Iz privremene kapelice u župnoj kući župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Banjoj Luci nepoznati počinitelji u večernjim satima 7. listopada otuđili su svetohranilište (tabernakul) teško oko 60 kilograma kao i dva ciborija (pozlaćene posude) s posvećenim hostijama koji su se u njemu nalazili. O ovom nemilom događaju župnik vlč. Zvonimir Matijević izvijestio je policiju koja je odmah izišla na lice mjesta. „Poslije su došli i inspektori koji su cijeli prostor pomno pretražili, pregledali i konstatirali da nema otisaka, da je rađeno u rukavicama i da je obijen prozor na koji su počinitelji ušli i otuđili tabernakul“, stoji u pisanom izvješću župnika Matijevića banjolučkom biskupu mons. dr. Franji Komarici. Počinitelji su iskoristili odsutnost župnika Matijevića koji je toga dana otputovao u Staru Gradišku po crijep za toranj župne crkve koja je u fazi prepokrivanja. „Kad sam se vratio oko 21.00. sat i istovario crijep, primijetio sam da je otvoren prozor od dvorane gdje sad imamo Svetu misu“, stoji u izvješću vlč. Matijevića koji pita, tko bi takvo što počinio te izražava očekivanje da mjerodavne institucije i policija riješe ovaj slučaj.
Biskup Komarica je i ove godine više puta pisao dopise Centru javne bezbjednosti u Banjoj Luci. Tako je 28. kolovoza 2009. izvijestio načelnika Zorana Stanišljevića o devastiranju katoličkog groblja i kapele sv. Roka u selu Kozara u župi Ivanjska kod Banje Luke koje se dogodilo 20. kolovoza s tim da je 17. kolovoza opljačkana župna kuća u Ivanjskoj. Uništeno je sedam nadgrobnih spomenika te polomljeni i bačeni križevi i cvijeće s dva groba stara tek nekoliko mjeseci. Na grobljanskoj kapeli je razbijeno staklo, izvaljen prozor, gažen oltarnjak te otuđeni kosilica i alat za uređivanje groblja. „Dok vas o najnovijem incidentu obavještavam, nadam se da ste već poduzeli potrebne mjere da se počinitelj(i) nađu i da nadoknade barem materijalnu štetu. Onu drugu, nažalost, neće moći, jer je odaslana ružna, neprihvatljiva poruka prognanim katolicima toga sela i župe koji se još nisu odrekli svog rodnog kraja“, stoji u pismu biskupa Komarica koji moli da ih se obavijesti, što su poduzeli kako bi mogli reći onima koji su tužni i zabrinuti zbog ovog čina.
Načelniku Centra javne bezbjednosti biskup Komarica je 20. kolovoza 2009. uputio i dopis u povodu ponovljenog oskvrnuća nadgrobnih spomenika na katoličkom groblju u selu Ralutinac kod Prnjavora prilažući i kopiju pisma koje je u obliku prosvjeda upućeno Stanici javne bezbjednosti u Prnjavoru. „Kako je riječ i o materijalnoj šteti, ali i o ponovljenom uznemiravanju tamošnjih malobrojnih katolika te o neučinkovitosti Vaših suradnika u Stanici javne bezbjednosti u Prnjavoru, prisiljeni smo i Vama kao nadređenoj instituciji javne bezbjednosti obratiti se sa zamolbom da razvidite konkretne slučajeve i spriječite slične u budućnosti“, stoji u pismu biskupa Komarice.
Načelnik Stanišljević je odgovorio biskupu Komarici na oba dopisa te ga u pisanom obliku izvijestio o onom što je policija poduzela u rasvjetljavanju slučajeva devastiranja groblja u župi Ivanjska i u župi Prnjavor. Prema njegovim u oba slučaja pronađeni su počinitelji. (kta)
srijeda, listopada 14, 2009
utorak, listopada 13, 2009
Boj za „bošnjaštvo“
Višekratna upozorenja s različitih strana na postupke bošnjačkih vlasti koje su iskoristile poratno vrijeme da Sarajevo pretvore u etnički potpuno očišćen grad, na žalost, nisu imala znatnijega utjecaja na zaustavljanje tog procesa. Financijske poteškoće u koje je zapao ionako slabašan proračun muslimansko-hrvatske Federacije te sve ozbiljniji pokušaji bošnjačkih veteranskih udruga, a poglavito tzv. zlatnih ljiljana da dokrajče federalne financije pojačali su ionako već nataložene frustracije bošnjačkih građana. No bošnjački su stratezi godinama taloženo socijalno nezadovoljstvo pothranjivali nacionalnim frustracijama usmjeravajući pobunu vlastita naroda prema Hrvatima i Srbima, koji su očita zaprjeka u realizaciji velikobošnjačkoga državnog projekta. Tako se na višoj političkoj razini, zbog ratnih progona Bošnjaka, vodi svojevrsni diplomatsko-obavještajni rat protiv Republike Srpske, a na praktičnoj razini, u Federaciji, ta ista politika koristi cijeli riznicu Miloševićevih metoda, kako bi s muslimanski zamišljena Lebensrauma potisnula što više Hrvata.
SarajevoDok se na diplomatskoj razini vodi boj za ukidanjem srpskoga entiteta, sarajevski su političari u rat protiv Hrvata gurnuli jednu socijalnu, odnosno nogometnu navijačku skupinu, koja je u nedjelju izvela svojevrsnu invaziju na Široki Brijeg, a rezultat toga političko-huliganskog pohoda jest: demoliran grad, uništeni automobili, ozlijeđeni građani, pretučena policija i smrtno stradali jedan huligan. Pod geslom obrane Bosne i Hercegovine, u taj boj za „bošnjački“ prostor već se tjednima novačilo dragovoljce, koji su najavljivali sveti rat onima, koji nemaju što tražiti u Bosni i Hercegovini. Dakle, Srbima i Hrvatima. U tom stvaranju militantnoga ozračja prednjačio je bivši visoki komunistički glavešina Nijaz Duraković, koji je nedavno s parlamentarne govornice, nakon što su odbili pristati na podizanje novčanih naknada tzv. zlatnim ljiljanima, optužio Hrvate za duhovnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Drugi pak jugokomunistički dužnosnik Muhamed Filipović, inače zastupnik iskorjenjivanja Srba i Hrvata iz BiH, već tjednima vodi pravi medijski rat protiv Katoličke crkve, odnosno hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini pa je kao bošnjački autoritet svakako pripomogao u stvaranju općega antihrvatskog raspoloženja u užarenim mladomuslimanskim glavama. U priopćenju što ga je nakon napadaja sarajevskih huligana na Široki Brijeg objavila Patriotska liga, nije teško odčitati antizapadnjačka, a ponajprije protuamerička stajališta, jer se za huliganske izgrede izravno optužuju tvorci Washingtonskih i Daytonskih sporazuma, koji BiH nisu htjeli valjda pretvoriti u čistu islamsku državu.
Nekadašnje stjecište bivših JNA obavještajaca - Patriotska liga - vjerojatno je imala svoje prste i u sarajevskoj invaziji na Široki Brijeg. To je svojevrsni oblik Halilovićeve lukave strategije, odnosno nastavak rata drugim sredstvima i mirnodopski pokušaj da se ovlada prostorom zapadno od Neretve, kako bi se u slučaju najavljenoga rata Mostar stavio u muslimansko okruženje. Da je u pitanju stara jugokomunistička taktika zastrašivanja Hrvata pokazuje upravo odabir Širokoga Brijega kao mjesta napadaja. Nisu li slično postupile i partizanske postrojbe, kad su u veljači 1945. napale prazan grad te nakon ulaska u Široki Brijeg poubijale tamošnje franjevce. Nasilno zadržavanje naroda u zajedničkoj državi na kraju uvijek, poput bivše Jugoslavije, krvavo završi. To najbolje pokazuje i nakana mjerodavna federalnoga ministarstva, koje smatra kako bi ukidanje t. zv. Premier ligu onemogućilo krvave pohode huliganskih skupina. Slična je stvar i s cjelokupnom državom BiH za koju mnogi drži kako je izvor svih nevolja u cijelom području. Zato i za nju vrijedi isto pravilo – ako se ne može urediti na načelima jednakopravnosti triju naroda, a to znači ustrojavanje treće federalne, odnosno hrvatske jedinice bolje je da se i ona poput SFRJ raspadne. Bošnjačka invazija na Široki Brijeg još je jednom potvrdila kako je za opstanak BiH ključno rješenje hrvatsko-muslimanskih odnosa u Federaciji. Valja se nadati kako će međunarodni pregovarači na već najavljenom skupu u Butmiru i o tom voditi računa.
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
SarajevoDok se na diplomatskoj razini vodi boj za ukidanjem srpskoga entiteta, sarajevski su političari u rat protiv Hrvata gurnuli jednu socijalnu, odnosno nogometnu navijačku skupinu, koja je u nedjelju izvela svojevrsnu invaziju na Široki Brijeg, a rezultat toga političko-huliganskog pohoda jest: demoliran grad, uništeni automobili, ozlijeđeni građani, pretučena policija i smrtno stradali jedan huligan. Pod geslom obrane Bosne i Hercegovine, u taj boj za „bošnjački“ prostor već se tjednima novačilo dragovoljce, koji su najavljivali sveti rat onima, koji nemaju što tražiti u Bosni i Hercegovini. Dakle, Srbima i Hrvatima. U tom stvaranju militantnoga ozračja prednjačio je bivši visoki komunistički glavešina Nijaz Duraković, koji je nedavno s parlamentarne govornice, nakon što su odbili pristati na podizanje novčanih naknada tzv. zlatnim ljiljanima, optužio Hrvate za duhovnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Drugi pak jugokomunistički dužnosnik Muhamed Filipović, inače zastupnik iskorjenjivanja Srba i Hrvata iz BiH, već tjednima vodi pravi medijski rat protiv Katoličke crkve, odnosno hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini pa je kao bošnjački autoritet svakako pripomogao u stvaranju općega antihrvatskog raspoloženja u užarenim mladomuslimanskim glavama. U priopćenju što ga je nakon napadaja sarajevskih huligana na Široki Brijeg objavila Patriotska liga, nije teško odčitati antizapadnjačka, a ponajprije protuamerička stajališta, jer se za huliganske izgrede izravno optužuju tvorci Washingtonskih i Daytonskih sporazuma, koji BiH nisu htjeli valjda pretvoriti u čistu islamsku državu.
Nekadašnje stjecište bivših JNA obavještajaca - Patriotska liga - vjerojatno je imala svoje prste i u sarajevskoj invaziji na Široki Brijeg. To je svojevrsni oblik Halilovićeve lukave strategije, odnosno nastavak rata drugim sredstvima i mirnodopski pokušaj da se ovlada prostorom zapadno od Neretve, kako bi se u slučaju najavljenoga rata Mostar stavio u muslimansko okruženje. Da je u pitanju stara jugokomunistička taktika zastrašivanja Hrvata pokazuje upravo odabir Širokoga Brijega kao mjesta napadaja. Nisu li slično postupile i partizanske postrojbe, kad su u veljači 1945. napale prazan grad te nakon ulaska u Široki Brijeg poubijale tamošnje franjevce. Nasilno zadržavanje naroda u zajedničkoj državi na kraju uvijek, poput bivše Jugoslavije, krvavo završi. To najbolje pokazuje i nakana mjerodavna federalnoga ministarstva, koje smatra kako bi ukidanje t. zv. Premier ligu onemogućilo krvave pohode huliganskih skupina. Slična je stvar i s cjelokupnom državom BiH za koju mnogi drži kako je izvor svih nevolja u cijelom području. Zato i za nju vrijedi isto pravilo – ako se ne može urediti na načelima jednakopravnosti triju naroda, a to znači ustrojavanje treće federalne, odnosno hrvatske jedinice bolje je da se i ona poput SFRJ raspadne. Bošnjačka invazija na Široki Brijeg još je jednom potvrdila kako je za opstanak BiH ključno rješenje hrvatsko-muslimanskih odnosa u Federaciji. Valja se nadati kako će međunarodni pregovarači na već najavljenom skupu u Butmiru i o tom voditi računa.
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
U BUTMIRU NAPRAVLJEN KOVČEG ZA BH HRVATE: Otkrivamo što im se nudi umjesto trećeg entiteta
MOSTAR - Nakon što su pregovori predstavnika SAD-a i Europske unije s liderima političkih stranaka u BiH o ustavnim promijenama u petak završeni bez uspijeha, a novi zakazani za 20. listopada počela je dipomatska bitka između četiri svjetska politička bloka- EU, SAD-a, islamskih zemelja i Rusije. Istovremeno na domaćem terenu strani diplomati prave kalkulacije i pojedinačno vrbuju pojedine zastupnike u parlamentu BiH, bez znanja lidera stranaka, saznaje Pincom.info.
Riješenja koja su šestorici lidera usmeno ponuđena, ukoliko bi u Parlamentu BiH, u formi ustavnih amandmana, bila prihvaćena značila bi legalizaciju postojeće dvoentitetske BiH, odnosno legalizacija Republike Srpske s postojećim teritorijem i s neznatno manjim nadležnostima. Bosna i Hercegovina bi tako dobila Ustav, koji bi zamjenio aneks 4 Daytonskog sporazuma. Umjesto Predsjedništva zemlja bi imala predsjednika i dva dopredsjednika, koji bi se na toj dužnosti rotirali, umjesto Vijeća ministara Vladu BiH, s jednim ministarstvom više, Vrhovni sud, te Parlament koji bi umjesto 42 imao 80 zastupnika. Državna imovina, koja ne bi bila potreba saveznoj državi bila bi prepuštena entitetima.
Teritorijalno administrativni ustroj BiH ostao bi nedirnut. Umjesto treće federalne jedinice, ili ravnopravnog statusa u BiH, Hrvatima je ponuđeno da glavni grad Federacije, umjesto Sarajeva bude Mostar, te rtv kanal na hrvatskom jeziku, u okviru javnog rtv servisa BiH.
- Nakon što je predsjednik HDZ 1990. Božo Ljubić, vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića upoznao s onim što su, kao "kompromisno rješenje" europske i američke diplomate ponudile u Butmiru, stranačkim liderima, kardinal je iz Marije Bistrice, uputio dramatičan apel Hrvatskoj da ne dozvoli "da se Hrvate BiH Daytonom 2 žive zakopa".
O onom što je bh stranačkim liderima ponuđeno u Butmiru Ljubić je izvijestio i hrvatskog predsjednika Mesića, koji je u izjavi za njemačku agenciju DP-a smatrao potrebitijim apelirati za spas BiH, od toga da je Srbi raskomadaju, nego za spas Hrvata u njoj.
Što su rekli Čović i Ljubić
Predsjednik HDZ BiH Dragan Čović u izjavi nakon pregovora u Butmiru kazao je kako je za Hrvatske dvoentitetska BiH neprihvatljiva, dok je predsjednik „Devedesetke“ Božo Ljubić, u Butmiru europskim i američkim diplomatama jasno poručio da Hrvate ne zanima ni EU i NATO, ako neće biti ravnopravni s druga dva naroda u BiH.
Iz krugova jednog od hrvatskih pregovarača Pincom.info-u rečeno je kako bi prihvaćanje ponuđenih riješenja značilo ne pokapanje Hrvata kao inteligentnih bića, već njihovo pokapanje, "kao glupog i neinteligentnog naroda".
Europa između Bosne i ruskog plina
- Sjedinjene države sada se drže prilično po strani, dok europski pregovarači, posebice Miroslav Lajčak, nastoji progurati ponuđeni paket, u čemu vidi glavnu referencu svoje kandidature za mjesto nasljednika Ollija Rehna na dužnosti povjerenika EU za proširenje. Između ruskog plina i Bosne, EU će radije odabrati ruski plin. Zato europske dipolomate, uključujući Bildta i Lajčaka, nude riješenja koja pogoduju Srbima, odnosno njihovim zaštitnicima Rusima, kaže jedan od stranih diplomata za Pincom.info.
Podsjetimo Bildt je odmah nakon pregovora u Butmiru odletio u Beograd na razgovor s srbijanskim predsjednikom Tadićem, a u Beograd je istovremeno došao i predsjednik RS Milorad Dodik. To što je razgovor Bildta s Tadićem bio tajan, što potvrđuje činjenica da nije službeno najavljen niti je s tog sastanka objavljeno priopćenje, i što europski pregovarač nije posjetio i Zagreb nakon pregovora u Butmiru, izaziva opravdanu sumnju u Bildtove dobre namjere.
Lajčak se, pak, sasvim nenajavljeno pojavio na pregovirima u Butmiru. Obrazloženo je kako on može pomoći kao iskusan diplomata i bivši visoki predstavnik U BiH.
Ponuđena rješenja europskih i američkih diplomata, koja Srbima zapravo odgovaraju, Dodik sada pokušava predstaviti kao teško prihvatljiva. Njihovo naknadno prihvaćanje "kroz mučne pregovore" trebalo bi biti predstavljeno kako ustupak srpske strane.
Podrška Turske i islamskih zemalja
Bošnjački lideri Silajdžić, Tihić i Lagumdžija, ima se dojam, prihvatili, kako kroz predstojeće pregovore, nije realno ukidanje eniteta, odnosno Republike Srpske, pa se nastoje izboriti za jačanje državnih funkcija i zadovoljiti time da u F BiH imaju svoj entitet.
Bošnjački član Predsjhedništva BiH Haris Silajdžić, u međuvremenu je pokrenuo snažnu diplomatsku ofanzivu u islamskom svijetu.
Tijekom jednodnevne posjete Turskoj Silajdžić, je razgovarao s Predsjednikom Republike Turske Abdulahom Gülom, Premijerom Recepom Tayyipom Erdoganom, Ministrom vanjskih poslova Ahmetom Davutogluom, te s Glavnim tajnikom Organizacije islamske konferencije (OIC) Ekmeleddinom Ihsanogluom, potvrđeno je iz Silajdžićevog ureda. Silajdžić se također obratio na radnoj večeri za predstavnike reaktivirane Kontakt grupe Oraganizacije islamske konferencije za BiH koju su organizirali Ministar Davutoglu i Ihsanoglu.
Glavna tema sastanaka bili su aktuelni prijedlozi u vezi, kako je priopćeno, "državne imovine i ustavne reforme". Turska je snažno podržala ideju da BiH „konačno postane potpuno demokratska, funkcionalna i samoodrživa zemlja, s punim kapacitetom da vrši svoje nadležnosti i međunarodne obveze“. Također je izražena podrška integraciji BiH u međunarodne strukture, a posebno u NATO Savez.
I predstavnicima Kontakt grupe Organizacije Islamske konferencije za BiH, izrazili su potporu ideji da „BiH prevlada izazove koji se pred njom nalaze, te da istraje u naporima ka potpuno demokratskom sustavu koji omogućava punu funkcionalnost države i pruža jednake zaštite za sve konstitutivne narode i ostale građane“.
U priopćenju iz Silajdžićevog ureda, je indikativna rečenica u kojoj stoji kako su sudionici razgovora izrazili spremnost svojih vlada „da pomognu BiH u iznalaženju takvih rješenja, te u izbjegavanju rješenja koja idu ispod minimuma koji su državi dani u Daytonu". Ovo potvđuje tezu kako je Silajdžić, koji se protivio travanjskim ustavnim amandmanima, sada spreman prihvatiti daytonsko, dvoentitetsko uređenje BiH, ali ne manje od toga. Kroz potpisavnje travanjskih amndamana tu spremnost već su ranije potvrdila druga dvojica vodećih bošnjačkih političara; predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija i predsjednik SDA Sulejman Tihić.
