Društvo koje više skrbi za životinje nego za djecu nema sjajnu budućnost. U današnjem svijetu sve i svašta ima specijalnu zakonsku i društvenu zaštitu, samo je praktično nemaju obitelji, rođena i nerođena djeca, i institucija braka kao takva. Svaka olinjala mačka, napušteno pseto, svaki kućni ljubimac, od kanarinca do pitona, čak i psi ubojice, imaju svoje zaštitnike, zagovornike, imaju sućut i skrb raznih udruga i javnog mišljenja, ali to nema nerođeno dijete, niti općenito djeca u normalnim obiteljima i brakovima. Kažem, normalnim, jer i djeca su predmet brige jedino u ekstremnim slučajevima kad je riječ o fizičkom zlostavljanju.
Izvan te patologije, djeca, obitelji i brakovi kao da nisu kategorija koju bi trebalo posebno pomagati, štititi i zagovarati. Paradoksalno je da se svjesno ili nesvjesno upravo slučajevi zlostavljanja djece i žena u nesređenim obiteljima i brakovima, općenito koriste kao argument protiv obitelji ili braka kao takvog. Naime, ideologija tzv. liberalnog društva usmjerena je sve otvorenije protiv samog smisla i naravi obitelji.
Još jedan paradoks je u ovome: da je upravo (anarho)liberalizam ugrozio brak i obitelj, da je upravo njegovo ozračje egoizma, hedonizma i individualizma dovelo do razaranja povjerenja u temeljne i tradicionalne ustanove ljudskoga društva. Danas se u pogledu patologije obiteljskog nasilja liječe samo posljedice. Uzrok nitko i ne dijagnosticira. Nitko se ne pita zašto u obiteljima nema ljubavi, požrtvovnosti i altruizma, i je li suvremena hedonistička i potrošačka obitelj par excallance produkt tzv. liberalne revolucije?
Društvo koje ima više sućuti za životinje nego za djecu i ljude, nema baš sjajnu budućnost i zapravo, u povećanoj skrbi za pse i mačke pokazuje svoje strahovito otuđenje koje se više ne može ni prikriti. Ne želim ovime prebaciti isključivu odgovornost na liberalističku ideologiju zbog krize braka i obitelji, no činjenica je da svako negiranje tradicionalnog poimanja tih stanica ljudskog društva, promoviranje i ozakonjenje istospolnih brakova i pobačaja, otvara sve dramatičnije napade na samu bit institucija braka i obitelji. Cijeli demokratski zapad zabavljen je već godinama histeričnom brigom za prava homoseksualaca i istospolnih zajednica. Može li u tom ozračju biti logično da istodobno iskreno zagovara tradicionalni brak i prava djece na oba roditelja?
Može li se istodobno zagovarati teza i antiteza? Afirmacija i negacija? Dok se diskreditira brak kao sakrament i institucija, omalovažava obitelj, dok sve više mladih u Hrvatskoj i Europi živi nevjenčano, istodobno je zapadnom svijetu neobično stalo da taj isti, omraženi, preživljeni brak kao instituciju uvede u područje homoseksualnih odnosa!? Nije li to vrlo nelogično, nije li to znak da nešto u takvom poimanju ne štima? Kad je riječ o muškarcu i ženi, brak je relativiziran, ali kad je riječ o homoseksualcima, onda je cilj društvene borbe! Zapad se grčevito bori za vlastitu propast, za vlastitu devitalizaciju!
Katolička crkva je u tom kontekstu jedini dosljedni glas savijesti čovječanstva, čuvarica istinskog, biblijskog i naravnog morala. Zato i jest objekt stalnih napada. Kardinal Renato Raffaele Martino je naglasio da Crkva nikada ne će prihvatiti pobačaj, rastavu, istospolni brak, eksperimentiranja na zametcima i kloniranje. "Crkva se ne boji nikakvog europskog, nacionalnog ili regionalnog parlamenta. Tijekom povijesti suočila se s mnogo bitaka. Suočit će se i s ovom.
Nije tvrdoglavost štititi obitelj, temeljnu stanicu društva. Kada bi šutjela, zatajila bi svoju zadaću, svoje temelje, ono što joj je Gospodin zapovjedio činiti", rekao je kardinal Martino. Papa Benedikt XVI. je na Svjetskom susretu obitelji u Valenciji istaknuo kako je ne samo Crkva nego čitavo čovječanstvo pozvano braniti i širiti vrjednotu obitelji. Papa je stao u obranu braka između muškarca i žene kao zajednice koja nije samo plod kulturalnog naslijeđa nego je i Božji dar, milost. Papina teologija obitelji i braka zadire u samu bit čovjekove vjere, dostojanstva i identiteta. I kardinal Bozanić je govorio o tom problemu u sklopu pohoda ad limina i susreta hrvatskih biskupa s Papom u Vatikanu. Zagrebački nadbiskup je izrazio svoju zabrinutost stanjem hrvatskih obitelji. Usuđujem se dodati: stanje je sve alarmantnije. Upravo područje braka i obitelji je primarno područje budućeg stvarnog i autentičnog laičkog apostolata.
