada, dok je Jelečević ostao jer se raspravljalo o pitanju koje je od velikog značaja za njegov resor - isplati beneficiranih mirovina. Već jučer iz Sarajeva su jasno poslani signali da je Vidović napustio sjednicu na Bevandin nagovor kako bi Hrvati “ponovno” destabilizirali Vladu.

Lakrdija od Vlade

U Vladi je vladala ista atmosfera kao prije dva mjeseca, a i neki od bošnjačkih ministara su priznali da nije bilo u redu raspravljati o tako važnim pitanjima bez Bevande i Hercega, no da su postupili po premijerovom nalogu.
“To je lakrdija i nema normalnog rada… Stavili su na dnevni red sve što ne treba, pa i Terminale i to kad mene nema, kad nema nekoga tko će im reći što rade”, rekao nam je Bevanda, dodajući da se na ovakav način legaliziraju brojne nelegalnosti i kriminal. Bevanda je, također, naglasio da će danas na nastavku sjednice vidjeti kakva je situacija, te ocijeniti što se od Vladinih odluka može ispraviti, te da će nakon toga izaći u javnost s prijedlozima i odlukama. Iako je poznato da nikada nije postojao konsenzus oko stanja u Terminalima Vlada je razmatrala nekoliko dokumenata u svezi s tim i dala suglasnost za imenovanje Ibrahima Bećirbegovića na mjesto vršitelja dužnosti generalnog direktora.

Naftni terminali

Terminalima Federacije dana je i suglasnost da dio sredstava, od 2,8 milijuna maraka, upotrijebi kao pozajmicu za deblokadu računa NTF Ploče. Vlada se na temelju informacije Federalnog ministarstva energetike, rudarstva i industrije, upoznala s imovinsko-pravnim stanjem društva Naftni terminali Federacije d.o.o. Ploče, a o čemu će zaključke Vlada usvojiti danas.

Jelečević ostao radi mirovina

Federalni ministar rada i socijalne skrbi Perica Jelečević kaže da je na sjednicu došao isključivo zbog problema u njegovom resoru koji je nastao zbog kašnjenja beneficiranih mirovina. “Kako Vlada nije održala sjednicu posljednja dva tjedna želio sam izvijestiti Vladu oko stanja oko mirovina. Sjednica je bila redovna, ali pozive smo dobili sat vremena prije početka”, kaže Jelečević. Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Damir Ljubić kratko nam je kazao kako nije bio na sjednici Vlade jer se nalazi u Mostaru.

Isplata plaća akontativno?

Iako u izvješću za medije koji je Vlade poslala nije bilo govora o plaćama doznajemo da se i o tome raspravljalo, te da je zaključeno da se one obračunavaju akontativno, točnije da će biti smanjena za 10 posto. Poznato je da je sindikat državnih službenika i namještenika u Federaciji dobio presudu kojim je naloženo da izvrši uplatu bez umanjenja s prijetnjom kaznama. Sindikati kažu da će ako se to usvoji i ovaj zaključak oboriti i da će podići pojedinačne tužbe. “Ići ćemo na poštivanje svega iz kolektivnog ugovora i da nam topli obrok i regres bude kao i ranije, bez umanjenja. Mogu ići s umanjenjima, ali moraju imati naše odobrenje. Ne mogu bez nas ništa raditi”, rekao nam je predsjednik sindikata Salih Kruščica.

Tihić: Ne pristajemo na ucjene

Predsjednik SDA Sulejman Tihić tijekom jučerašnjeg boravka u Tuzli osvrnuo se i na sjednicu federalne Vlade kojoj nisu nazočili ministri iz HDZ-a BiH. “Pokušat ćemo razgovarat s čelnicima HDZ-a BiH, ali nikada nećemo pristati na ucjene i nikada nećemo pristati da neki grupni, privatni ili kriminalni razlozi podvedu pod paravan zaštite nacionalnog interesa”, kazao nam je Tihić na upit hoće li u sljedećem razdoblju održati sastanak s čelnicima HDZ-a BiH kako bi se riješile sve nesuglasice. (Dnevni list)