Kako Pincom.info saznaje iz krugova bliskih Silajdžiću Turska će tražiti da bude članica Vijeća za implemetaciju mira ( PIC) kako bi mogla štititi bošnjačke interese u tom operativnom tjelu međunarodne zajednice, koje preko viskog predstavnika donosi odluke za BiH, a turski ministar vanjskih poslova u petak će stići u BiH, kako bi izbliza posmatrao novu rundu pregovora o BiH.
Nedostatna diplomatska moć Zagreba ?
I dok su se u riješenja koje će odrediti budućnost BiH i njezinih naroda uključile Turska i islamske zemlje na strani Muslimana Bošnjaka, Rusija i pod njezinim utjecajem EU na strani Srba, kardinalu Vinku Puljić preostalo je samo da se dramatičnim apelom obrati Hrvatskoj "da se ne odriče svojih sunarodnjaka u BiH i da ne dozvoli da ih se žive zakopa".
No pitanje je, koliko će ova poruka biti ozbiljno shvaćena u Banskim dvorima i na Pantovčaku, i kolika je diplomatska moć službenog Zagreba da se izbori za ravnopravnost Hrvata u BiH ?
13.10.2009.
M.Š. /Pincom.info
Moj strateški cilj je opstanak Hrvata u BiH
SARAJEVO – Kandidat za predsjednika Republike Hrvatske Ivo Josipović u razgovoru za Dnevni list je otkrio na koji će način obaviti reviziju privatizacije, komentirao je teške političke odnose u BiH i svojoj kampanji koju provodi i u našoj državi očekujući glasove svih onih koji imaju i hrvatsko državljanstvo u Bosni i Hercegovini.
Sastanak u Butmiru
“Želim zajedno s Vladom raditi na osposobljavanju institucija pravne države na provođenju zakona. Mislim da se ne može drukčije plivati nego da se skoči u vodu. Već je revizija privatizacije u Hrvatskoj napravljena oko 50 posto i imamo od čega krenuti”, kazao je Josipović. O teškom političkom stanju u BiH i sastanku bh. političkih lidera Amerikanaca i Europljana u bazi Butmir, kako je rekao ne bi želio “gatati”. Tvrdi da nema rješenja u BiH ako to nije dogovor sva tri konstitutivna naroda. Osobno misli da bi se trebao osigurati model da tri naroda i svaki čovjek u BiH bude ravnopravan i suveren na svakom djeliću države. Nikakvo nametanje izvana ne može donijeti dobar rezultat. “Smatram da Hrvati ne trebaju ići po svoje mišljenje u Hrvatsku. Najvažnije je da u BiH imaju autohtonu politiku, koja vodi računa o strateškom interesu hrvatskog naroda da opstane u BiH. Rješenja koja demotiviraju Hrvate da ostanu, jer se njihov broj prepolovio u BiH nije dobra politika”, istaknuo je naš sugovornik.
Očekuje glasove Bošnjaka i Srba
U sklopu posjeta BiH, Josipović je kao sveučilišni profesor sudjelovao u raspravi “Europske integracije – iskustvo Republike Hrvatske”, iskoristio je priliku za susret s kardinalom Vinkom Puljićem i liderom SDP-a BiH Zlatkom Lagumdžijom. Otkrio nam je da nije mali broj onih, osim Hrvata, tu su Bošnjaci i Srbi koji imaju hrvatsko državljanstvo i da respektira svaki glas iz BiH, kao i onaj u Hrvatskoj i Chicagu i bilo kojem dijelu svijeta. Došao je vidjeti situaciju u svojoj predsjedničkoj kampanji, ali sa strateškim interesom oko ostanka Hrvata u BiH. “S kardinalom Puljićem sam razgovarao kako Hrvati u BiH vide pozitivnu politiku, koja bi dovela do boljih tendencija nego što je to bilo do sada. Dragocjeno mi je bilo čuti mišljenje kardinala, koji je vjerski i moralni autoritet, i njegova stanovišta su vrlo važna”, istaknuo je Josipović. Kazao nam je da je eventualna kandidatura Milana Bandića, koji je također iz SDP-a Hrvatske, njegova osobna stvar. Ali je dodao da je najvažnije da je SDP kandidirao njega na unutarstranačkim demokratskim izborima. “Ako se Bandić kandidira u tom slučaju ćemo biti suparnici, nadam se ne i neprijatelji”, kazao je Josipović. Tvrdi da ima bolji program od Bandića za oporavak Hrvatske, pa samim time i dobar program za Hrvate u BiH. Na kraju nam je kazao da će krenuti oštro u borbu protiv korupcije u Hrvatskoj, jer kao profesor Kaznenog prava zna kako to treba uraditi. Jedina čudotvorna formula za to je “imamo li političke volje”. Tu političku volju kanim nametnuti i imam snage da to mogu provesti, zaključio je Josipović.
Pitanje socijalne politike
“Bez obzira što predsjednik Hrvatske nema izvršne ovlasti može svojim autoritetom pokrenuti puno stvari. Zato ću pokrenuti pitanje socijalne politike, pravednosti sustava, pa naravno i pravednosti mirovina. Činjenica je da danas u Hrvatskoj radi mali broj ljudi i omjer zaposlenih prema umirovljenicima je vrlo nepovoljan i to se mora rješavati dugoročno”, kazao je Josipović.
Piše: R. Dautefendić/ dnevni-list.ba
Sastanak u Butmiru
“Želim zajedno s Vladom raditi na osposobljavanju institucija pravne države na provođenju zakona. Mislim da se ne može drukčije plivati nego da se skoči u vodu. Već je revizija privatizacije u Hrvatskoj napravljena oko 50 posto i imamo od čega krenuti”, kazao je Josipović. O teškom političkom stanju u BiH i sastanku bh. političkih lidera Amerikanaca i Europljana u bazi Butmir, kako je rekao ne bi želio “gatati”. Tvrdi da nema rješenja u BiH ako to nije dogovor sva tri konstitutivna naroda. Osobno misli da bi se trebao osigurati model da tri naroda i svaki čovjek u BiH bude ravnopravan i suveren na svakom djeliću države. Nikakvo nametanje izvana ne može donijeti dobar rezultat. “Smatram da Hrvati ne trebaju ići po svoje mišljenje u Hrvatsku. Najvažnije je da u BiH imaju autohtonu politiku, koja vodi računa o strateškom interesu hrvatskog naroda da opstane u BiH. Rješenja koja demotiviraju Hrvate da ostanu, jer se njihov broj prepolovio u BiH nije dobra politika”, istaknuo je naš sugovornik.
Očekuje glasove Bošnjaka i Srba
U sklopu posjeta BiH, Josipović je kao sveučilišni profesor sudjelovao u raspravi “Europske integracije – iskustvo Republike Hrvatske”, iskoristio je priliku za susret s kardinalom Vinkom Puljićem i liderom SDP-a BiH Zlatkom Lagumdžijom. Otkrio nam je da nije mali broj onih, osim Hrvata, tu su Bošnjaci i Srbi koji imaju hrvatsko državljanstvo i da respektira svaki glas iz BiH, kao i onaj u Hrvatskoj i Chicagu i bilo kojem dijelu svijeta. Došao je vidjeti situaciju u svojoj predsjedničkoj kampanji, ali sa strateškim interesom oko ostanka Hrvata u BiH. “S kardinalom Puljićem sam razgovarao kako Hrvati u BiH vide pozitivnu politiku, koja bi dovela do boljih tendencija nego što je to bilo do sada. Dragocjeno mi je bilo čuti mišljenje kardinala, koji je vjerski i moralni autoritet, i njegova stanovišta su vrlo važna”, istaknuo je Josipović. Kazao nam je da je eventualna kandidatura Milana Bandića, koji je također iz SDP-a Hrvatske, njegova osobna stvar. Ali je dodao da je najvažnije da je SDP kandidirao njega na unutarstranačkim demokratskim izborima. “Ako se Bandić kandidira u tom slučaju ćemo biti suparnici, nadam se ne i neprijatelji”, kazao je Josipović. Tvrdi da ima bolji program od Bandića za oporavak Hrvatske, pa samim time i dobar program za Hrvate u BiH. Na kraju nam je kazao da će krenuti oštro u borbu protiv korupcije u Hrvatskoj, jer kao profesor Kaznenog prava zna kako to treba uraditi. Jedina čudotvorna formula za to je “imamo li političke volje”. Tu političku volju kanim nametnuti i imam snage da to mogu provesti, zaključio je Josipović.
Pitanje socijalne politike
“Bez obzira što predsjednik Hrvatske nema izvršne ovlasti može svojim autoritetom pokrenuti puno stvari. Zato ću pokrenuti pitanje socijalne politike, pravednosti sustava, pa naravno i pravednosti mirovina. Činjenica je da danas u Hrvatskoj radi mali broj ljudi i omjer zaposlenih prema umirovljenicima je vrlo nepovoljan i to se mora rješavati dugoročno”, kazao je Josipović.
Piše: R. Dautefendić/ dnevni-list.ba
Hrvati iz BiH mogu utjecati na izbore u Hrvatskoj
ZAGREB – Josip Jurčević, nezavisni kandidat za predsjednika Republike Hrvatske, u intervjuu za Dnevni list govori o osnovnim ciljevima u predizbornoj kampanji, o trenutačnom stanju u Hrvatskoj, zatim o Hrvatima u BiH, kao i o brojnim drugim pitanjima.
Nezavisni ste kandidat za predsjednika Hrvatske, što su Vaši osnovni ciljevi u radu i tijekom kampanje?
- Velika većina Hrvata, pa tako i ja, hoćemo da Hrvatska bude stabilna i sigurna zajednica u kojoj žive uspješni, životno zbrinuti i sretni ljudi. Za ostvarenje tih ciljeva Hrvatska ima sve osnovne pretpostavke – prirodna bogatstava, posebnu ekološku očuvanost, veoma važan geopolitički položaj, te izuzetan socijalni kapital u domovini i iseljeništvu. Međutim, Hrvatska je već godinama u procesu sve dublje opće, duhovne, gospodarske i upravljačke krize, koja je na pragu socijalne i nacionalne katastrofe. Glavni razlog ovakvog stanja su neuspješne, krajnje korumpirane, asocijalne i anacionalne strukture koje upravljaju Hrvatskom. One su okupirale politički prostor, te nisu sposobne ni ponuditi, a kamo li provoditi razvojne programe.
Stoga je krajnje vrijeme da se u Hrvatskoj provedu duboke duhovne i upravljačke preobrazbe, s kojima će se u hrvatske državne i društvene institucije dovesti stručne, moralne i socijalno odgovorne osobe. Taj proces preobrazbe treba započeti ovim predsjedničkim izborima, a nastaviti se na parlamentarnim i lokalnim izborima. Zato je iznimno važno da na predstojećim predsjedničkim izborima pobijedi kandidat koji nije dio postojeće upravljačke strukture. To su osnovni razlozi i poticaji moje predsjedničke kandidature te velikoj potpori koju dobivam od stručnjaka i naroda. A bez sudjelovanja svih nas, nećemo moći ostvariti naš prosperitet. Stoga, moramo znati da sami na izborima odlučujemo o našoj sudbini.
Kako komentirate trenutačno stanje u Republici Hrvatskoj – što mislite o radu Vlade RH te o povlačenju dojučerašnjeg premijera Ive Sanadera?
- Stanje je u svakom pogledu sve katastrofalnije, a potezi postojeće Vlade tome najviše pridonose. Umjesto poreznih rasterećenja koja su nužna za oporavak gospodarstva, povećavaju se porezi. U vanjskoj politici se potpuno kapituliralo, te se u graničnim sporovima krenulo prema političkoj prodaji hrvatskog teritorija, što predstavlja veleizdaju s povijesnog, moralnog i pravnog motrišta. O karakteru vladajuće strukture u Hrvatskoj ponajbolje svjedoči neodgovoran i sramotan način odstupanja bivšeg premijera, što se tako nije dogodilo nigdje drugdje u svijetu.
Aktualni predsjednik RH Stjepan Mesić je govorio da se Hrvati u BiH za svoja prava trebaju boriti Sarajevu a ne u Zagrebu. Što će te im Vi poručiti?
- Potezi osobe koja sada obnaša dužnost predsjednika RH imaju kontinuitet koji je protivan svim vrijednostima koje su propisane hrvatskim Ustavom. To je djelovanje koje nanosi svakovrsnu štetu hrvatskim državnim, nacionalnim i društvenim interesima, a usmjereno je na opću dezintegraciju i rušenje osnovnog osjećaja dostojanstva i ponosa građana. Negativan odnos prema Hrvatima u BiH treba razumijevati na tom općem tragu. Uostalom, što drugo očekivati od predsjednika koji je pred Haaškim tribunalom lažno svjedočio protiv vlastite države.
Opstojnost hrvatskog naroda u BiH je stoljećima bila neprekidno ugrožavana od različitih interesa i na različite načine. Usprkos tome, ipak je neprekidno jačao proces oblikovanja identiteta Hrvata u BiH, jer su hrvatsko zajedništvo, vitalnost i samosvjest imali dublje korijene od destruktivnih procesa. Stoga je i u sadašnjem razdoblju najvažnije da se očuvaju temelji zajedništva i da Hrvati u BiH imaju povjerenja u sebe same, jer Hrvati u BiH svoju sudbinu prvenstveno drže u svojim rukama, iako ih mnogi zlonamjernici nastoje uvjeriti da nije tako. Uz to, zastala legitimna pomoć iz Hrvatske će sigurno doći nakon upravljačkih promjena u Hrvatskoj. Moj odnos prema Hrvatima u BiH ne počiva samo na općem znanju i interesima, nego je osobno snažno emotivno utemeljen na obiteljskom podrijetlu. Uostalom, i moja supruga je Hrvatica iz BiH, što znači da su to i naša djeca.
Vodite li predizbornu kampanju u BiH?
- U punoj mjeri i bez ikakvih predrasuda koje se nastoje proizvoditi u medijima. Tim predrasudama suprotstavljam objektivne činjenice. Prvo, prema međunarodnim standardima i zakonima RH, stanovnici BiH koji imaju hrvatsko državljanstvo su u svakom pogledu jednakovrijedni, uključujući i biračka prava. Drugo, teritoriji država BiH i RH su na niz načina jedan izuzetno snažno međuovisan prostor, te je i zbog toga važno da dio stanovnika BiH s pravom glasa u RH može jednim dijelom utjecati na izbor u Hrvatskoj. Treće, stanovnici BiH koji imaju pravo glasa u RH najčešće su vlasnici nekretnina te drugih interesa u RH, što znači da državi RH plaćaju porez, pa je njihovo glasovanje i stoga pozitivno motivirano. Četvrto, neprekidno i preko svake mjere u RH se promovira “Europa bez granica“, pa gdje je to primjerenije – politički strateški, razvojno i povijesno – ako ne između RH i BiH, a pravo glasa to učvršćuje.
Treba li Hrvatska promijeniti svoju politiku prema Hrvatima u BiH? Ako postanete predsjednik, kakav će biti Vaš odnos prema Hrvatima u BiH?
- Hrvatska je svojim Ustavom i nizom međunarodnih dokumenata preuzela niz obveza prema Hrvatima u BiH. Te obveze nisu dar, nego rezultat povijesnog tijeka i način ostvarivanja brojnih i važnih strateških interesa države RH, prvenstveno u sigurnosnom i gospodarskom smislu. Osim toga, što smatram najvažnijim, veliki broj Hrvata iz BiH je – u najtežem razdoblju 1990. - 1991. - dragovoljno došao braniti državu RH od srbijanske oružane agresije, te je tako moralno zadužio RH. Kad postanem predsjednik, moj formalni, civilizacijski i moralni odnos prema našem narodu u BiH u punoj će mjeri uvažavati navedene činjenice.
Na koji način Vi možete pomoći Hrvatima u BiH?
- Suprotstavljam se izgrađivanju pogrešne i štetne percepcije kako RH pomaže Hrvatima u BiH, jer se radi o obostrano višestruko korisnoj suradnji. Predsjednik RH, kao i druge institucije RH, mogu i trebaju na mnogobrojne načine kreirati i ostvarivati tu suradnju, koja se može promatrati na tri razine. Prva je na prostoru BiH, druga u RH, a treća u međunarodnoj zajednici. Ta suradnja je sada značajno reducirana i ovisna o trenutačnim raspoloženjima pojedinaca. S pozicije moći predsjednika RH radit ću na uspostavi trajne, stabilne institucijske suradnje. Među brojnim predsjedničkim kandidatima jedini sam koji je bez političkih interesa učestalo godinama dolazio u sve krajeve BiH u kojima žive Hrvati. Stoga najbolje poznajem prilike i potrebe svih slojeva našeg naroda.
Kako Hrvati u BiH mogu postati istinski ravnopravni s ostala dva naroda u BiH i koja je uloga RH u tom procesu?
- Hrvati su konstitutivan narod u BiH. To je njihovo povijesno nasljeđe i pravna stečevina s kojom su ušli u samostalnu državu BiH. Taj položaj je postupno narušavan nakon 1992. i za to su najodgovornije strukture koje su u strukturi vlasti predstavljale Hrvate u BiH te vlasti RH i prije i poslije 2000. To je neuspjeh jednih i drugih, i s time se moramo suočiti. Sada je čak i formalna konstitutivnost Hrvata u BiH dovedena u pitanje, što se nikako ne smije dopustiti, jer to neće štetiti samo Hrvatima, nego i stabilnosti šireg prostora. Kako bi se situacija promijenila, Hrvati u BiH i stanovnici Hrvatske moraju u svoje državne i društvene institucije dovesti kvalitetne osobe koje će zastupati naše nacionalne i socijalne interese, što se do sada očigledno nije događalo. To je jednostavno reći, ali taj proces promjena mora započeti i neće ga učiniti nitko osim nas samih. Znači, najveća odgovornost je na nama samima.
Vaš izborni slogan? Što je za Vas europska Hrvatska?
- Slogan je jednostavan i primjeren svemu što je naznačeno u ovom razgovoru: „Josip Jurčević – hrvatski predsjednik – kad ako ne sad!“. Hrvatska je nedvojbeno europska zemlja: prema zemljopisnom položaju, povijesti, identitetu i projekciji budućnosti. Nažalost, sve priče, ucjene i poniženja koja RH do sada doživljava od europskih integrativnih i drugih globalnih institucija vode kolonizaciji RH. Stoga je žurno da RH od objekta postane subjekt međunarodnih odnosa, a to mogu učiniti jedino domoljubne, stručne, moralne i odgovorne osobe koje trebaju legalnim putem preuzeti vlast u Hrvatskoj.
Najozbiljniji sam kandidat
Koga vidite kao najozbiljnijeg kandidata u utrci za Pantovčak?
- Za sada je kandidaturu objavilo dvadesetak kandidata, a korumpirani mediji u Hrvatskoj uporno nastoje građane Hrvatske uvjeriti kako postoji samo pet kandidata koji su najpoželjniji strukturi koja pljačka i upropaštava hrvatsko društvo i državu. Koliko god izgledalo neskromno, tvrdim da sam najozbiljniji kandidat za obavljanje dužnosti predsjednika RH, jer to uvjerljivo svjedoči dugogodišnja dosljedna stručnost, moralnost i socijalna odgovornost mojeg javnog djelovanja.
Haaški tribunal je politički sud
Vaša ocjena rada Haaškog tribunala i njegove uloge u budućnosti te međunarodne zajednice u BiH?