Kriza braka i obitelji osjeća se sve intenzivnije unutar hrvatskog društva. Mladi kao da se boje izazova i odgovornosti, mnogi kasno ulaze u brak, ili slijede liberalne trendove izvanbračnih zajednica, teško se odlučuju za djecu. Idu linijom manjeg otpora, traže život bez obveza i bez žrtve. A tamo gdje nema žrtve nema ni ljubavi. I tu se krug zatvara. Gdje nema ljubavi, caruje sebičnost, mrzovolja i na kraju nasilje. Zato sučeljavanje dvaju svjetova koji zagovaraju dvije sasvim oprečne vizije ljudskog življenja, prava i morala, nije ni kulturalno, ni marginalno, ni subjektivno, ono je suštinsko u najdubljem vidu čovjekova bivstva i bitka. Biti uistinu, ili biti u izmaglici.
Zoran Vukman
nedjelja, listopada 11, 2009
Održan prosvjed potpore Thompsonu pred veleposlanstvom Švicarske
Dragi prijatelji,
Nema dvojbe da je zabrana ulaska Marku Perkoviću Thompsonu u Švicarsku i Europsku Uniju poruka svima nama. Njihovo obrazloženje počinje konstatacijom kako je on „jedan je od najuspješnijih i najpopularnijih pjevača hrvatske glazbene scene“. Očito nam poručuju: Kakav je vaš najpopularniji pjevač – takvi ste i vi. Mi njima odmah kažemo: Hvala vam! Kamo sreće da smo svi kao Marko Perković Thompson!
Sam tekst obrazloženja je doista nešto sramotno:
„Poznat je postao 1991. s pjesmom ‘Bojna Čavoglave’. Ta pjesma ima za temu borbu protiv pripadnika srpske paravojske za vrijeme građanskog rata u Hrvatskoj (…) PERKOVIĆ Marko hrvatski je folk-rock pjevač čije pjesme djelomice sadrže dijelove teksta koji veličaju ratne zločine i genocid. Slovi za predstavnika ultranacionalističkog svjetonazora koji se nastavlja na fašističku prošlost Hrvatske. Tako on u pjesmi ‘Bojna Čavoglave’ pjeva o tome da na Srbe treba bacati bombe i pucati u njih iz pušaka te da sve Srbe treba razbiti šakom.“
Ovo zadnje ne postoji u toj pjesmi, ali je zanimljivo to njihovo izjednačavanje srpske paravojske sa svim Srbima, zar ne?
Tu je još i najmanji problem što oni velikosrpsku agresiju na Hrvatsku nazivaju građanskim ratom. Mnogo veći problem je što njihov tekst, kako bi to rekao predsjednik Mesić, koketira s neonacizmom. Naime, oni su svjesni da je ‘Bojna Čavoglave“! pjesma iz rata, ali ako u takvoj pjesmi kažeš da će se Hrvati braniti tako što će na one koji ih napadaju bacati bombe ili pucati iz pušaka onda veličaš ratne zločine i genocid. Time nam Švicarska, koja se obogatila i zahvaljujući – kako kaže Milan Ivkošić u „Večernjem listu“ – „neizmjernim svotama novca nagrabljenog na krvi, na strašnim nesrećama i Židova i podosta drugih naroda, pogotovo afričkih, azijskih i južnoameričkih“ poručuje da smo genocidan narod. Sama hrvatska obrana od velikosrpske agresije njima je ratni zločin i genocid.
Po istom obrascu se sudi danas Hrvatima u Haagu i u Hrvatskoj.
Po istom obrascu danas inzistiraju na tzv. Topničkim dnevnicima. Oni su im veoma važni jer je Hrvatska napravila genocid samim tim što je u granatiranju Knina poginuo čak JEDAN srpski civil. Topnički dnevnici za bombardiranje hrvatskih gradova od Vukovara do Dubrovnika im nisu interesantni. Da, tamo su stradali mnogi Hrvati. Ali, zar su svi oni vrijedni u usporedni s JEDNIM srpskim civilom?