- Gledajući cjelovito, Haaški tribunal je politički sud, tj. jedan od instrumenata pomoću kojeg se na prostoru bivše Jugoslavije nastoje ostvarivati različiti geopolitički, gospodarski i drukčiji interesi. Pritom se gotovo potpuno zanemaruje pravda, istina i interesi država i naroda u jugoistočnoj Europi. No, to je njihov posao, a naš je da se tome suprotstavimo i zaštitimo istinu, pravdu i naše interese.
Nezavisni ste kandidat za predsjednika Hrvatske, što su Vaši osnovni ciljevi u radu i tijekom kampanje?
- Velika većina Hrvata, pa tako i ja, hoćemo da Hrvatska bude stabilna i sigurna zajednica u kojoj žive uspješni, životno zbrinuti i sretni ljudi. Za ostvarenje tih ciljeva Hrvatska ima sve osnovne pretpostavke – prirodna bogatstava, posebnu ekološku očuvanost, veoma važan geopolitički položaj, te izuzetan socijalni kapital u domovini i iseljeništvu. Međutim, Hrvatska je već godinama u procesu sve dublje opće, duhovne, gospodarske i upravljačke krize, koja je na pragu socijalne i nacionalne katastrofe. Glavni razlog ovakvog stanja su neuspješne, krajnje korumpirane, asocijalne i anacionalne strukture koje upravljaju Hrvatskom. One su okupirale politički prostor, te nisu sposobne ni ponuditi, a kamo li provoditi razvojne programe.
Stoga je krajnje vrijeme da se u Hrvatskoj provedu duboke duhovne i upravljačke preobrazbe, s kojima će se u hrvatske državne i društvene institucije dovesti stručne, moralne i socijalno odgovorne osobe. Taj proces preobrazbe treba započeti ovim predsjedničkim izborima, a nastaviti se na parlamentarnim i lokalnim izborima. Zato je iznimno važno da na predstojećim predsjedničkim izborima pobijedi kandidat koji nije dio postojeće upravljačke strukture. To su osnovni razlozi i poticaji moje predsjedničke kandidature te velikoj potpori koju dobivam od stručnjaka i naroda. A bez sudjelovanja svih nas, nećemo moći ostvariti naš prosperitet. Stoga, moramo znati da sami na izborima odlučujemo o našoj sudbini.
Kako komentirate trenutačno stanje u Republici Hrvatskoj – što mislite o radu Vlade RH te o povlačenju dojučerašnjeg premijera Ive Sanadera?
- Stanje je u svakom pogledu sve katastrofalnije, a potezi postojeće Vlade tome najviše pridonose. Umjesto poreznih rasterećenja koja su nužna za oporavak gospodarstva, povećavaju se porezi. U vanjskoj politici se potpuno kapituliralo, te se u graničnim sporovima krenulo prema političkoj prodaji hrvatskog teritorija, što predstavlja veleizdaju s povijesnog, moralnog i pravnog motrišta. O karakteru vladajuće strukture u Hrvatskoj ponajbolje svjedoči neodgovoran i sramotan način odstupanja bivšeg premijera, što se tako nije dogodilo nigdje drugdje u svijetu.
Aktualni predsjednik RH Stjepan Mesić je govorio da se Hrvati u BiH za svoja prava trebaju boriti Sarajevu a ne u Zagrebu. Što će te im Vi poručiti?
- Potezi osobe koja sada obnaša dužnost predsjednika RH imaju kontinuitet koji je protivan svim vrijednostima koje su propisane hrvatskim Ustavom. To je djelovanje koje nanosi svakovrsnu štetu hrvatskim državnim, nacionalnim i društvenim interesima, a usmjereno je na opću dezintegraciju i rušenje osnovnog osjećaja dostojanstva i ponosa građana. Negativan odnos prema Hrvatima u BiH treba razumijevati na tom općem tragu. Uostalom, što drugo očekivati od predsjednika koji je pred Haaškim tribunalom lažno svjedočio protiv vlastite države.
Opstojnost hrvatskog naroda u BiH je stoljećima bila neprekidno ugrožavana od različitih interesa i na različite načine. Usprkos tome, ipak je neprekidno jačao proces oblikovanja identiteta Hrvata u BiH, jer su hrvatsko zajedništvo, vitalnost i samosvjest imali dublje korijene od destruktivnih procesa. Stoga je i u sadašnjem razdoblju najvažnije da se očuvaju temelji zajedništva i da Hrvati u BiH imaju povjerenja u sebe same, jer Hrvati u BiH svoju sudbinu prvenstveno drže u svojim rukama, iako ih mnogi zlonamjernici nastoje uvjeriti da nije tako. Uz to, zastala legitimna pomoć iz Hrvatske će sigurno doći nakon upravljačkih promjena u Hrvatskoj. Moj odnos prema Hrvatima u BiH ne počiva samo na općem znanju i interesima, nego je osobno snažno emotivno utemeljen na obiteljskom podrijetlu. Uostalom, i moja supruga je Hrvatica iz BiH, što znači da su to i naša djeca.
Vodite li predizbornu kampanju u BiH?
- U punoj mjeri i bez ikakvih predrasuda koje se nastoje proizvoditi u medijima. Tim predrasudama suprotstavljam objektivne činjenice. Prvo, prema međunarodnim standardima i zakonima RH, stanovnici BiH koji imaju hrvatsko državljanstvo su u svakom pogledu jednakovrijedni, uključujući i biračka prava. Drugo, teritoriji država BiH i RH su na niz načina jedan izuzetno snažno međuovisan prostor, te je i zbog toga važno da dio stanovnika BiH s pravom glasa u RH može jednim dijelom utjecati na izbor u Hrvatskoj. Treće, stanovnici BiH koji imaju pravo glasa u RH najčešće su vlasnici nekretnina te drugih interesa u RH, što znači da državi RH plaćaju porez, pa je njihovo glasovanje i stoga pozitivno motivirano. Četvrto, neprekidno i preko svake mjere u RH se promovira “Europa bez granica“, pa gdje je to primjerenije – politički strateški, razvojno i povijesno – ako ne između RH i BiH, a pravo glasa to učvršćuje.
Treba li Hrvatska promijeniti svoju politiku prema Hrvatima u BiH? Ako postanete predsjednik, kakav će biti Vaš odnos prema Hrvatima u BiH?
- Hrvatska je svojim Ustavom i nizom međunarodnih dokumenata preuzela niz obveza prema Hrvatima u BiH. Te obveze nisu dar, nego rezultat povijesnog tijeka i način ostvarivanja brojnih i važnih strateških interesa države RH, prvenstveno u sigurnosnom i gospodarskom smislu. Osim toga, što smatram najvažnijim, veliki broj Hrvata iz BiH je – u najtežem razdoblju 1990. - 1991. - dragovoljno došao braniti državu RH od srbijanske oružane agresije, te je tako moralno zadužio RH. Kad postanem predsjednik, moj formalni, civilizacijski i moralni odnos prema našem narodu u BiH u punoj će mjeri uvažavati navedene činjenice.
Na koji način Vi možete pomoći Hrvatima u BiH?
- Suprotstavljam se izgrađivanju pogrešne i štetne percepcije kako RH pomaže Hrvatima u BiH, jer se radi o obostrano višestruko korisnoj suradnji. Predsjednik RH, kao i druge institucije RH, mogu i trebaju na mnogobrojne načine kreirati i ostvarivati tu suradnju, koja se može promatrati na tri razine. Prva je na prostoru BiH, druga u RH, a treća u međunarodnoj zajednici. Ta suradnja je sada značajno reducirana i ovisna o trenutačnim raspoloženjima pojedinaca. S pozicije moći predsjednika RH radit ću na uspostavi trajne, stabilne institucijske suradnje. Među brojnim predsjedničkim kandidatima jedini sam koji je bez političkih interesa učestalo godinama dolazio u sve krajeve BiH u kojima žive Hrvati. Stoga najbolje poznajem prilike i potrebe svih slojeva našeg naroda.
Kako Hrvati u BiH mogu postati istinski ravnopravni s ostala dva naroda u BiH i koja je uloga RH u tom procesu?
- Hrvati su konstitutivan narod u BiH. To je njihovo povijesno nasljeđe i pravna stečevina s kojom su ušli u samostalnu državu BiH. Taj položaj je postupno narušavan nakon 1992. i za to su najodgovornije strukture koje su u strukturi vlasti predstavljale Hrvate u BiH te vlasti RH i prije i poslije 2000. To je neuspjeh jednih i drugih, i s time se moramo suočiti. Sada je čak i formalna konstitutivnost Hrvata u BiH dovedena u pitanje, što se nikako ne smije dopustiti, jer to neće štetiti samo Hrvatima, nego i stabilnosti šireg prostora. Kako bi se situacija promijenila, Hrvati u BiH i stanovnici Hrvatske moraju u svoje državne i društvene institucije dovesti kvalitetne osobe koje će zastupati naše nacionalne i socijalne interese, što se do sada očigledno nije događalo. To je jednostavno reći, ali taj proces promjena mora započeti i neće ga učiniti nitko osim nas samih. Znači, najveća odgovornost je na nama samima.
Vaš izborni slogan? Što je za Vas europska Hrvatska?
- Slogan je jednostavan i primjeren svemu što je naznačeno u ovom razgovoru: „Josip Jurčević – hrvatski predsjednik – kad ako ne sad!“. Hrvatska je nedvojbeno europska zemlja: prema zemljopisnom položaju, povijesti, identitetu i projekciji budućnosti. Nažalost, sve priče, ucjene i poniženja koja RH do sada doživljava od europskih integrativnih i drugih globalnih institucija vode kolonizaciji RH. Stoga je žurno da RH od objekta postane subjekt međunarodnih odnosa, a to mogu učiniti jedino domoljubne, stručne, moralne i odgovorne osobe koje trebaju legalnim putem preuzeti vlast u Hrvatskoj.
Najozbiljniji sam kandidat
Koga vidite kao najozbiljnijeg kandidata u utrci za Pantovčak?
- Za sada je kandidaturu objavilo dvadesetak kandidata, a korumpirani mediji u Hrvatskoj uporno nastoje građane Hrvatske uvjeriti kako postoji samo pet kandidata koji su najpoželjniji strukturi koja pljačka i upropaštava hrvatsko društvo i državu. Koliko god izgledalo neskromno, tvrdim da sam najozbiljniji kandidat za obavljanje dužnosti predsjednika RH, jer to uvjerljivo svjedoči dugogodišnja dosljedna stručnost, moralnost i socijalna odgovornost mojeg javnog djelovanja.
Haaški tribunal je politički sud
Vaša ocjena rada Haaškog tribunala i njegove uloge u budućnosti te međunarodne zajednice u BiH?
- Gledajući cjelovito, Haaški tribunal je politički sud, tj. jedan od instrumenata pomoću kojeg se na prostoru bivše Jugoslavije nastoje ostvarivati različiti geopolitički, gospodarski i drukčiji interesi. Pritom se gotovo potpuno zanemaruje pravda, istina i interesi država i naroda u jugoistočnoj Europi. No, to je njihov posao, a naš je da se tome suprotstavimo i zaštitimo istinu, pravdu i naše interese.
ponedjeljak, listopada 12, 2009
nedjelja, listopada 11, 2009
(Anarho)liberalizam je ugrozio brak i obitelj
Društvo koje više skrbi za životinje nego za djecu nema sjajnu budućnost. U današnjem svijetu sve i svašta ima specijalnu zakonsku i društvenu zaštitu, samo je praktično nemaju obitelji, rođena i nerođena djeca, i institucija braka kao takva. Svaka olinjala mačka, napušteno pseto, svaki kućni ljubimac, od kanarinca do pitona, čak i psi ubojice, imaju svoje zaštitnike, zagovornike, imaju sućut i skrb raznih udruga i javnog mišljenja, ali to nema nerođeno dijete, niti općenito djeca u normalnim obiteljima i brakovima. Kažem, normalnim, jer i djeca su predmet brige jedino u ekstremnim slučajevima kad je riječ o fizičkom zlostavljanju.
Izvan te patologije, djeca, obitelji i brakovi kao da nisu kategorija koju bi trebalo posebno pomagati, štititi i zagovarati. Paradoksalno je da se svjesno ili nesvjesno upravo slučajevi zlostavljanja djece i žena u nesređenim obiteljima i brakovima, općenito koriste kao argument protiv obitelji ili braka kao takvog. Naime, ideologija tzv. liberalnog društva usmjerena je sve otvorenije protiv samog smisla i naravi obitelji.
Još jedan paradoks je u ovome: da je upravo (anarho)liberalizam ugrozio brak i obitelj, da je upravo njegovo ozračje egoizma, hedonizma i individualizma dovelo do razaranja povjerenja u temeljne i tradicionalne ustanove ljudskoga društva. Danas se u pogledu patologije obiteljskog nasilja liječe samo posljedice. Uzrok nitko i ne dijagnosticira. Nitko se ne pita zašto u obiteljima nema ljubavi, požrtvovnosti i altruizma, i je li suvremena hedonistička i potrošačka obitelj par excallance produkt tzv. liberalne revolucije?
Društvo koje ima više sućuti za životinje nego za djecu i ljude, nema baš sjajnu budućnost i zapravo, u povećanoj skrbi za pse i mačke pokazuje svoje strahovito otuđenje koje se više ne može ni prikriti. Ne želim ovime prebaciti isključivu odgovornost na liberalističku ideologiju zbog krize braka i obitelji, no činjenica je da svako negiranje tradicionalnog poimanja tih stanica ljudskog društva, promoviranje i ozakonjenje istospolnih brakova i pobačaja, otvara sve dramatičnije napade na samu bit institucija braka i obitelji. Cijeli demokratski zapad zabavljen je već godinama histeričnom brigom za prava homoseksualaca i istospolnih zajednica. Može li u tom ozračju biti logično da istodobno iskreno zagovara tradicionalni brak i prava djece na oba roditelja?
Može li se istodobno zagovarati teza i antiteza? Afirmacija i negacija? Dok se diskreditira brak kao sakrament i institucija, omalovažava obitelj, dok sve više mladih u Hrvatskoj i Europi živi nevjenčano, istodobno je zapadnom svijetu neobično stalo da taj isti, omraženi, preživljeni brak kao instituciju uvede u područje homoseksualnih odnosa!? Nije li to vrlo nelogično, nije li to znak da nešto u takvom poimanju ne štima? Kad je riječ o muškarcu i ženi, brak je relativiziran, ali kad je riječ o homoseksualcima, onda je cilj društvene borbe! Zapad se grčevito bori za vlastitu propast, za vlastitu devitalizaciju!
Katolička crkva je u tom kontekstu jedini dosljedni glas savijesti čovječanstva, čuvarica istinskog, biblijskog i naravnog morala. Zato i jest objekt stalnih napada. Kardinal Renato Raffaele Martino je naglasio da Crkva nikada ne će prihvatiti pobačaj, rastavu, istospolni brak, eksperimentiranja na zametcima i kloniranje. "Crkva se ne boji nikakvog europskog, nacionalnog ili regionalnog parlamenta. Tijekom povijesti suočila se s mnogo bitaka. Suočit će se i s ovom.
Nije tvrdoglavost štititi obitelj, temeljnu stanicu društva. Kada bi šutjela, zatajila bi svoju zadaću, svoje temelje, ono što joj je Gospodin zapovjedio činiti", rekao je kardinal Martino. Papa Benedikt XVI. je na Svjetskom susretu obitelji u Valenciji istaknuo kako je ne samo Crkva nego čitavo čovječanstvo pozvano braniti i širiti vrjednotu obitelji. Papa je stao u obranu braka između muškarca i žene kao zajednice koja nije samo plod kulturalnog naslijeđa nego je i Božji dar, milost. Papina teologija obitelji i braka zadire u samu bit čovjekove vjere, dostojanstva i identiteta. I kardinal Bozanić je govorio o tom problemu u sklopu pohoda ad limina i susreta hrvatskih biskupa s Papom u Vatikanu. Zagrebački nadbiskup je izrazio svoju zabrinutost stanjem hrvatskih obitelji. Usuđujem se dodati: stanje je sve alarmantnije. Upravo područje braka i obitelji je primarno područje budućeg stvarnog i autentičnog laičkog apostolata.
Kriza braka i obitelji osjeća se sve intenzivnije unutar hrvatskog društva. Mladi kao da se boje izazova i odgovornosti, mnogi kasno ulaze u brak, ili slijede liberalne trendove izvanbračnih zajednica, teško se odlučuju za djecu. Idu linijom manjeg otpora, traže život bez obveza i bez žrtve. A tamo gdje nema žrtve nema ni ljubavi. I tu se krug zatvara. Gdje nema ljubavi, caruje sebičnost, mrzovolja i na kraju nasilje. Zato sučeljavanje dvaju svjetova koji zagovaraju dvije sasvim oprečne vizije ljudskog življenja, prava i morala, nije ni kulturalno, ni marginalno, ni subjektivno, ono je suštinsko u najdubljem vidu čovjekova bivstva i bitka. Biti uistinu, ili biti u izmaglici.
Zoran Vukman
Izvan te patologije, djeca, obitelji i brakovi kao da nisu kategorija koju bi trebalo posebno pomagati, štititi i zagovarati. Paradoksalno je da se svjesno ili nesvjesno upravo slučajevi zlostavljanja djece i žena u nesređenim obiteljima i brakovima, općenito koriste kao argument protiv obitelji ili braka kao takvog. Naime, ideologija tzv. liberalnog društva usmjerena je sve otvorenije protiv samog smisla i naravi obitelji.
Još jedan paradoks je u ovome: da je upravo (anarho)liberalizam ugrozio brak i obitelj, da je upravo njegovo ozračje egoizma, hedonizma i individualizma dovelo do razaranja povjerenja u temeljne i tradicionalne ustanove ljudskoga društva. Danas se u pogledu patologije obiteljskog nasilja liječe samo posljedice. Uzrok nitko i ne dijagnosticira. Nitko se ne pita zašto u obiteljima nema ljubavi, požrtvovnosti i altruizma, i je li suvremena hedonistička i potrošačka obitelj par excallance produkt tzv. liberalne revolucije?
Društvo koje ima više sućuti za životinje nego za djecu i ljude, nema baš sjajnu budućnost i zapravo, u povećanoj skrbi za pse i mačke pokazuje svoje strahovito otuđenje koje se više ne može ni prikriti. Ne želim ovime prebaciti isključivu odgovornost na liberalističku ideologiju zbog krize braka i obitelji, no činjenica je da svako negiranje tradicionalnog poimanja tih stanica ljudskog društva, promoviranje i ozakonjenje istospolnih brakova i pobačaja, otvara sve dramatičnije napade na samu bit institucija braka i obitelji. Cijeli demokratski zapad zabavljen je već godinama histeričnom brigom za prava homoseksualaca i istospolnih zajednica. Može li u tom ozračju biti logično da istodobno iskreno zagovara tradicionalni brak i prava djece na oba roditelja?
Može li se istodobno zagovarati teza i antiteza? Afirmacija i negacija? Dok se diskreditira brak kao sakrament i institucija, omalovažava obitelj, dok sve više mladih u Hrvatskoj i Europi živi nevjenčano, istodobno je zapadnom svijetu neobično stalo da taj isti, omraženi, preživljeni brak kao instituciju uvede u područje homoseksualnih odnosa!? Nije li to vrlo nelogično, nije li to znak da nešto u takvom poimanju ne štima? Kad je riječ o muškarcu i ženi, brak je relativiziran, ali kad je riječ o homoseksualcima, onda je cilj društvene borbe! Zapad se grčevito bori za vlastitu propast, za vlastitu devitalizaciju!
Katolička crkva je u tom kontekstu jedini dosljedni glas savijesti čovječanstva, čuvarica istinskog, biblijskog i naravnog morala. Zato i jest objekt stalnih napada. Kardinal Renato Raffaele Martino je naglasio da Crkva nikada ne će prihvatiti pobačaj, rastavu, istospolni brak, eksperimentiranja na zametcima i kloniranje. "Crkva se ne boji nikakvog europskog, nacionalnog ili regionalnog parlamenta. Tijekom povijesti suočila se s mnogo bitaka. Suočit će se i s ovom.
Nije tvrdoglavost štititi obitelj, temeljnu stanicu društva. Kada bi šutjela, zatajila bi svoju zadaću, svoje temelje, ono što joj je Gospodin zapovjedio činiti", rekao je kardinal Martino. Papa Benedikt XVI. je na Svjetskom susretu obitelji u Valenciji istaknuo kako je ne samo Crkva nego čitavo čovječanstvo pozvano braniti i širiti vrjednotu obitelji. Papa je stao u obranu braka između muškarca i žene kao zajednice koja nije samo plod kulturalnog naslijeđa nego je i Božji dar, milost. Papina teologija obitelji i braka zadire u samu bit čovjekove vjere, dostojanstva i identiteta. I kardinal Bozanić je govorio o tom problemu u sklopu pohoda ad limina i susreta hrvatskih biskupa s Papom u Vatikanu. Zagrebački nadbiskup je izrazio svoju zabrinutost stanjem hrvatskih obitelji. Usuđujem se dodati: stanje je sve alarmantnije. Upravo područje braka i obitelji je primarno područje budućeg stvarnog i autentičnog laičkog apostolata.
Kriza braka i obitelji osjeća se sve intenzivnije unutar hrvatskog društva. Mladi kao da se boje izazova i odgovornosti, mnogi kasno ulaze u brak, ili slijede liberalne trendove izvanbračnih zajednica, teško se odlučuju za djecu. Idu linijom manjeg otpora, traže život bez obveza i bez žrtve. A tamo gdje nema žrtve nema ni ljubavi. I tu se krug zatvara. Gdje nema ljubavi, caruje sebičnost, mrzovolja i na kraju nasilje. Zato sučeljavanje dvaju svjetova koji zagovaraju dvije sasvim oprečne vizije ljudskog življenja, prava i morala, nije ni kulturalno, ni marginalno, ni subjektivno, ono je suštinsko u najdubljem vidu čovjekova bivstva i bitka. Biti uistinu, ili biti u izmaglici.
Zoran Vukman
Održan prosvjed potpore Thompsonu pred veleposlanstvom Švicarske
Dragi prijatelji,
Nema dvojbe da je zabrana ulaska Marku Perkoviću Thompsonu u Švicarsku i Europsku Uniju poruka svima nama. Njihovo obrazloženje počinje konstatacijom kako je on „jedan je od najuspješnijih i najpopularnijih pjevača hrvatske glazbene scene“. Očito nam poručuju: Kakav je vaš najpopularniji pjevač – takvi ste i vi. Mi njima odmah kažemo: Hvala vam! Kamo sreće da smo svi kao Marko Perković Thompson!
Sam tekst obrazloženja je doista nešto sramotno:
„Poznat je postao 1991. s pjesmom ‘Bojna Čavoglave’. Ta pjesma ima za temu borbu protiv pripadnika srpske paravojske za vrijeme građanskog rata u Hrvatskoj (…) PERKOVIĆ Marko hrvatski je folk-rock pjevač čije pjesme djelomice sadrže dijelove teksta koji veličaju ratne zločine i genocid. Slovi za predstavnika ultranacionalističkog svjetonazora koji se nastavlja na fašističku prošlost Hrvatske. Tako on u pjesmi ‘Bojna Čavoglave’ pjeva o tome da na Srbe treba bacati bombe i pucati u njih iz pušaka te da sve Srbe treba razbiti šakom.“
Ovo zadnje ne postoji u toj pjesmi, ali je zanimljivo to njihovo izjednačavanje srpske paravojske sa svim Srbima, zar ne?
Tu je još i najmanji problem što oni velikosrpsku agresiju na Hrvatsku nazivaju građanskim ratom. Mnogo veći problem je što njihov tekst, kako bi to rekao predsjednik Mesić, koketira s neonacizmom. Naime, oni su svjesni da je ‘Bojna Čavoglave“! pjesma iz rata, ali ako u takvoj pjesmi kažeš da će se Hrvati braniti tako što će na one koji ih napadaju bacati bombe ili pucati iz pušaka onda veličaš ratne zločine i genocid. Time nam Švicarska, koja se obogatila i zahvaljujući – kako kaže Milan Ivkošić u „Večernjem listu“ – „neizmjernim svotama novca nagrabljenog na krvi, na strašnim nesrećama i Židova i podosta drugih naroda, pogotovo afričkih, azijskih i južnoameričkih“ poručuje da smo genocidan narod. Sama hrvatska obrana od velikosrpske agresije njima je ratni zločin i genocid.
Po istom obrascu se sudi danas Hrvatima u Haagu i u Hrvatskoj.
Po istom obrascu danas inzistiraju na tzv. Topničkim dnevnicima. Oni su im veoma važni jer je Hrvatska napravila genocid samim tim što je u granatiranju Knina poginuo čak JEDAN srpski civil. Topnički dnevnici za bombardiranje hrvatskih gradova od Vukovara do Dubrovnika im nisu interesantni. Da, tamo su stradali mnogi Hrvati. Ali, zar su svi oni vrijedni u usporedni s JEDNIM srpskim civilom?
Zar nisu i nacisti određivali koji su narodi vrijedni a koji nisu. Vidimo da se to radi i danas, a ti ne-vrijedni se ne smiju ni braniti?
Organizatori ovog prosvjeda vjeruju da je ovaj švicarski čin „instruiran iz Hrvatske i to iz ureda predsjednika države“! To je očito već i iz plakata u kome se nalaze Thompsonove riječi:
Domoljublje prozvali fašizam,
Tako brane njihov komunizam.
Predsjednik Mesić se opet prepoznao pa se opet sam i javio. Naravno, njemu nije ništa sporno u tekstu kojim Švicarci zapravo tvrde da smo genocidan narod.
To nas ne čudi!
Znamo da je predsjednik ove države lažno svjedočio u Haagu. Njegove laži raskrinkane su u knjizi prof. dr. Miroslava Tuđmana „Vrijeme krivokletnika“. Našu tzv. pravnu državu to ne interesira!
Znamo i Mesićevu ulogu u priči o Topničkim dnevnicima.
Znamo i Mesićevu ulogu u falsificiranju dokumenata pomoću kojih sud u Haagu treba optužiti naše generale.
Znamo i Mesićevu ulogu u protuzakonitom dostavljanju dokumenta s oznakom „državna tajna“ tom sudu.
Znamo i za Mesićevu ulogu u protuustavnom projektu restauracije nove balkanske federacije. Sjetimo se samo njegova nedavnog nastupa na skupu tzv. Federacije balkansko-američkih udruga u New Yorku.
Zato je potpuno opravdan poziv ZU HVIDR-a grada Zagreba takvom predsjedniku „da podnese ostavku, da odstupi i prije isteka posljednjih dana svojeg mandata kako ne bi nanosio daljnju štetu našoj domovini i sramotio časnu funkciju predsjednika hrvatske države“. Međutim, takav častan čin ne može se od njega očekivati. Logičnije bi bilo da ga Hrvatski sabor opozove s te časne funkcije. Nažalost, ni to ne možemo očekivati. Pa svima je jasno da naši političari samo slušaju što im svjetski moćnici kažu.
Zapravo, kakav je „problem“ u Thompsonu i u nama najbolje je opisao bivši francuski vojni biskup Michel Dubost kada je na međunarodnom vojnom hodočašću u Lurdu rekao da se divi Hrvatima, jer mi imamo nešto što sve više nestaje, imamo vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti?
A hrvatske vrjednote su ono o čemu pjeva Marko Perković Thompson. Pjeva o vrjednotama koje se u Europi gube. Oni koji žele takovu Europu zabranjuju mu ulazak u nju.
Thompson pjeva o ljubavi prema obitelji, domovini („netka nitko ne dira u moj mali dio svemira“), svom narodu i Bogu. On pjeva o slobodi i onima koji su je izborili našem narodu. Zato nikada ne smijemo zaboraviti da je Sveti Otac Ivan Pavao II. za svoj stoti posjet izabrao Hrvatsku i da mu je prva poruka - ona u Dubrovniku - bila o vrijednosti slobode.
Švicarci kažu kako „treba spriječiti da on svojim djelomice ekstremističkim pjesmama na svojim nastupima uzmogne radikalizirati dijelove hrvatske iseljeničke zajednice“. Ne štite oni samo svoju „unutarnju i vanjsku sigurnost“ već „unutarnju i vanjsku sigurnost“ takove Europske unije koja ne želi vrjednote o kojima Thompson pjeva. Jer, pjevajuči svoje pjesme hrvatskim iseljenicima u europskim državama on čini da te vrjednote žive i u tim državama.
Sam Thompson u svom nam Priopćenju poručuje:
„Zar nije već vrijeme reći dosta tim lažima i poniženjima?
Ne smatram se žrtvom niti se tako osjećam, niti želim da me itko tako doživljava, ovo što se meni događa je ništa u usporedbi sa žrtvom i nepravdom koju su mnogi Hrvati podnijeli u borbi za ponos, dostojanstvo i suverenitet Hrvatske.
Sjetite se samo naših generala, Ante Gotovine i drugih na koje se ta njihova pravda i pravosuđe obrušilo. Je li to ono što nas čeka u Europskoj uniji?“
Ne smatramo ni mi Marka Perkovića Thompsona žrtvom. Zar može biti žrtva netko o kome su hrvatski intelektualci napisali knjigu, čiji jedan prikaz ima naslov
„Thompsona opjevali biskupi i akademici“?
Zapravo i ovaj napad samo potvrđuje moje riječi, koje se nalaze i u spomenutoj knjizi, da je Thompson jedan od najvećih živućih Hrvata, ili kako je ta moja tvrdnja interpretirana u „Hrvatskom listu“:
„Upravo je Thompson – a ne nitko od onih glavonja za koje se glasuje na izborima – politički najvažniji živi Hrvat.“
Akademik Josip Pečarić
Nema dvojbe da je zabrana ulaska Marku Perkoviću Thompsonu u Švicarsku i Europsku Uniju poruka svima nama. Njihovo obrazloženje počinje konstatacijom kako je on „jedan je od najuspješnijih i najpopularnijih pjevača hrvatske glazbene scene“. Očito nam poručuju: Kakav je vaš najpopularniji pjevač – takvi ste i vi. Mi njima odmah kažemo: Hvala vam! Kamo sreće da smo svi kao Marko Perković Thompson!
Sam tekst obrazloženja je doista nešto sramotno:
„Poznat je postao 1991. s pjesmom ‘Bojna Čavoglave’. Ta pjesma ima za temu borbu protiv pripadnika srpske paravojske za vrijeme građanskog rata u Hrvatskoj (…) PERKOVIĆ Marko hrvatski je folk-rock pjevač čije pjesme djelomice sadrže dijelove teksta koji veličaju ratne zločine i genocid. Slovi za predstavnika ultranacionalističkog svjetonazora koji se nastavlja na fašističku prošlost Hrvatske. Tako on u pjesmi ‘Bojna Čavoglave’ pjeva o tome da na Srbe treba bacati bombe i pucati u njih iz pušaka te da sve Srbe treba razbiti šakom.“
Ovo zadnje ne postoji u toj pjesmi, ali je zanimljivo to njihovo izjednačavanje srpske paravojske sa svim Srbima, zar ne?
Tu je još i najmanji problem što oni velikosrpsku agresiju na Hrvatsku nazivaju građanskim ratom. Mnogo veći problem je što njihov tekst, kako bi to rekao predsjednik Mesić, koketira s neonacizmom. Naime, oni su svjesni da je ‘Bojna Čavoglave“! pjesma iz rata, ali ako u takvoj pjesmi kažeš da će se Hrvati braniti tako što će na one koji ih napadaju bacati bombe ili pucati iz pušaka onda veličaš ratne zločine i genocid. Time nam Švicarska, koja se obogatila i zahvaljujući – kako kaže Milan Ivkošić u „Večernjem listu“ – „neizmjernim svotama novca nagrabljenog na krvi, na strašnim nesrećama i Židova i podosta drugih naroda, pogotovo afričkih, azijskih i južnoameričkih“ poručuje da smo genocidan narod. Sama hrvatska obrana od velikosrpske agresije njima je ratni zločin i genocid.
Po istom obrascu se sudi danas Hrvatima u Haagu i u Hrvatskoj.
Po istom obrascu danas inzistiraju na tzv. Topničkim dnevnicima. Oni su im veoma važni jer je Hrvatska napravila genocid samim tim što je u granatiranju Knina poginuo čak JEDAN srpski civil. Topnički dnevnici za bombardiranje hrvatskih gradova od Vukovara do Dubrovnika im nisu interesantni. Da, tamo su stradali mnogi Hrvati. Ali, zar su svi oni vrijedni u usporedni s JEDNIM srpskim civilom?
Zar nisu i nacisti određivali koji su narodi vrijedni a koji nisu. Vidimo da se to radi i danas, a ti ne-vrijedni se ne smiju ni braniti?
Organizatori ovog prosvjeda vjeruju da je ovaj švicarski čin „instruiran iz Hrvatske i to iz ureda predsjednika države“! To je očito već i iz plakata u kome se nalaze Thompsonove riječi:
Domoljublje prozvali fašizam,
Tako brane njihov komunizam.
Predsjednik Mesić se opet prepoznao pa se opet sam i javio. Naravno, njemu nije ništa sporno u tekstu kojim Švicarci zapravo tvrde da smo genocidan narod.
To nas ne čudi!
Znamo da je predsjednik ove države lažno svjedočio u Haagu. Njegove laži raskrinkane su u knjizi prof. dr. Miroslava Tuđmana „Vrijeme krivokletnika“. Našu tzv. pravnu državu to ne interesira!
Znamo i Mesićevu ulogu u priči o Topničkim dnevnicima.
Znamo i Mesićevu ulogu u falsificiranju dokumenata pomoću kojih sud u Haagu treba optužiti naše generale.
Znamo i Mesićevu ulogu u protuzakonitom dostavljanju dokumenta s oznakom „državna tajna“ tom sudu.
Znamo i za Mesićevu ulogu u protuustavnom projektu restauracije nove balkanske federacije. Sjetimo se samo njegova nedavnog nastupa na skupu tzv. Federacije balkansko-američkih udruga u New Yorku.
Zato je potpuno opravdan poziv ZU HVIDR-a grada Zagreba takvom predsjedniku „da podnese ostavku, da odstupi i prije isteka posljednjih dana svojeg mandata kako ne bi nanosio daljnju štetu našoj domovini i sramotio časnu funkciju predsjednika hrvatske države“. Međutim, takav častan čin ne može se od njega očekivati. Logičnije bi bilo da ga Hrvatski sabor opozove s te časne funkcije. Nažalost, ni to ne možemo očekivati. Pa svima je jasno da naši političari samo slušaju što im svjetski moćnici kažu.
Zapravo, kakav je „problem“ u Thompsonu i u nama najbolje je opisao bivši francuski vojni biskup Michel Dubost kada je na međunarodnom vojnom hodočašću u Lurdu rekao da se divi Hrvatima, jer mi imamo nešto što sve više nestaje, imamo vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti?
A hrvatske vrjednote su ono o čemu pjeva Marko Perković Thompson. Pjeva o vrjednotama koje se u Europi gube. Oni koji žele takovu Europu zabranjuju mu ulazak u nju.
Thompson pjeva o ljubavi prema obitelji, domovini („netka nitko ne dira u moj mali dio svemira“), svom narodu i Bogu. On pjeva o slobodi i onima koji su je izborili našem narodu. Zato nikada ne smijemo zaboraviti da je Sveti Otac Ivan Pavao II. za svoj stoti posjet izabrao Hrvatsku i da mu je prva poruka - ona u Dubrovniku - bila o vrijednosti slobode.
Švicarci kažu kako „treba spriječiti da on svojim djelomice ekstremističkim pjesmama na svojim nastupima uzmogne radikalizirati dijelove hrvatske iseljeničke zajednice“. Ne štite oni samo svoju „unutarnju i vanjsku sigurnost“ već „unutarnju i vanjsku sigurnost“ takove Europske unije koja ne želi vrjednote o kojima Thompson pjeva. Jer, pjevajuči svoje pjesme hrvatskim iseljenicima u europskim državama on čini da te vrjednote žive i u tim državama.
Sam Thompson u svom nam Priopćenju poručuje:
„Zar nije već vrijeme reći dosta tim lažima i poniženjima?
Ne smatram se žrtvom niti se tako osjećam, niti želim da me itko tako doživljava, ovo što se meni događa je ništa u usporedbi sa žrtvom i nepravdom koju su mnogi Hrvati podnijeli u borbi za ponos, dostojanstvo i suverenitet Hrvatske.
Sjetite se samo naših generala, Ante Gotovine i drugih na koje se ta njihova pravda i pravosuđe obrušilo. Je li to ono što nas čeka u Europskoj uniji?“
Ne smatramo ni mi Marka Perkovića Thompsona žrtvom. Zar može biti žrtva netko o kome su hrvatski intelektualci napisali knjigu, čiji jedan prikaz ima naslov
„Thompsona opjevali biskupi i akademici“?
Zapravo i ovaj napad samo potvrđuje moje riječi, koje se nalaze i u spomenutoj knjizi, da je Thompson jedan od najvećih živućih Hrvata, ili kako je ta moja tvrdnja interpretirana u „Hrvatskom listu“:
„Upravo je Thompson – a ne nitko od onih glavonja za koje se glasuje na izborima – politički najvažniji živi Hrvat.“
Akademik Josip Pečarić
'Oluja' je glavni instrument kočenja Hrvatske
Zagreb, 08.10.2009., 13:40 | Ivana Petrović
Pregovori su deblokirani! Slovenija, pobočni mehanizam pritiska u sudbonosnoj godini pregovora Hrvatske, zemlje već opasno udaljene od namijenjenog joj zapadnobalkanskog koncepta, popustila je pod pritiskom Amerike ili kako se to u zadnje vrijeme voli kazati 'tihe diplomacije'. Doktor Anđelko Milardović je u uvodniku svoje nove knjige koja čeka tisak 'Zapadni BalkOn ili neka se dogovore' - napisao duhovit, pametan uvodnik koji pogađa bit stvari. Pa on kaže: 'Politička filozofija naspram zapadnog balkona (balkon=balkan) i šire pokazuje konstantu bijega od odgovornosti. Ta filozofija ''ne bi se šteli mešati' nije se prvi put artikulirala u hrvatsko-slovenskom sporu. Ona ima svoj povijesni kontinuitet u 20. stoljeću.... Još je Ferdinad Braudel davno izrekao onu znakovitu misao o poljima jedinstva i nejedinstva Europe, ili svojevrsnoj europskoj shizofreniji... Polje jedinstva je kultura, a nejedinstva vanjska politika. Tako bi se mogla sažeti Braudelova misao. Unutar te dijalektike pokazuje se zapravo tip shizofrenije europske civilizacije. Vanjska politika kao polje nejedinstva NAJBOLJE IZRAŽAVA PUKOTINU IZMEĐU EUROPE, VELIKE BRITANIJE I SAD-a, spram različitih pitanja uključujući i tzv. Zapadni Balkan, nepodnošljive težine postojanja hrvatsko-slovenskih odnosa, kao i PRETHODNO RASCIJEPLJENOG ILI SHIZOFRENOG STAVA OKO RATA U 'REGIONU' (kraj citata).
'Topnički dnevnici su izmišljotina na koju je nasjeo Sanader'
Spor sa Slovenijom je riješen. U trilateralnoj rascijepljenosti o kojoj piše Milardović, Washington je to riješio s Londonom (jer on to jedini može), a London potom s Carlom Bildtom i Pahorom. Slovenija je ionako bila tek nadgradnja 'haške političke platforme'. Kad sam od summita prošloga prosinca i Pahorove blokade počela govoriti da nam ključna stvar za završetak pregovora neće biti Slovenci, već Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju - malo tko je to i onako kuloarski želio uvažiti (moj uvaženi kolega, senior struke kaže 'nije ti dobro rano kukurikat'). Uvažavali su samo oni koji dobro poznaju sve igre postjugoslavenskih procesa. Poglavlje pravosuđa do daljnjeg nam i nakon slovenske deblokade ostaje blokirano. Zbog pitanja tzv. topničkih dnevnika, izmišljotine na koju je hrvatska politika, prije svega bivši premijer, nasjela očito ne razumjevši 'luksemburški' početak u listopadu 2005.
Nije na vrijeme shvaćeno da uhićenje Gotovine neće osigurati lakši ulazak u EU
Pregovore s EU Hrvatska je, naime, počela nakon dramatične noći prije 4 godine u Luksemburgu. Tadašnje vodstvo nije razumjelo da je riječ o čistom quid pro quo ustupku manjem dijelu zemalja članica koje su se na čelu s Austrijom žestoko protivile britanskom interesu - početku pregovora s Turskom zakazanom za taj dan. Tada očito nije ni shvaćeno da uhićenje Ante Gotovine dva mjeseca poslije Hrvatskoj NEĆE NUŽNO OSIGURATI lakši ulazak u EU. Naprotiv, slučaj Oluja tek je tada trebalo politički razviti u ono zbog čega je optužnica nakon velikih polemika i dvojbi, ne samo u međunarodnoj zajednici, već i unutar samog Tribunala -podignuta. A to je da bude glavni instrument kočenja Hrvatske na putu za EU. Sanader to nije shvatio ili nije želio shvatiti.
Trebalo je zbrojiti topničke dnevnike i reći 'sad je dosta!'
Jer da je, Hrvatsku i proces koji se u Haagu vodi protiv generala ne bi uveo u politički žrvanj započet u lipnju 2008. pred Vijećem sigurnosti, glavnim političkim tijelom UN-a kojim dominira britanska politika, dakle politika deklaracija, rezolucija, statusa quo itd.. Tog lipnja zamjenica britanskog envoya pred tim je tijelom počela spominjati tzv. topničke dnevnike iz Oluje kao 'ključne dokaze'. Bilo je to dva mjeseca nakon što su na sudu obrane 'pregazile' kanadskog generala Andrewa Leslieja, arhitekta optužnice i ključnog svjedoka optužbe. Nakon toga tužiteljstvo je svoju ambicioznu optužbu o prekomjernom granatiranju Knina bilo prisiljeno 'ublažiti' u neselektivno granatiranje. U trenutku kad se počelo 'mantat' s tim topničkim dnevnicima svi pravni i procesni argumenti bili su na strani Hrvatske. Trebalo ih je samo proučiti, zbrojiti i kazati 'E, sad je više dosta!'. Bivši premijer, međutim, iz samo njemu znanih razloga nije imao dovoljno političke hrabrosti i odlučnosti da to i učini. Pitanje Haaga je sve donedavno potpuno relativizirao. A kad je u New Yorku odlučio o tome progovoriti, neposredno prije ostavke (početkom lipnja) - već je bilo kasno. Ni tada nije pitao pozivajući se na odredbe haških zakona zašto tužitelj u 12 godina istrage nije pitao za famozne 'dnevnike' ili ih tražio u hrvatskim arhivima kojima odlukom suda ima 24-satni slobodan pristup! Nije pitao kako to da je optužnica potvrđena, a suđenje počelo bez 'ključnih dokaza'! Nije aktualizirao pitanje 'promatračkih dnevnika' iz Oluje koje Gotovinina obrana traži i zbog kojih je sud Javieru Solani izdao već dvije sub poene. A on nonšalantno tvrdi da ih nema.
Umjesto toga bivši je naredio Vladi da glumi ulogu haškog istražitelja, do te mjere da je MUP topnike iz Oluje pozivao na razgovore ne upozorivši ljude čemu oni služe, a potom zapisnike bez njihova znanja slao u Haag. Tim snishodljivim odnosom nije se postiglo ništa. Proces u Haagu je otežan a pravosuđe u EU pregovorima blokirano. Bivši nije shvatio ili nije želio shvatiti ulogu države u procesu Oluja na kojeg su hrvatski građani osobito osjetljivi. A ta je uloga teška-ona zahtijeva timski, svakodnevni temeljit i znalački rad. Ta je uloga da država svim raspoloživim legitimnim sredstvima prava s jedne i diplomacije s druge strane kontrolira političku moć glavnog haškog tužitelja, te da ga vraća u pravni okvir sudnice, na poziciju koja mu pripada-poziciju jedne strane u kaznenom postupku.
Izlazak iz političkog žrvnja topničkih dnevnika neće biti lagan. Ulje na vatru dolijeva i Predsjednik svojim ishitrenim i nepromišljenim izjavama da se dokumenti za koje ni on jamačno ne zna što su oni uopće (jer da zna već bi ih on bio poslao) nalaze u arhivima MORH-a. Stoga, u svjetlu Milardovićeve trilateralne pukotine kad je Zapadni Balkon u pitanju, iz tog haškog mrvljenja, iz 'nepodnošljive težine postojanja' - ponovno nas može izvući samo 'tiha diplomacija'. Ona već dobrim dijelom pred sudom u Haagu i brani akciju koju je politički, vojno i logistički pripremila. Samo je pitanje je li Washington i za to spreman 'tiho i u win-win duhu' razgovarati s Londonom koji Haškim tužiteljstvom, da ne kažem i sudom - potpuno kadrovski, politički i obavještajno upravlja.
Pregovori su deblokirani! Slovenija, pobočni mehanizam pritiska u sudbonosnoj godini pregovora Hrvatske, zemlje već opasno udaljene od namijenjenog joj zapadnobalkanskog koncepta, popustila je pod pritiskom Amerike ili kako se to u zadnje vrijeme voli kazati 'tihe diplomacije'. Doktor Anđelko Milardović je u uvodniku svoje nove knjige koja čeka tisak 'Zapadni BalkOn ili neka se dogovore' - napisao duhovit, pametan uvodnik koji pogađa bit stvari. Pa on kaže: 'Politička filozofija naspram zapadnog balkona (balkon=balkan) i šire pokazuje konstantu bijega od odgovornosti. Ta filozofija ''ne bi se šteli mešati' nije se prvi put artikulirala u hrvatsko-slovenskom sporu. Ona ima svoj povijesni kontinuitet u 20. stoljeću.... Još je Ferdinad Braudel davno izrekao onu znakovitu misao o poljima jedinstva i nejedinstva Europe, ili svojevrsnoj europskoj shizofreniji... Polje jedinstva je kultura, a nejedinstva vanjska politika. Tako bi se mogla sažeti Braudelova misao. Unutar te dijalektike pokazuje se zapravo tip shizofrenije europske civilizacije. Vanjska politika kao polje nejedinstva NAJBOLJE IZRAŽAVA PUKOTINU IZMEĐU EUROPE, VELIKE BRITANIJE I SAD-a, spram različitih pitanja uključujući i tzv. Zapadni Balkan, nepodnošljive težine postojanja hrvatsko-slovenskih odnosa, kao i PRETHODNO RASCIJEPLJENOG ILI SHIZOFRENOG STAVA OKO RATA U 'REGIONU' (kraj citata).
'Topnički dnevnici su izmišljotina na koju je nasjeo Sanader'
Spor sa Slovenijom je riješen. U trilateralnoj rascijepljenosti o kojoj piše Milardović, Washington je to riješio s Londonom (jer on to jedini može), a London potom s Carlom Bildtom i Pahorom. Slovenija je ionako bila tek nadgradnja 'haške političke platforme'. Kad sam od summita prošloga prosinca i Pahorove blokade počela govoriti da nam ključna stvar za završetak pregovora neće biti Slovenci, već Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju - malo tko je to i onako kuloarski želio uvažiti (moj uvaženi kolega, senior struke kaže 'nije ti dobro rano kukurikat'). Uvažavali su samo oni koji dobro poznaju sve igre postjugoslavenskih procesa. Poglavlje pravosuđa do daljnjeg nam i nakon slovenske deblokade ostaje blokirano. Zbog pitanja tzv. topničkih dnevnika, izmišljotine na koju je hrvatska politika, prije svega bivši premijer, nasjela očito ne razumjevši 'luksemburški' početak u listopadu 2005.
Nije na vrijeme shvaćeno da uhićenje Gotovine neće osigurati lakši ulazak u EU
Pregovore s EU Hrvatska je, naime, počela nakon dramatične noći prije 4 godine u Luksemburgu. Tadašnje vodstvo nije razumjelo da je riječ o čistom quid pro quo ustupku manjem dijelu zemalja članica koje su se na čelu s Austrijom žestoko protivile britanskom interesu - početku pregovora s Turskom zakazanom za taj dan. Tada očito nije ni shvaćeno da uhićenje Ante Gotovine dva mjeseca poslije Hrvatskoj NEĆE NUŽNO OSIGURATI lakši ulazak u EU. Naprotiv, slučaj Oluja tek je tada trebalo politički razviti u ono zbog čega je optužnica nakon velikih polemika i dvojbi, ne samo u međunarodnoj zajednici, već i unutar samog Tribunala -podignuta. A to je da bude glavni instrument kočenja Hrvatske na putu za EU. Sanader to nije shvatio ili nije želio shvatiti.
Trebalo je zbrojiti topničke dnevnike i reći 'sad je dosta!'
Jer da je, Hrvatsku i proces koji se u Haagu vodi protiv generala ne bi uveo u politički žrvanj započet u lipnju 2008. pred Vijećem sigurnosti, glavnim političkim tijelom UN-a kojim dominira britanska politika, dakle politika deklaracija, rezolucija, statusa quo itd.. Tog lipnja zamjenica britanskog envoya pred tim je tijelom počela spominjati tzv. topničke dnevnike iz Oluje kao 'ključne dokaze'. Bilo je to dva mjeseca nakon što su na sudu obrane 'pregazile' kanadskog generala Andrewa Leslieja, arhitekta optužnice i ključnog svjedoka optužbe. Nakon toga tužiteljstvo je svoju ambicioznu optužbu o prekomjernom granatiranju Knina bilo prisiljeno 'ublažiti' u neselektivno granatiranje. U trenutku kad se počelo 'mantat' s tim topničkim dnevnicima svi pravni i procesni argumenti bili su na strani Hrvatske. Trebalo ih je samo proučiti, zbrojiti i kazati 'E, sad je više dosta!'. Bivši premijer, međutim, iz samo njemu znanih razloga nije imao dovoljno političke hrabrosti i odlučnosti da to i učini. Pitanje Haaga je sve donedavno potpuno relativizirao. A kad je u New Yorku odlučio o tome progovoriti, neposredno prije ostavke (početkom lipnja) - već je bilo kasno. Ni tada nije pitao pozivajući se na odredbe haških zakona zašto tužitelj u 12 godina istrage nije pitao za famozne 'dnevnike' ili ih tražio u hrvatskim arhivima kojima odlukom suda ima 24-satni slobodan pristup! Nije pitao kako to da je optužnica potvrđena, a suđenje počelo bez 'ključnih dokaza'! Nije aktualizirao pitanje 'promatračkih dnevnika' iz Oluje koje Gotovinina obrana traži i zbog kojih je sud Javieru Solani izdao već dvije sub poene. A on nonšalantno tvrdi da ih nema.
Umjesto toga bivši je naredio Vladi da glumi ulogu haškog istražitelja, do te mjere da je MUP topnike iz Oluje pozivao na razgovore ne upozorivši ljude čemu oni služe, a potom zapisnike bez njihova znanja slao u Haag. Tim snishodljivim odnosom nije se postiglo ništa. Proces u Haagu je otežan a pravosuđe u EU pregovorima blokirano. Bivši nije shvatio ili nije želio shvatiti ulogu države u procesu Oluja na kojeg su hrvatski građani osobito osjetljivi. A ta je uloga teška-ona zahtijeva timski, svakodnevni temeljit i znalački rad. Ta je uloga da država svim raspoloživim legitimnim sredstvima prava s jedne i diplomacije s druge strane kontrolira političku moć glavnog haškog tužitelja, te da ga vraća u pravni okvir sudnice, na poziciju koja mu pripada-poziciju jedne strane u kaznenom postupku.
Izlazak iz političkog žrvnja topničkih dnevnika neće biti lagan. Ulje na vatru dolijeva i Predsjednik svojim ishitrenim i nepromišljenim izjavama da se dokumenti za koje ni on jamačno ne zna što su oni uopće (jer da zna već bi ih on bio poslao) nalaze u arhivima MORH-a. Stoga, u svjetlu Milardovićeve trilateralne pukotine kad je Zapadni Balkon u pitanju, iz tog haškog mrvljenja, iz 'nepodnošljive težine postojanja' - ponovno nas može izvući samo 'tiha diplomacija'. Ona već dobrim dijelom pred sudom u Haagu i brani akciju koju je politički, vojno i logistički pripremila. Samo je pitanje je li Washington i za to spreman 'tiho i u win-win duhu' razgovarati s Londonom koji Haškim tužiteljstvom, da ne kažem i sudom - potpuno kadrovski, politički i obavještajno upravlja.
Puljić: Novi Dayton hoće da nas izbrše
MARIJA BISTRICA - "Molimo za vjeru i novi duh Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj", poručio je sarajevski kardinal Vinko Puljić na 4. zavjetnom hodočašću vrhbosanske i banjalučke biskupije u Mariji Bistrici. Hrvate u Hrvatskoj pozvao je na razumijevanje i suzbijanje medijskih napisa o bh. Hrvatima kao kamenu oko vrata hrvatske države.
Prema njegovim riječima, Hrvatima u Bosni i Hercegovini posebno danas treba potpora sunarodnjaka iz Hrvatske jer ih novi Dayton želi ponovno izbrisati iz zemlje u kojoj žive stoljećima.
"Želimo zajedno biti narod istog jezika, iste kulture, iste vjere, zato, Hrvatska, nemoj se stidjeti svoga naroda, nemoj mi kompleks nabijati kao da smo istinski teret vama, nego da smo tamo kao narod koji ima pravo opstati i biti ono što jest", poručio je kardinal Puljić.
11.10.2009.
Pincom.info
ČOVJEK KOJI JE HRVATE NAZVAO FAŠISTIMA: Još uvijek ravnatelj RTV FBiH!?
Niti dva dana nakon skandalozne izjave koju je dao ravnatelj Radiotelevizije Federacije BiH Džemal Šabić, nema odgovarajuće reakcije, niti javnosti, niti političara, niti odgovornih u Upravnom odboru entitetske dalekovidnice.
Podsjetimo, u reakciji na zahtjeve koje je u petak uputilo nekoliko tisuća prosvjednika u Širokom Brijegu, nezadovoljnih među ostalim i zbog izvještavanja javnih emitera o prošlonedjeljnim tragičnim neredima u ovom gradu, Šabić je kazao, zapravo ponovio je to nekoliko puta u programu FTV-a, da fašisti neće kreirati niti kadrovsku, niti uređivačku politiku Radiotelevizije Federacije BiH!?
Ne treba biti posebno mudar da bi se zaključilo kako je prvi čovjek entitetske radiotelevizije, dakle jednog javnog medija, uvrijedio tisuće građana, uglavnom Hrvata, koji su se okupili u Širokom Brijegu, nazivajući ih fašistima. Usput, zanimljivo je kako je Džemal Šabić upravu u tom "fašističkom Širokom Brijegu" 2005. na Mediteranskom filmskom festival postao ponosni vlasnik Grand Prixa, novčane nagrade od 3000 eura i kristalne skulpture Festivala mediteranskoga filma.
Niti u jednoj normalnoj zemlji, čovjek koji je dao ovako skandaloznu izjavu ne bi mogao računati da će duže od nekoliko dana ostati na svojoj funkciji.
Skandalozna izjava
No, za sada nema nikakve reakcije, a bahati ravnatelj očito misli da je njegova pozicija posve nedodirljiva.
Podsjetimo, prosvjednici u Širokom Brijegu tražili su ostavku izvršnog ravnatelja Sektora za produkciju i emitiranje TV programa Federalne televizije Zvonimira Jukića, koji je izvan svake sumnje odgovoran za način na koji je federalni javni emiter izvještavao o tragičnim događajima u Širokom Brijegu. Netko neupućen mogao je možda iz tih izvješća steći dojam da su navijači FK Sarajevo okupljeni u skupinu ružnoga naziva "Horde zla" došli u Široki Brijeg donijeti svojim domaćinima baklave i hurmašice, a da su ih tu dočekali "fašisti" o kojima govori Šabić.
Naravno, u Sarajevu i Širokom mnogi različito gledaju na ono što se događalo u prošlu nedjelju. To je i razumljivo, ali nije razumljivo da Federalna TV sebi dopusti jednostrani pristup.
Uostalom, o ovome je na skupu u Širokom Brijegu i govorio vođa navijačke skupine Škripari Ante Mikulić:
- Mnogi su si dali za pravo da se igraju našim sudbinama u želji za tiražom i gledanošću. Tako su stvorili dojam da su su napadnuti gostujući najavijači. Htjeli su to predstaviti kao navijački obračun. Ali navijački obračun nije napad na obične građane. Na našoj strani je istina. Jedini je naš grijeh što smo stali pred rušilačkom hordom iz Sarajeva, kazao je Mikulić, koji je izrazio i ogorčenost ravnodušnošću hrvatskih političara u BiH prema događajima u Širokom Brijegu.
Zašto šuti Soldo?
A hrvatski političari, koje su prosvjednici "počastili" povicima "prodane duše", nisu reagirali niti na skandal u režiji ravnatelja RTV FBiH Džemala Šabića i njegovo izjednačavanje prosvjednika u Širokom Brijegu s fašistima. Jer, po Šabiću su fašisti ljudi koji su pjevali hrvatske domoljubne pjesme, i sudjelovali na skupu s kojeg su prije svega upućeni pozivi na istinu, mir i toleranciju.
Čudi i da je do sada izostala rekacija prvog čovjeka Upravnog odbora RTV FBiH Igora Solde. Da je dorastao poziciji na kojoj se nalazi, Upravni odbor bi se u najskorijem roku morao očitovati o izjavama ravnatelja RTV FBiH.
Ovako se otvaraju sumnje u moguće zakulisne igre i priče po kojima su "oni koji zapravo stoje iza Solde pripadnici istog lijevog političkog kruga koji voli sve svoje neistomišljenike nazivati fašistima, a među sobom dijeliti goleme financijske i materijalne interese". Naravno, misli se na moćnike u hrvatskim, hercegovačkim, političkim i medijskim krugovima, a manje-više svi vrlo dobro znaju o kome je riječ. No, je li doista istina da razni šabići, jukići i ostali mogu raditi ovo što rade (a skandal s izvještavanjem o Širokom samo je kap koja je prelila čašu) i zbog toga jer imaju podršku navodnih zaštitnika hrvatskih interesa koji sjede, gle čuda, baš u Širokom Brijegu ili Mostaru?!
Pismo iz Mostara
Na kraju dodajmo i informaciju do koje je ekskluzivno došao Pincom.info od izvora iz mostarskog dopisništva javnih federalnih eletroničkih medija. Naime, novinari informativno-tehničkog centra, naglasimo I HRVATI I BOŠNJACI, uputili su interno pismo svojim nadređenima u Sarajevu, prosvjedujući zbog načina na koji je izvještavano o tragičnim događajima u Širokom Brijegu i izbjegavanja da se huligani iz Sarajeva nazovu pravim imenom.
- Trebamo li i mi sutra, kada "navijači" Veleža ili Zrinjskog naprave neki inicident, isto tako ne nazivati ih huliganima, upitali su mostarski novinari, pripadnici obje nacije, u pismu koje su njihovi šefovi, razni šabići, jukići i slični pokušali brižljivo sakriti od javnosti.
11.10.2009.
A. Zornija/R.I./Pincom.info
petak, listopada 09, 2009
U Butmiru počelo šminkanje daytonskog monstruma
SARAJEVO - Jutros su ( petak) počeli službeni razgovori lidera vodećih političkih stranaka u BiH s predstavnicima EU i SAD u vojnoj bazi Butmir. U ovoj bazi sinoć je održan neformalni sastanak domaćih političkih lidera i predstavnika SAD-a i EU-a - Jamesa Steinberga i Carla Bildta. U Butmiru je i europski povjerenik za proširenje Olli Rehn.
Cilj ovog sastanka jeste da se dogovore rješenja za izlazak BiH iz političke krize i ubrzavanje puta naše zemlje prema EU i NATO-u.
Sastanku prisustvuju lideri SDA Sulejman Tihić, Stranke za BiH Haris Silajdžić, SNSD-a Milorad Dodik, HDZ 1990 Božo Ljubić, HDZ-a BiH Dragan Čović, SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija, te potpredsjednik PDP-a Borislav Borenović.
Međunarodnu zajednicu na sastanku predstavljaju zamjenik američkog državnog tajnika James Steinberg, ministar vanjskih poslova Švedske Carl Bildt, komesar za proširenje EU Olli Rehn, te pojedini ambasadori akreditirani u BiH.
Bildt i Steinberg će na sastanku, kako se očekuje, predstaviti usaglašeni prijedlog međunarodne zajednice o političkim i ustavnim reformama, neophodnim za daljnje napredovanje BiH prema EU i NATO.
Kako je najavljeno, rezultati ovih razgovora trebalo bi da budu saopćeni u 14.00 sati, kada je najavljena pres-konferencija, prenosi fena.
Radnoj večeri nazočili su su predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, potpredsjednik PDP-a Borislav Borenović, lider HDZ-a 1990 Božo Ljubić, SDA Sulejman Tihić, Stranke za BiH Haris Silajdžić, kao i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i njegov zamjenik Niko Lozančić, te šef SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija.
Kako se neslužbeno govori, bh. liderima bi trebao biti predočen paket mjera za rješenje političke krize i približavanja naše zemlje Europskoj uniji i NATO-u. Do sada nisu bili upoznati s detaljima, samo im je uručen poziv za sastanak.
Ono što se također neslužbeno spominje, jeste da paket sadrži dio ustavnih promjena, i to najvjerojatnije travanjski paket, ispunjavanje uvjeta za transformaciju OHR-a u Ured specijalnog predstavnika Europske unije te neka zakonska rješenja, javila je FTV.
Carl Bildt, ministar vanjskih poslova Švedske, i James Steinberg, zamjenik državnog tajnika SAD-a uputili su jučer otvoreno pismo građanima Bosne i Hercegovine.
-Prije pet mjeseci, potpredsjednik SAD-a Joseph Biden i visoki predstavnik EU-a Javier Solana, došli su u Sarajevo s porukom nade za građane BiH. Naglasili su da BiH ove godine može napraviti važan korak ka članstvu u NATO-u i EU-u i time se više približiti bezviznom režimu, poticajima za trgovinu i investicije, grantovima za razvoj, te prosperitetnoj, stabilnoj budućnosti u integriranoj regiji.
Godina je na izmaku i sad je vrijeme za akciju. Ovog tjedna došli smo u Sarajevo kako bismo pokušali naći izlaz iz političke pat-pozicije koja stoji na putu mirnoj i prosperitetnoj budućnost Bosne i Hercegovine. U tome nam treba vaša pomoć i podrška.
Trebamo se suočiti s ključnim pitanjima, a to su: ispunjenje pet ciljeva i dva uvjeta koje je postavilo Vijeće za implementaciju mira kako bi došlo do zatvaranja Ureda visokog predstavnika i njegove transformacije u Ured specijalnog predstavnika EU-a i provođenje ustavnih reformi kako bi se poboljšala funkcionalnost i efikasnost struktura vlasti.
Kao što je Olli Rehn, EU-ov povjerenik za proširenje, jasno istakao u srpnju, transformacija OHR-a predstavlja neophodan korak koji BiH mora napraviti u procesu europskih integracija. Zemlja koja nema punu suverenost ne može biti vjerodostojan kandidat za članstvo u EU-u. Ali zatvaranje OHR-a mora ići u pravcu procesa integracija, a ne u pravcu daljeg zaoštravanja i ne smije biti povod za ometanje efikasnog funkcioniranja institucija vlasti i provođenja reformi potrebnih za članstvo u EU-u i NATO-u.
Naše nastojanje bazira se na tri osnovna principa: suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH, koji su svetinja; Daytonskom sporazumu koji je osnov reformi; te potrebi za funkcionalnijim vlastima na državnoj razini koje su u stanju donositi odluke dovoljno efikasno kako bi ispunile svoje postojeće obveze. Ovi principi trebaju biti prioritet u prvoj fazi ustavnih reformi. Ali je to samo dio onoga što će biti potrebno. Proces europskih integracija neizbježno će pred državu, entitete i druge razine vlasti postavljati nove obaveze i time zahtijevati dodatne i dublje reforme.
Mi nemamo iluzija. Neće biti lako postići dogovor o potrebnim reformama. Izbori koji će se održati u listopadu 2010. godine već utječu na ponašanje političkih lidera. Koliko god su očite prednosti kratkovidnih političkih mjera, nadamo se da će vaši lideri dobro odvagati i strašne dugoročne posl jedice svog nedjelovanja. Druge zemlje u regiji punom se brzinom kreću ka budućnosti u NATO-u i EU-u. Postoji realna opasnost da Bosna i Hercegovina zaostane iza svih tih zemalja ako se odmah ne poduzmu određeni koraci.
Spremni smo pomoći vašim liderima u izgradnji te svjetlije evro-atlantske budućnosti.
Pincom.info
srijeda, listopada 07, 2009
JOSIP JURČEVIĆ: `Horde zla - nitko ne sme da vas bije´
Već desetljećima, i u svim nogometnim zemljama svijeta, divljaštvo organiziranih skupina nogometnih navijača predstavlja uobičajeni sigurnosni problem s kojim se policije, pa čak i vojske, obračunavaju na sve nemilosrdniji fizički način. Osim toga, nakon navijačkih nasilja redovito se primjenjuju i različite vrste pravosudnih i drugačijih kazni, a mediji javno osuđuju nasilnike – i skupno i pojedinačno. Primjerice, engleska policija je prinuđena - rafalima gumenih metaka i konjicom s električnim palicama - doslovno kositi mase podivljalih navijačkih hordi, a i navijači iz Hrvatske slično prolaze na svojim europskim gostovanjima.
Ta zar smo već – zahvaljujući i međunarodnom pritisku - uspjeli zaboraviti tek 20-ak godina stare pohode hordi zla 'antibitokratske' ili 'jogurt revolucije', koje je organizirala i štitila državna vlast Srbije, te poticala njihovo omasovljenje i ratobornost javnim porukama – 'Nitko ne sme da vas bije!'.
Nakon ekstremnog divljaštva nogometnih ''Hordi zla'' u Širokom Brijegu svjedoci smo revolucionarne preobrazbe: mediji, policija i druga državna tijela Bosne i Hercegovine sve žešće osuđuju žrtve nasilja i štite ''Horde zla''. Državna policija BiH čak je poduzela i uspješnu akciju u kojoj je oslobodila ''Horde zla'' iz pritvora u koji ih je opravdano priveo isti policijski sustav, ali na lokalnoj razini. To je zasigurno svjetska vijest, ali i prigoda za suočavanje s nizom pitanja koja se odnose na uzroke tog presedana, a još više se to odnosi na golemi strah za razvoj događanja u neposrednoj BiH budućnosti.
Svjetski presedan u povijesti BiH
Uzroci svjetskog presedana u BiH mogu se prvenstveno tražiti u događanjima koji se u BiH operativno razvijaju od početka 1990-ih godina. Prijelomnica je zasigurno u kakvoći mirovnih sporazuma koje je, 1995. godine, ''sukobljenim stranama'' nametnula međunarodna zajednica, koja otada ima izravni nadzor i odgovornost za (ne)implementaciju potpisanog.
 |
Nakon ekstremnog divljaštva nogometnih ''Hordi zla'' u Širokom Brijegu svjedoci smo revolucionarne preobrazbe: mediji, policija i druga državna tijela Bosne i Hercegovine, sve žešće osuđuju žrtve nasilja i štite ''Horde zla''. |
Daytonski sporazum je nametnuo prekid vojnih oružanih sukoba, ali nije riješio (ili kasnije sanirao) niti jedan uzrok oružanog sukoba u BiH. Ponajprije, mirovni sporazum je državno-politički nagradio srbijansku oružanu agresiju, jer je faktički priznao Republiku Srpsku koja je rezultat etničlog čišćenja i drugih najtežih zločina koje poznaje međunarodno pravo. Zatim, međunarodna zajednica nije provela svoju najvažniju obvezu - povratak prognanika. Isto tako, nisu riješeni ni mnogobrojni drugi društveni i nacionalni poremećaji i nepravde koje je uspostavio rat. Suđenja za ratne zločine (u Haagu i u BiH) ne razlikuju agresora i žrtvu, a isto se događa i u cjelokupnom društvenom životu u BiH.
Na taj način, glavna globalna poruka koju je u BiH ostavio rat glasi: ZLOČIN SE ISPLATI. U takvom socijalnom, nacionalnom i pojedinačnom ozračju, te u razvojnoj bezperspektivnosti, u BiH je već odrastao i odgojen je novi naraštaj, koji nije sudjelovao u ratu. Ali to je novi naraštaj koji je – očigledno je - potpuno spreman za novi pravi veliki rat. Naziv i djelovanje ''Hordi zla'' to najizravnije svjedoči.
Strukture vlasti u BiH spremne na novi rat
Međutim, puno je ozbiljnije, tragičnije i očiglednije, što su i strukture vlasti u BiH, kao i cjelokupna situacija u BiH, već spremni za novi rat. Svekolika institucijska državna i medijska zaštita koja se pruža mladim ''Hordama zla'' svjedoči da su oni isturena prethodnica institucijski strukturiranog projekta. Hoće li malo stariji građani BiH prepoznati o čemu se radi? Jesu li porezni obveznici BiH spremni dalje plaćati horde zla u javnim insitucijama? I jesu li ih spremni slijediti u ponavljanju nedavne tragične prošlosti?
Državna policija BiH čak je poduzela i uspješnu akciju u kojoj je oslobodila ''Horde zla'' iz pritvora u koji ih je opravdano priveo isti policijski sustav, ali na lokalnoj razini.
No, opet – kao i prije 20 godina - je najodlučnije: Hoće li međunarodna zajednica i njen Visoki Predstavnik u BiH napokon skinuti povez s očiju, te zaustaviti ono što nisu htjeli zaustaviti 1990. godine? Ili će se, već tko zna po koji put u posljednjih 150 godina, različiti međunarodni interesi opet prebijati preko leđa Bosne i Hercegovine? Ta zar smo već – zahvaljujući i međunarodnom pritisku - uspjeli zaboraviti tek 20-ak godina stare pohode hordi zla ''antibitokratske'' ili ''jogurt revolucije'', koje je organizirala i štitila državna vlast Srbije, te poticala njihovo omasovljenje i ratobornost javnim porukama – ''Nitko ne sme da vas bije!''.
Ne zaboravimo, samo dan poslije slijedili su etničko čišćenje, Vukovar, masovna silovanja, logori, Srebrenica.javno.hr
Počinje velika istraga o stradanju Hrvata!?
SARAJEVO - Državno tužiteljstvo podignulo je optužnicu protiv Alije Osmića, vojnog policajca 307. brigade Armije BiH u kojoj ga se tereti da je od srpnja 1993. pa do ožujka 1994. sudjelovao i pomagao u pripremanju zločina protiv hrvatskog civilnog stanovništva i pripadnika HVO-a na području Bugojna. U optužnici koja je proslijeđena Sudu BiH stoji kako je Osmić na više lokacija u Bugojnu počinio, sudjelovao i pomagao u pripremanju i počinjenju kaznenih djela, protupravnom odvođenju u logore i drugim protuzakonitim zatvaranjima, ubojstvima, mučenjima, nečovječnom postupanju i prisiljavanju na prinudni rad.
Ima još posla
Optužnica detaljno navodi i mjesta stradanja bugojanskih Hrvata, pa su tako navedeni i Kulturno sportski centar – KSC Bugojno te logor Stadion NK “Iskra” na koji su odvođeni zarobljeni Hrvati. No, naši izvori bliski istrazi potvrdili su za Dnevni list kako ovaj slučaj (pored procesa Gasal i ostali op.a.) nije zadnji te da realizacija velike istrage ima za cilj otkrivanje istine oko zločina nad Hrvatima na području bugojanske općine. Iako nije želio spekulirati o pravim nalogodavcima, odnosno ljudima u vrhu zapovjednog lanca na području Bugojna, naš je sugovornik kazao kako istraga ima za cilj otkrivanje svih aspekata, koji su do sada bili nepoznati, počevši od otkrivanja sudbine Hrvata za kojima se još traga pa do utvrđivanja krivaca.
Otkrivanje sudbine nestalih
Ispred Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata s područja općine Bugojnu pozdravili su jučerašnje podizanje optužnice, ali su izrazili nadu i očekivanje da će istraga koju provodi Tužiteljstvo rezultirati otkrivanjem i procesuiranjem pravih nalogodavaca, odnosno planera genocida nad hrvatskim narodom u ovom gradu. S druge strane iz udruga očekuju kako će ovaj put Tužiteljstvo uraditi svoj posao te da će se napokon otkriti sudbina 20 Hrvata kojima se od 1993. gubi svaki trag.
“Nadamo se da netko sa strane neće zaustaviti ovaj proces, kao što je nažalost učinjeno prije dvije godine”, kazali su u koordinaciji udruga.
Četvorici se sudi
Tužiteljstvo BiH već tereti Nisveta Gasala, Musajba Kukavicu, Enesa Handžića i Senada Dautovića za zločine nad civilima Hrvatima, kojih je više od 300 bilo zatočeno u logoru na stadionu “Iskra” tijekom 1993. i 1994. godine. No ostaje nepoznato hoće li se predmet “Osmić” spajati s navedenim.
Protjeranih 13 tisuća
Prema optužnici protiv Gasala i ostalih, zatvorenici, kojih je oko 300 bilo na stadionu “Iskra”, su držani u nehumanim uvjetima te su bili izloženi premlaćivanju, maltretiranju i odvođenju na prinudne radove. Procjenjuje se kako se tijekom rata protjeralo 13 tisuća Hrvata, stradalo je 119 Hrvata, od toga je bilo 5-ero djece, 74 civila i 40 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a.
Piše: Dario Pušić / dnevni-list.ba
Ima još posla
Optužnica detaljno navodi i mjesta stradanja bugojanskih Hrvata, pa su tako navedeni i Kulturno sportski centar – KSC Bugojno te logor Stadion NK “Iskra” na koji su odvođeni zarobljeni Hrvati. No, naši izvori bliski istrazi potvrdili su za Dnevni list kako ovaj slučaj (pored procesa Gasal i ostali op.a.) nije zadnji te da realizacija velike istrage ima za cilj otkrivanje istine oko zločina nad Hrvatima na području bugojanske općine. Iako nije želio spekulirati o pravim nalogodavcima, odnosno ljudima u vrhu zapovjednog lanca na području Bugojna, naš je sugovornik kazao kako istraga ima za cilj otkrivanje svih aspekata, koji su do sada bili nepoznati, počevši od otkrivanja sudbine Hrvata za kojima se još traga pa do utvrđivanja krivaca.
Otkrivanje sudbine nestalih
Ispred Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata s područja općine Bugojnu pozdravili su jučerašnje podizanje optužnice, ali su izrazili nadu i očekivanje da će istraga koju provodi Tužiteljstvo rezultirati otkrivanjem i procesuiranjem pravih nalogodavaca, odnosno planera genocida nad hrvatskim narodom u ovom gradu. S druge strane iz udruga očekuju kako će ovaj put Tužiteljstvo uraditi svoj posao te da će se napokon otkriti sudbina 20 Hrvata kojima se od 1993. gubi svaki trag.
“Nadamo se da netko sa strane neće zaustaviti ovaj proces, kao što je nažalost učinjeno prije dvije godine”, kazali su u koordinaciji udruga.
Četvorici se sudi
Tužiteljstvo BiH već tereti Nisveta Gasala, Musajba Kukavicu, Enesa Handžića i Senada Dautovića za zločine nad civilima Hrvatima, kojih je više od 300 bilo zatočeno u logoru na stadionu “Iskra” tijekom 1993. i 1994. godine. No ostaje nepoznato hoće li se predmet “Osmić” spajati s navedenim.
Protjeranih 13 tisuća
Prema optužnici protiv Gasala i ostalih, zatvorenici, kojih je oko 300 bilo na stadionu “Iskra”, su držani u nehumanim uvjetima te su bili izloženi premlaćivanju, maltretiranju i odvođenju na prinudne radove. Procjenjuje se kako se tijekom rata protjeralo 13 tisuća Hrvata, stradalo je 119 Hrvata, od toga je bilo 5-ero djece, 74 civila i 40 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a.
Piše: Dario Pušić / dnevni-list.ba
utorak, listopada 06, 2009
OPTUŽNICA protiv Alije Osmića zbog zločina nad Hrvatima u Bugojnu
SARAJEVO - Posebni odjel za ratne zločine Tužiteljstva BiH podigao je optužnicu kojom se Osmić Alija (1967.) tereti za kazneno djelo Ratni zločin protiv civilnog pučanstva iz članka 173. stavak 1. točka c), e) i f) Kaznenog zakona BiH u svezi sa člankom 29. KZ BiH i člankom 180. stavak 1. KZ BiH.
Tužitelj Posebnog odjela za ratne zločine podigao je optužnicu protiv Osmić Alije, rođenog 24.09.1967. godine u Bugojnu gdje je i nastanjen, državljanina BiH, koji se nalazi u pritvoru.
Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, u vrijeme oružanog sukoba između Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine, u periodu od 18.07.1993. do 19.03.1994., optuženi Osmić Alija je bio vojni policajac u 307. brigadi Armije RBiH, a kasnije u „OG Zapad“ Armije RBiH.
U navedenom periodu, optuženi se tereti da je, na više lokacija u Bugojnu, u podrumima, garažama, privatnim kućama u naselju Donjići, u Marksističkom centru – Klosteru časnih sestara i naselju Vrbanja, Kulturno sportskom centru – KSC Bugojno, logoru Stadion NK „Iskra“ i prostorijama BH banke Bugojno, postupao protivno pravilima međunarodnog humanitarnog prava, pri tome kršeći odredbe članka 3. stavak 1. točka a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, tako što je počinio, sudjelovao i pomagao u pripremanju i počinjenju kaznenih djela, protupravnom odvođenju u logore i drugim protuzakonitim zatvaranjima, ubojstvima, mučenjima, nečovječnom postupanju i prisiljavanju na prinudni rad.
Optuženica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.
6.10.2009.
Pincom.info
četvrtak, listopada 01, 2009
Država na rubu socijalnih nemira!
SARAJEVO – Pored napete političke situacije BiH bi se uskoro mogla suočiti i s masovnim socijalnim nemirima prouzročenim permanentnim urušavanjima standarda bh. građana. Naime, u posljednjih desetak dana svjedoci smo prosvjeda poljoprivrednika, sindikata metalaca i tekstilaca, a danas će na ulice i branitelji. Uzmemo li u obzir da su i brojne druge kategorije stanovništva najavile skorašnje prosvjede, a vlasti ne pridaju preveliku važnost ovoj problematici, jasno je kako je grčki scenarij vrlo vjerojatan. “Ljudi su frustrirani, jer i u ova vremena teške financijske krize, socijalna i ekonomska situacija je na marginama dnevnopolitičkog života u BiH”, naglasila je Tanja Topić, politička analitičarka.
Stvoreni preduvjeti
Upravo zbog toga sve više naših građana pada ispod crte siromaštva, te su na rubu strpljenja. “Dodatni problem predstavlja i činjenica da su iduće godine opći izbori te je počela predizborna kampanja. Ipak, upravo ovi izbori bit će dobar test koliko su naši građani politički zreli da bi pokazali svoj stav”, smatra Topić. Zbog svega toga ona navodi kako je stanje u BiH “stanje povišenog krvnog tlaka”, a najgora činjenica jest kako se rješenja za nagomilane probleme ne naziru.
Edhem Biber, predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH, istaknuo je kako su stvoreni svi preduvjeti za socijalne nemire. “Imamo nekompetentne vlasti, koje se nisu snašle u rješavanju aktualne krize, imamo financijsku krizu, vlada veliko nezadovoljstvo socijalnih kategorija te nezadovoljstvo radnika koji ne mogu ostvariti elementarna prava. Zbog toga postoji objektivna mogućnost socijalnih buntova”, rekao je Biber. On je dodao kako je izlazak na ulice legitimno pravo svih građana da traže svoja prava, jer svi drugi pokušaji pregovora s vlastima su propali.
Prosvjedi branitelja
Sindikalci smatraju kako je razdoblje prosvjeda tek počelo te se neće smiriti dok god se ne urade neki pomaci. “Vlast je odavno izgubila kompas te državu ne vodi u pravom smjeru, pa je sasvim normalno da su ljudi svakodnevno sve nezadovoljniji. Nažalost, ne vidim svjetlo na kraju tunela kada je u pitanju izlaz iz krize”, ističe Biber. Iako su brojni ekonomski stručnjaci, ali i sindikalci još krajem prošle godine najozbiljnije upozoravali bh. vlasti kako će doći do vrlo teške financijske situacije, što bi moglo dovesti do masovnih prosvjeda i nemira, to nikada nije ozbiljno shvaćeno. “Trenutačno imamo situaciju koja je svakodnevno sve gora i gora, ljudi to ne žele trpjeti, a vlasti nemaju nikakvu viziju izlaska iz ovakvog stanja”, navodi Biber.
Razne braniteljske udruge najoštrije su u svojim stajalištima, te su jednoglasne u svojim porukama - ukoliko nam se ne ispune zahtjevi, vlade padaju. Tako je predsjednik Skupštine Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja FBiH Šerif Patković kazao da članstvo neće izazvati incidente, ali da je nezahvalno govoriti o tome može li doći do eventualnih provokacija. “Mi ne dolazimo rušiti zgrade, nego hoćemo srušiti sustavna rješenja koja su protiv države”, izjavio je Patković. Pored ove udruge, na ulice bi uskoro mogli i ratni vojini invalidi ukoliko im Vlada FBiH ne ispuni zahtjeve, a već ranije su najavljivali da bi u tom slučaju na ulice izišlo oko 100.000 branitelja.
Policija u pripravnosti
Pripadnici MUP-a Sarajevske županije spremni su poduzeti sve nužne mjere u slučaju narušavanja javnog reda i mira u većem opsegu ili eventualnih kaznenih djela tijekom prosvjeda dobitnika najvećih ratnih priznanja Federacije. “Mi ćemo zajedno s federalnom policijom, zaduženom za osiguranje Vlade, poduzeti sve da spriječimo eventualna neželjena događanja”, rekao je glasnogovornik MUP-a SŽ-a Irfan Nefić.
On je istaknuo da će današnje prosvjede osiguravati "dovoljan broj policajaca", koji će u skladu sa situacijom poduzimati određene mjere. Predsjednik Skupštine Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja Šerif Patković je izjavio da članstvo neće izazvati incidente, ali da je nezahvalno govoriti o tome može li doći do eventualnih provokacija.
Šatori ispred Vlade
Dobitnici “Zlatnog ljiljana“ pozvali su braniteljska udruženja, vladine i nevladine organizacije, umirovljenike i sve ostale nezadovoljne građane da im se pridruže na mirnim prosvjedima. Oni su najavili da će, ako zatreba, ispunjenje zahtjeva dočekati u šatorima koje će postaviti ispred zgrade federalne Vlade. Na današnjim prosvjedima očekuje se oko 5000 branitelja.
Piše: Dragan Bradvica / dnevni-list.ba
Mujezinović pokušao prevariti Bevandu?!
SARAJEVO - Vlada Federacije, odnosno njezini čelni ljudi, premijer Mustafa Mujezinović i dopremijer Vjekoslav Bevanda dogovorili su da se u Zakon o reviziji RVI-ja ugrade primjedbe s hrvatske strane koje se odnose na namjeru da se stopiraju primanja i revizija izvrši samo za invalide koji su to pravo stekli nakon 2004. U federalni Parlament je stigao tekst bez primjedaba Hrvata.
Revizija RVI-ja
Zastupnici u Parlamentu FBiH su odlukom da ne raspravljaju o tom zakonu po hitnom postupku spriječili nevjerojatan skandal koji je mogao isplivati na površinu i zaoštriti odnose između Hrvata i Bošnjaka u Federaciji. Naime, Mujezinović i Bevanda uspjeli su usuglasiti stajalište da se u Zakon o reviziji RVI-ja ugrade neke, za hrvatske stradalnike, bitne primjedbe, a koje se prije svega tiču vremenskoga razdoblja za početak revizije i sastav mješovitih skupina koje će taj posao provesti. Dogovoreno je da revizija bude cjelovita te da u komisiji bude više Hrvata od predviđenog omjera 80:20 posto u korist Bošnjaka. Hrvatski stradalnici su osjetili kako se revizijom od 2004. ciljano ide na njih. Bevanda je “priču” s Mujezinovićem smatrao završenom, no, šokirao se kada su mu predstavnici udruga hrvatskih stradalnika na sastanku podastrli tekst prijedloga zakona koji je stigao u Parlament bez ugrađenih primjedaba. Neki sudionici razgovora kažu za Dnevni list kako je Bevanda ostao zapanjen i izigran. Bilo mu je neprijatno jer je stradalnicima HVO-a uporno dokazivao kako drži stvari pod nadzorom. Srećom pa je bilo vremena da se problem izgladi. Stoga je Bevanda uputio prema Mujezinoviću zahtjev za povlačenje Prijedloga zakona o reviziji koji je kandidiran za sjednicu Parlamenta.
Bevanda šokiran
U tom zahtjevu Bevanda potvrđuje naše navode. “Budući da u predmetni zakon nisu uvrštene primjedbe iznesene na sjednici Vlade, što je bio uvjet za izglasavanje prijedloga zakona, a što je i premijer definirao prije glasovanja, zahtijevam da se prijedlog zakona povuče iz procedure, da se u njega ugrade primjedbe sukladno stenogramu sa 117. sjednice Vlade, da se prije upućivanja u Parlament spomenuti prijedlog s ugrađenim primjedbama stavi na dnevni red Vlade”, kazao je Bevanda. On podsjeća da ga na taj korak obvezuju i zaključci sa sastanka s čelnicima udruga hrvatskih stradalnika. No, ostaje sumnja je li netko ovdje nekoga htio prevariti ili se dogodio slučajan previd, što bi bilo prenaivno i što je doista teško razumjeti i prihvatiti.
Procedura u Parlamentu
Ustaljena je procedura slanja prijedloga zakona i drugih odluka iz Vlade u Parlament. Odlukom da se o Zakonu o reviziji ne raspravlja po hitnom postupku zastupnici su Mujezinoviću omogućili izlaz iz ove situacije. Ako Mujezinović nije htio “prevariti” Bevandu i invalide HVO-a, onda bi bilo logično da pokrene proceduru i ispita tko je napravio skandaloznu glupost i njega, kao premijera, doveo u takvu situaciju.
Piše: D. Stešević/ dnevni-list.ba
Revizija RVI-ja
Zastupnici u Parlamentu FBiH su odlukom da ne raspravljaju o tom zakonu po hitnom postupku spriječili nevjerojatan skandal koji je mogao isplivati na površinu i zaoštriti odnose između Hrvata i Bošnjaka u Federaciji. Naime, Mujezinović i Bevanda uspjeli su usuglasiti stajalište da se u Zakon o reviziji RVI-ja ugrade neke, za hrvatske stradalnike, bitne primjedbe, a koje se prije svega tiču vremenskoga razdoblja za početak revizije i sastav mješovitih skupina koje će taj posao provesti. Dogovoreno je da revizija bude cjelovita te da u komisiji bude više Hrvata od predviđenog omjera 80:20 posto u korist Bošnjaka. Hrvatski stradalnici su osjetili kako se revizijom od 2004. ciljano ide na njih. Bevanda je “priču” s Mujezinovićem smatrao završenom, no, šokirao se kada su mu predstavnici udruga hrvatskih stradalnika na sastanku podastrli tekst prijedloga zakona koji je stigao u Parlament bez ugrađenih primjedaba. Neki sudionici razgovora kažu za Dnevni list kako je Bevanda ostao zapanjen i izigran. Bilo mu je neprijatno jer je stradalnicima HVO-a uporno dokazivao kako drži stvari pod nadzorom. Srećom pa je bilo vremena da se problem izgladi. Stoga je Bevanda uputio prema Mujezinoviću zahtjev za povlačenje Prijedloga zakona o reviziji koji je kandidiran za sjednicu Parlamenta.
Bevanda šokiran
U tom zahtjevu Bevanda potvrđuje naše navode. “Budući da u predmetni zakon nisu uvrštene primjedbe iznesene na sjednici Vlade, što je bio uvjet za izglasavanje prijedloga zakona, a što je i premijer definirao prije glasovanja, zahtijevam da se prijedlog zakona povuče iz procedure, da se u njega ugrade primjedbe sukladno stenogramu sa 117. sjednice Vlade, da se prije upućivanja u Parlament spomenuti prijedlog s ugrađenim primjedbama stavi na dnevni red Vlade”, kazao je Bevanda. On podsjeća da ga na taj korak obvezuju i zaključci sa sastanka s čelnicima udruga hrvatskih stradalnika. No, ostaje sumnja je li netko ovdje nekoga htio prevariti ili se dogodio slučajan previd, što bi bilo prenaivno i što je doista teško razumjeti i prihvatiti.
Procedura u Parlamentu
Ustaljena je procedura slanja prijedloga zakona i drugih odluka iz Vlade u Parlament. Odlukom da se o Zakonu o reviziji ne raspravlja po hitnom postupku zastupnici su Mujezinoviću omogućili izlaz iz ove situacije. Ako Mujezinović nije htio “prevariti” Bevandu i invalide HVO-a, onda bi bilo logično da pokrene proceduru i ispita tko je napravio skandaloznu glupost i njega, kao premijera, doveo u takvu situaciju.
Piše: D. Stešević/ dnevni-list.ba
Donosimo dugačak popis ubijenih Hrvata Konjica, za stravične zločine još nitko nije odgovarao
Donosimo dugačak popis ubijenih Hrvata Konjica, za stravične zločine još nitko nije odgovarao"
Pincom.info
Napomena: Kao svjedok ratnih događanja u općini Konjic i stradalnik (logoraš i dvostruki prognanik) o stradanju hrvatskoga naroda u općini Konjic autor ovog teksta napisao je i 2006. godine objavio knjigu Gorka vremena hrvatskoga naroda Konjica, Klisa, Župe i Bjelimića a zbirku poezije napisanu u logorima, objavio je 1996. godine pod naslovom U vrhu Vrci . Pored ove dvije knjige, stradanje hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu nastojao je oteti od zaborava objavljivanjem tekstova u splitskoj Slobodnoj Dalmaciji, mostarskom Dnevnom listu, zagrebačkom Večernjem listu, zagrebačkom Fokusu, zagrebačkom Glasu Koncila, zagrebačkom Tomislavu, posuškom Branimiru, glasilu HZ Herceg Bosne iz Münchena, mostarskom glasilu invalida Naš glas, mostarskom Humu, sarajevskoj Hrvatskoj riječi, sarajevskoj Slobodnoj Bosni i web portalima.
Piše: Zvonko Dragić
KONJIC - Uhićenjem s debelim zakašnjenjem malog dijela počinitelja ali ne i naredbodavaca (vojnih zapovjednika i političara) ratnog zločina nad Hrvatima sela Trusine u Klisu, općina Konjic, razumljive su ali ne i opravdane reakcije predstavnika udruga i zapovjednika postrojbi bošnjačke Armije RBiH sa područja Klisa i Konjica.
Krajnje je vrijeme bilo da se i za ratne zločine (stravična ubojstva, devastiranje i skrnavljenje crkava i grobalja, pljačkanje i paljenje kuća i gospodarskih objekata, stoke i mehanizacije), počne sudski odgovarati. Ovim nedovoljnim uhićenjima nije riječ o nikakvom izjednačavanju žrtve i agresora već o početku zadovoljavanja pravde za žrtve i preživjele članove njihovih obitelji.
Za zločine nad Hrvatima Konjica, još nitko nije osuđen, a tek je nedavno samo optužen Safet Bukvić za ubojstvo zarobljenog Marinka Pandže u logoru OŠ Maksim Kujundžić u Čelebićima. Ali je opravdano za ubojstvo zarobljenog Ismeta Kovačevića i maltretiranje Vejsila Hajduka 18. travnja 1993. godine na putu prema Zabrđu, općina Konjic, Vijeće Županijskog suda u Mostaru, 6. srpnja 2004. godine osudilo Marija Matića (1970.) iz Čelebića, općina Konjic, na 6 godina zatvora. Dok je prema odobrenju MKSJ Vijeće Županijskog suda u Mostaru osudilo 29. lipnja 2004. godine na godinu i šest mjeseci zatvora Zvonku Trlina iz Spiljana, općina Konjic za fizičko zlostavljanje zarobljenika Ševala Isakovića u logoru Gabela kod Čapljine u jesen 1993. godine.
Nadati se da se počelo od Trusine i da neće stati dok se ne procesuiraju svi ratni zločini počinjeni nad Hrvatima u općini Konjic. Naravno da za ratne zločine počinjene nad Muslimanima u Klisu i ostalom dijelu općine Konjic trebaju odgovarati počinitelji i naredbodavci iz HVO-a. Pa i za ratni zločin u Gorici i svirepo ubojstvo zarobljenog Nusreta Šećibovića u Kostajnici bez obzira što se on sumnjiči za ubojstvo Dragana Vujičevića u Seonici.
Što se tiče zapovjednika brigade Neretvica Hasana Hakalovića, kriv je po zapovjednoj odgovornosti (kao i Tihomir Blaškić, Nikola Andrun Marko Radić, Dario Kordić, Enver Hadžihasanović, Amir Kubura, Mehmed Alagić…) za ratne zločine protiv čovječnosti, ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratne zločine protiv ratnih zarobljenika. Kriv je što ratne zločine nije spriječio a počinitelje kaznio jer je zato imao vremena od 1993. do 2009. godine a ne da razmišlja o bijegu u šumu jer od toga nema više ništa. Vrijeme hajduka je prošlo, sad je došlo vrijeme odgovaranja za nedjela počinjena u ratu pri čemu će biti uzete u obzir sve olakotne okolnosti pa i djelomično spašavanje Hrvata sa Vrca ali ne i njihove mukom stečene imovine.
Ako ni jedan pripadnik brigade Neretvica nije počinio ratne zločine u Klisu, kako tvrdi tajnik JOB-a Konjic, tko onda ubi Hrvate čiji popis slijedi. Budući da su činjenice jače od mita o Hrvatima kao zločincima u Klisu a Muslimanima kao žrtvama u taj mit više nitko normalan ne vjeruje.
Činjenice o zločinima Armijer R BiH
Evo činjenica koje ni jedan sud na svijetu ne može pobiti pa ni zapovjednik brigade Neretvica Hasan Hakalović te njegov nadređeni, general Sefer Halilović i politički mentor dr Safet Ćibo kao ni neki Hrvati sa službom u uzaludnoj obrani Hasana Hakalovića.
- od 14. travnja 1993. godine do siječnja 1994. godine logori OŠ Ramski partizanski odred Parsovići, OŠ Refik Šećibović Seonica, kuća Jake Tomića u Buturović Polju u kojem je zločinac Zijad Padalović, pripadnik brigade Neretvica ubio Matu Drlju a teško ranio Zdravka Šagolja Žutog i lakše Ivana Kostie6a, u hrvatskim kućama u Gornjim Višnjevicama i drugim mjestima u Klisu.
-23., 24. i 25. ožujka 1993. godine pripadnika HVO-a Zvonimira Đopu ubio je sin Zaima Hakalovića, najvjerojatnije Sejad, pripadnik brigade Neretvica a teško ranio Jelu Đopu u Gostovićima, Mato Stjepanović ubijen u Jaseniku, Dragan Vujičević ubijen u Seonici i civil Anto Krešo ubijen u Žitačama.
- Na katolički blagdan Blagovijest i prvi dan ramazanskog Bajrama 25. ožujka 1993. godine okrutno su ubijena četiri nemoćna i stara hrvatska civila u Orlištu. Ubijeni su supružnici Ivan i Janja Kostić, Branko Kostić i u invalidskim kolicima godinama nepokretna Anđa Kostić.
- 13. i 14. travnja 1993. godine u Buščaku nakon zarobljavanja okrutno ubijeni pripadnici HVO-a, Miroslav Majić, Branko Majić i Slavko Majić.
- 16. travnja 1993. godine u Trusini zvjerski nakon zarobljavanja okrutno ubijeno 15 hrvatskih civila i 7 pripadnika HVO - a. Ovaj zločin nije počinila samo Rasema Handanović Zolja, kako se sad zove, već najvjerojatnije Sanela Variščić ili Merima Šabić zv. Lola, od kojih je jedna bila konobarica Hasana Hakalovića i koje on dobro poznaje. Ubijeni su: Željko Blažević, Ivan Drljo, Zdravk o Drljo, Nedeljko Krešo, Pero Krešo, Stipo Ljubić, Miljenko Mandić, Jure Anđelić, Andrija Drljo, Anto Drljo, Franjo Drljo, Ivan Drljo, Kata Drljo, Kata Drljo, Tomo Drljo, Anđa Ivanković, Ilija Ivanković, Ivica Krešo, Smiljko Krešo, Velimir Krešo, Stipo Mandić i Branko Mlikota.
- 19. travnja 1993. u Jukićima ubijen stariji bračni par civili Anica i Stjepan Jukić (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 22. travnja 1993. godine u Vrcima okrutno su ubijeni civili: Ana Kožul, Stoja Kožul i Ivan Stanić,
- 22. travnja 1993. godine u Gornjim Nevizdracima ubijeni civili: Kata Kaleb i srpski bračni par Petra i Đoko Ristić (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 2. svibnja 1993. godine u Mrkosovicama ubijeni civili Ilija Ilić i Cvitan Knežević (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 12. lipnja 1993. godine u Goranima ubijen civil Jozo Jurić (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 25. srpnja 1993. godine u Donjim Višnjevicama ubijen civil Stjepan Stanić (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 5. kolovoza 1993. godine u Trešnjevici okrutno ubijen stariji civil Blaž Kozarić (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 9. rujna 1993. godine u Oteležanima okrutno ubijen psihički bolesnik Šimun Banović (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 12. siječnja 1994. na putu od Trešnjevice prema Rami ubijen civil Janko Radoš (područje kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 23. siječnja 1994. na minskom polju kod Konjica smrtno je stradala Iva Dragić i malodobne sestre Florijana Knežević i Sanja Knežević a što se ne bi dogodilo da nisu bile prisilno zadržane u Klisu a što je protivno spomenutim Ženevskim konvencijama o zaštiti civilnih osoba.
Samo u Klisu ubijeno 86 Hrvata
Ukupno su pripadnici brigade Neretvica i njihovi pomagači mudžahedini u Klisu ubili 86 Hrvata. Zahvaljujući Hasanu Hakaloviću i vojnicima kojima je zapovijedao danas u Klisu od 3.962 Hrvata popisanih 31. ožujka 1991. godine živi, točnije životari, stotinjak uglavnom starijih i bolesnih Hrvata.
Ovo su „odbrambeno - oslobodilački podvizi u najnovijoj istoriji BiH i općine Konjic“ za koje je Hasan Hakalović i još neki zapovjednici postrojbi muslimanske ARBiH iz Konjica nagrađeni općinskim poveljama na svečanim sjednicama OV Konjic od 2004. godine do danas.
Preživjeli Hrvati iz Klisa kao iz ostalih dijelova općine Konjic žive u progonstvu čistih ruku i svjetla obraza i s punim pravom mogu pogledati u oči svoje zlostavljače, dojučerašnje susjede, radne i školske kolege a što se za drugu stranu ne bi moglo reći jer živi pod teretom kolektivne krivnje zbog ne procesuiranja njihovih ratnih zločina.
Zločini za koje su odgovorne postrojbe Cerovca, Pirkića, Muderissa i Zuke
U ostalim dijelovima općine Konjic postrojbe muslimanske A RBiH pod zapovjedništvom Midhata Cerovca, Midhata Pirkića, Nezima ef.Halilovića Muderissa, Zulfikara Ali Špage Zuke i drugih, su odgovorni za sljedeće ratne zločine:
- 18. travnja 1993. godine u Repovici okrutno ubijen bračni par Apolonija i Mato Azinović, civili.
- 20. travnja 1993. godine u Konjicu u svojoj kući okrutno ubijen bolničar civil Mirko Ivanković, rođen u Trusini. (Konjic kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 20. travnja 1993. godine u svojoj kući u Bjelovčini okrutno ubijen bračni par Ivka i Mato Soldo, civili. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 22. travnja 1993. godine u Podorašcu ubijena Dragica Zovko, civil. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 24. travnja 1993. godine u Podorašcu ubijen pripadnik HVO-a Mladenko Jurić. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 25. travnja 1993. u Radešinama ubijeni zarobljeni pripadnici HVO-a Željko Azinović, Luka Matković, Stjepan Pandža i Branko Raič. Istoga dana u logoru OŠ Maksim Kujundžić Čelebići (kojoj su poslije rata promijenili ime bez ikakve reakcije sljedbenika antifašističkog pokreta u Konjicu) svirepo je ubijen Marinko Pandža. Za ovo ubojstvo Tužiteljstvo BiH optužilo Safeta Bukvića iz Idbra, općina Konjic.
- 1. svibnja 1993. u svom stanu u Konjicu okrutno ubijen Mario Kovač. (Konjic kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 7. svibnja 1993. godine u Orahovici svirepo ubijeni pripadnici HVO-a Ante Banović-Ivanov, Jozef Brvenik i Zlatko Trlin. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 16. svibnja 1993. godine u svojoj kući u Čelebićima okrutno ubije civil Marko Marić. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 22. srpnja 1993. godine u Repovici ubijena Dragica Jurić, civil. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 4. kolovoza 1993. godine u Pokojištu u svojoj kući izmasakriran civil Petar Jozić. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 1. i 5. rujna 1993. u Orahovici ubijeni civili: Josip Ružić, Petar Skočibušić, Mato Šimić i Stanko Ružić. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
Logori za koje se odgovornost proteže do Silajdžića
Ovom popisu dodajem i logore u kojima su ubijani, ranjavani te tjelesno i psihički zlostavljani zarobljeni hrvatski civili i pripadnici HVO-a a zašto su odgovorni upravnici i njihovi nadređeni sve do Harisa Silajdžića, među kojima i Edhem Žilić: logor Športska dvorana u Konjicu, logor kavana Studenac u Pokojištima, logor OŠ Maksim Kujundžić Čelebići, logor OŠ Podorašac, logor OŠ Spiljani i na drugim mjestima.
Nakon Domovinskog rata da su procesuirani navedeni ratni zločini muslimanske Armije RBiH počinjeni nad hrvatskim narodom u Klisu i i ostalom dijelu općine Konjic, možda se ne bi dogodilo svirepo ubojstvo tri člana hrvatske povratničke obitelji Anđelić na Badnju večer 2002. u Kostajnici kada je Muamer Topalović (1977.) iz Oteležana ubio Anđelka Anđelića (1935.), njegove kćeri Maru (1955.) i Zoricu (1973.) a t eško ranio sina Marinka (1972.). Zločin su preživjeli Anđelkova supruga Ruža, kćerka Mira i unuka Iva Stojanović. Za ovaj svirepi zločin Muamer Topalović je na Županijskom sudu u Mostaru 13. ožujka 2003. osuđen na 35 godina zatvora.
Ako su pravosudne institucije BiH institucije istine i pravde, a što su počele dokazivati hapšenjem počinitelja ratnog zločina u Trusini, Hasan Hakalović kao zapovjednik brigade Neretvica mora biti po zapovjednoj odgovornosti (kao i Hrvati i Srbi) optužen i osuđen za navedene ratne zločine, etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima ali i Srbima u zoni odgovornosti brigade kojom je zapovijedao.
Isti pravosudni tretman mora imati i dr. Safet Ćibo te general Sefer Halilović i Haris Silajdžić. Sarajevska Hrvatska riječ 15. svibnja 1999. na stranici 8 (ICRC je imao pristup logoru samo uz odobrenja koja je potpisivao Haris Silajdžić) i stranici 15 (Doista je za potrebe Ćibine ratne bolnice od zatvorenika nasilno uzimana krv: ali to se nije događalo dok sam ja bio upravitelj Musale ) prva objavila svjedočenje bivšeg zapovjednika logora Športska dvorana u Konjicu Edhema Ede Žilića u kojem je on izravno optužio tadašnjeg Izetbegovićevog povjerenika za općine Konjic i Jablanica, zloglasnog doktora Safeta Ćibu za zbivanja u tom logoru, gdje su zatvorenici, između ostalog, izgladnjivani, tjerani na opasno kopanje rovova, prisilno im je uzimana krv... Žilić je javnosti u Hrvatskoj riječi otkrio i dotad brižljivo čuvan podatak da je ulaz u logor bio moguć samo uz dozvole koje je potpisivao Haris Silajdžić.
1.10.2009.Pincom.info
Napomena: Kao svjedok ratnih događanja u općini Konjic i stradalnik (logoraš i dvostruki prognanik) o stradanju hrvatskoga naroda u općini Konjic autor ovog teksta napisao je i 2006. godine objavio knjigu Gorka vremena hrvatskoga naroda Konjica, Klisa, Župe i Bjelimića a zbirku poezije napisanu u logorima, objavio je 1996. godine pod naslovom U vrhu Vrci . Pored ove dvije knjige, stradanje hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu nastojao je oteti od zaborava objavljivanjem tekstova u splitskoj Slobodnoj Dalmaciji, mostarskom Dnevnom listu, zagrebačkom Večernjem listu, zagrebačkom Fokusu, zagrebačkom Glasu Koncila, zagrebačkom Tomislavu, posuškom Branimiru, glasilu HZ Herceg Bosne iz Münchena, mostarskom glasilu invalida Naš glas, mostarskom Humu, sarajevskoj Hrvatskoj riječi, sarajevskoj Slobodnoj Bosni i web portalima.
Žuta vrpca
Dok se još uvijek znatan broj protjeranih Hrvata iz središnje Bosne ne može vratiti u svoje domove, a nadglasavanjem hrvatskih predstavnika u federalnoj vladi legalizira otvorena pljačka, uskraćivanje prava na hrvatsku federalnu jedinicu jednako je potpori etničkom čišćenju, kako bi se od Federacije stvorio čisti muslimanski vjerski entitet. Predsjednik udruge "Croatia Libertas" Leo Pločkinić, prije javnoga nastupa na jednoj tv postaji, na svom je rukavu istaknuo žutu vrpcu kao znak politike apartheida, koju muslimanske vlasti provode nad hrvatskim narodom. Privatni posjet bosanskom pašaluku bivšega diplomata Richarda Holbrooka, inače tvorca buldožer diplomacije, kojom su Sjedinjene Države, uz pomoć hrvatskih vojničkih pobjeda, riješile pitanje balkanskih ratova, iskorišten je kao višeslojna vanjskopolitička poruka za američke predsjedničke izbore.
Tako je bivši bagerist nekadašnje državne tajnice Madeline Albright, javno se založivši za nejedankopravnost cijeloga jednog naroda u multinacionalnoj državi, poručio milijunskoj hrvatskoj iseljeničkoj zajednici u SAD-u, da na slijedećim predsjedničkim izborima, umjesto demokratskom kandidatu, svoje glasove dadnu republikancu. Optuživši hercegbosanske Hrvate za separatizam, a predbacivši predsjedniku Franji Tuđmanu, kako je zbog oslobođenja okupiranih teritorija svoje zemlje, dobio sve što je želio, Holbrook se očito stavio na stranu onih koji se još uvijek nikako ne mogu pomiriti s porazom politike srbijanskoga vožda Slobodana Miloševića.
Kako je njegov posjet Sarajevu uslijedio odmah nakon posjeta predsjednika Busha Zagrebu i njegove potpore Hrvatskoj, Holbrookove poruke nisu samo oprječne službenoj politici Washingtona, nego su svojevrsna manifestacija naddržavnih središta moći, koja u Ujedinjenim narodima gledaju novu svjetsku vladu, a u ustroju Europske unije, svoj pokus za uspostavu svjetskoga totalitarnog poretka. Osim privatnih želja, sarajevskim nastupom Holbrook je napokon raskrinkao i mit o podjeli Bosne i Hercegovine, čiji protagonisti još do jučer bijahu, u europskim i muslimanskim medijima, uglavnom Hrvati. Podsjetivši kako Alija Izetbegović nije samo pristao na podjelu zemlje, nego i na naziv srpskoga entiteta još prije Daytonskoga sporazuma, Holbrook je neizravno priznao kako su muslimanski političari, umjesto strategije i borbe za cjelovitu BiH, vodili krvavi rat protiv hrvatskoga naroda, kako bi nadoknadili izgubljena područja u ratu protiv Srba.
Nažalost, zasluga je trećejanuarskih vlasti u Hrvatskoj što je muslimanska agresija na hrvatska područja u BiH, pretvorena u legalizaciju etničkoga čišćenja, koje su kasnije nastavili i me`unarodni upravitelji Wolfgang Petritsch i Paddy Ashdown. U tom ratno-političkom komplotu protiv vlastitoga naroda sudjelovali su i neki političari iz hrvatskih stranaka, kao što su neke izmanipulirane skupine protjeranih Hrvata vodile zdušno kampanju protiv nositelja ideje o hrvatskoj jednakopravnosti u BiH. Dok se još uvijek znatan broj protjeranih Hrvata iz središnje Bosne ne može vratiti u svoje domove, a nadglasavanjem hrvatskih predstavnika u federalnoj vladi legalizira otvorena pljačka županijskoga novca za potrebe financiranja razvojačenih muslimanskih ratnika, uskraćivanje prava na vlastitu federalnu jedinicu jednako je potpori otvorenom etničkom čišćenju, kako bi se od Federacije stvorio čisti muslimanski vjerski entitet.
Zato je s punim pravom predsjednik udruge "Croatia Libertas" Leo Pločkinić, prije javnoga nastupa na jednoj tv-postaji, na svom rukavu istaknuo žutu vrpcu kao znak politike apartheida, koju muslimanske vlasti provode nad cijelim hrvatskim narodom. Kako je unatoč mješovitoj publici u spomenutoj tv emisiji, Pločkinićeva ideja o hrvatskom entitetu dobila gotovo dvotrećinsku potporu glasova, valja zaključiti, kako se, za razliku od svojih političara, najveći dio muslimanskoga naroda ne protivi hrvatskoj jednakopravnosti i njegovim ustrajnim težnjama za uspostavu vlastite federalne jedinice.Tako je potvrđena poznata istina kako onaj tko voli svoj narod, poštuje i cijeni tuđi, za razliku od mnogih političara koji se šepure kao predstavnici nadnacionalnih tijela pa zato preziru najprije svoj, a onda i sve druge narode. Pred hrvatskim političkim čimbenicima u Bosni i Hercegovini je dugotrajna borba, a samo ustrajnost u borbi za istinsku jednakopravnost i vlastitu federalnu jedinicu može na kraju donijeti plodove.
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
Daytonske stranputice - Juriš Bošnjaka
Nakon što su Hrvati brojčano gotovo prepolovljeni, financijski opljačkani, porezno osiromašeni, a javna poduzeća iz županijske potpala pod federacijsku upravu gdje muslimani imaju većinu, pod geslom bošnjaštva počela je i otimačina hrvatskoga kulturno-povijesnog naslijeđa Novac iz hrvatskih ruku pretače se u bošnjačke džepove. Tako je raznim pritiscima i prijevarama najsiromašniji narod, bošnjački, postao platežno najmoćnija skupina u BiH Cijena stambenoga prostora po četvornom metru u tri bosanskohercegovačka grada – Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru najbolji su pokazatelj stupnja povlaštenosti tamošnjih naroda u protektoratu, sastavljenom od dva entiteta, koji pak počivaju na konstitutivnosti triju državotvornih naroda.
Tako je zbog kupovne moći četvorni metar u isključivo muslimanskom Sarajevu dosegnuo 4,5 tisuće maraka, u Banjoj Luci, glavnom gradu Republike Srpske, cijena se kreće do 2,5 maraka, dok u Mostaru, koji slovi tek kao kulturno središte hercegbosanskih Hrvata, cijena četvornoga metra stoji oko tisuću i pol maraka. Zbog nesređenih muslimansko-hrvatskih odnosa u Federaciji, bilo bi realno očekivati da će kupovna moć stanovništva Republike Srpske biti znatno veća od federacijskoga pučanstva. Nu, zahvaljujući muslimanskoj majorizaciji na razini Federacije i derogiranoj autonomiji hrvatskih županija, očito je gospodarstvo što su ga potaknuli radišni Hrvati, nakon pljačke Hercegovačke banke i tzv. kontrolnog paketa dionica, koji je zbog parlamentarnoga preglasavanja pripao Sarajevu, novac iz hrvatskih ruku naglo pretočen u bošnjačke džepove. Tako je raznim pritiscima i prijevarama najsiromašniji narod, preko noći, postao platežno najmoćnija skupina u Bosni i Hercegovini.
Razboriti glas otpora sve snažnijoj koncentraciji moći u muslimanskim rukama, ovih je dana ponudio premijer Republike Srpske Radoslav Dodik, koji je najprije muslimanskoj strani poručio kako Sarajevo, zbog sve snažnijega orijentalnog dekora, ne može biti glavni grad multietničke države. Nekoliko dana kasnije, Dodik je opet, s punim pravom upozorio, kako bi zbog monoetničke jednostranosti uređivačke politike, trebalo rasformirati i TV BiH, jer bi nastavak takve unitarističke politike, po kojoj, osim za muslimane, u BiH nema mjesta drugim narodima, mogao dovesti do rastrojbe cijele zemlje. Dodikovi prigovori nisu neutemeljeni, jer gledajući što se događa s hrvatskim narodom u Federaciji, on samo razborito zaključuje kakva će sudbina pogoditi Srbe, ako slučajno pristanu na uzmicanje pred muslimanskim pritiscima. Nakon što su brojčano gotovo prepolovljeni (od prijeratnih više od 800 tisuća, danas je u BiH, kako je izvijestio kardinal Puljić, tek oko 460 tisuća Hrvata) financijski opljačkani, porezno osiromašeni, a javna poduzeća iz županijske potpala pod federacijsku upravu gdje muslimani imaju većinu, pod geslom bošnjaštva već je počela i otimačina hrvatskoga kulturno-povijesnog naslijeđa.
Dok se taktikom izgradnje novih džamija osvaja ratom nezauzeti prostor, u vremenskoj protežnosti, cijele skupine kvazipovjesničara jurišaju na spomenike predosmanske kulturne baštine, nakon čijeg bi svojatanja ili zatora, već sutra hrvatski narod mogli proglasiti nepostojećim. U općoj bošnjačkoj povici na Hrvate, akademiku Muhamedu Filipoviću, koji svojim jasenovačkim traktatima još uvijek ne uspijeva izići iz neuspješnih pregovora sa Slobodanom Miloševićem, pridružio se i mladi bosanski franjevac iz Posavine, fra Petar Jelač, kojem optužbe hrvatskoga nacionalizma, NDH, te pitanja Jasenovca i Bleiburga, služe tek za obračun s mjesnim vrhbosanskim ordinarijima, kojima se zbog vlasti nad župama, još od uvođenja redovite crkvene uprave, redovnici Bosne Srebrne s mukom pokoravaju. Otud proistječu aluzije i optužbe za kukavštinu svećenika, koji su se povlačili s narodom pred partizanskim zločincima. Doduše, mladac je „zaboravio“ kako je izopačeni internacionalizam jednak, a u brojčanom odnosu svojih žrtava, čak i neusporediv, s nacionalizmom.
Zanimljivo je i Jelačevo povjesničko opravdavanje masovnih partizanskih likvidacija, upravo „kukavičkih“ svećenika, čiji život nije mogao biti pošteđen, za razliku od nekih članova kasnijih svećeničkih udruženja, na primjer „Dobroga pastira“, koji je u svojim kalendarima objavljivao portrete jednoga od najpoznatijih svjetskih krvnika - Josipa Broza Tita. Naravno, ne pada mi na pamet omalovažavati rad bilo kojega Božjeg službenika, nu kad već spomenuti povjesničar iscrtava osude jedne ideologije, pa čak i njezinih pristaša, ponajmanje ju ima prava suditi sa stajališta druge ideologije ili pak jugoslavenske i bošnjačke države. U tom se slučaju, kao zauzeti političar, stavlja na raspolaganje suprotnoj političkoj ideologiji, koja danas, jednako kao i 1945. želi zatrti cjelokupni hrvatski narod. Nekad jugoslavenstvom na području bivših tvorevina, danas bošnjaštvom u Bosni i Hercegovini!
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
Pretplati se na:
Postovi (Atom)