Zar nisu i nacisti određivali koji su narodi vrijedni a koji nisu. Vidimo da se to radi i danas, a ti ne-vrijedni se ne smiju ni braniti?
Organizatori ovog prosvjeda vjeruju da je ovaj švicarski čin „instruiran iz Hrvatske i to iz ureda predsjednika države“! To je očito već i iz plakata u kome se nalaze Thompsonove riječi:
Domoljublje prozvali fašizam,
Tako brane njihov komunizam.
Predsjednik Mesić se opet prepoznao pa se opet sam i javio. Naravno, njemu nije ništa sporno u tekstu kojim Švicarci zapravo tvrde da smo genocidan narod.
To nas ne čudi!
Znamo da je predsjednik ove države lažno svjedočio u Haagu. Njegove laži raskrinkane su u knjizi prof. dr. Miroslava Tuđmana „Vrijeme krivokletnika“. Našu tzv. pravnu državu to ne interesira!
Znamo i Mesićevu ulogu u priči o Topničkim dnevnicima.
Znamo i Mesićevu ulogu u falsificiranju dokumenata pomoću kojih sud u Haagu treba optužiti naše generale.
Znamo i Mesićevu ulogu u protuzakonitom dostavljanju dokumenta s oznakom „državna tajna“ tom sudu.
Znamo i za Mesićevu ulogu u protuustavnom projektu restauracije nove balkanske federacije. Sjetimo se samo njegova nedavnog nastupa na skupu tzv. Federacije balkansko-američkih udruga u New Yorku.
Zato je potpuno opravdan poziv ZU HVIDR-a grada Zagreba takvom predsjedniku „da podnese ostavku, da odstupi i prije isteka posljednjih dana svojeg mandata kako ne bi nanosio daljnju štetu našoj domovini i sramotio časnu funkciju predsjednika hrvatske države“. Međutim, takav častan čin ne može se od njega očekivati. Logičnije bi bilo da ga Hrvatski sabor opozove s te časne funkcije. Nažalost, ni to ne možemo očekivati. Pa svima je jasno da naši političari samo slušaju što im svjetski moćnici kažu.
Zapravo, kakav je „problem“ u Thompsonu i u nama najbolje je opisao bivši francuski vojni biskup Michel Dubost kada je na međunarodnom vojnom hodočašću u Lurdu rekao da se divi Hrvatima, jer mi imamo nešto što sve više nestaje, imamo vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti?
A hrvatske vrjednote su ono o čemu pjeva Marko Perković Thompson. Pjeva o vrjednotama koje se u Europi gube. Oni koji žele takovu Europu zabranjuju mu ulazak u nju.
Thompson pjeva o ljubavi prema obitelji, domovini („netka nitko ne dira u moj mali dio svemira“), svom narodu i Bogu. On pjeva o slobodi i onima koji su je izborili našem narodu. Zato nikada ne smijemo zaboraviti da je Sveti Otac Ivan Pavao II. za svoj stoti posjet izabrao Hrvatsku i da mu je prva poruka - ona u Dubrovniku - bila o vrijednosti slobode.
Švicarci kažu kako „treba spriječiti da on svojim djelomice ekstremističkim pjesmama na svojim nastupima uzmogne radikalizirati dijelove hrvatske iseljeničke zajednice“. Ne štite oni samo svoju „unutarnju i vanjsku sigurnost“ već „unutarnju i vanjsku sigurnost“ takove Europske unije koja ne želi vrjednote o kojima Thompson pjeva. Jer, pjevajuči svoje pjesme hrvatskim iseljenicima u europskim državama on čini da te vrjednote žive i u tim državama.
Sam Thompson u svom nam Priopćenju poručuje:
„Zar nije već vrijeme reći dosta tim lažima i poniženjima?
Ne smatram se žrtvom niti se tako osjećam, niti želim da me itko tako doživljava, ovo što se meni događa je ništa u usporedbi sa žrtvom i nepravdom koju su mnogi Hrvati podnijeli u borbi za ponos, dostojanstvo i suverenitet Hrvatske.
Sjetite se samo naših generala, Ante Gotovine i drugih na koje se ta njihova pravda i pravosuđe obrušilo. Je li to ono što nas čeka u Europskoj uniji?“
Ne smatramo ni mi Marka Perkovića Thompsona žrtvom. Zar može biti žrtva netko o kome su hrvatski intelektualci napisali knjigu, čiji jedan prikaz ima naslov
„Thompsona opjevali biskupi i akademici“?
Zapravo i ovaj napad samo potvrđuje moje riječi, koje se nalaze i u spomenutoj knjizi, da je Thompson jedan od najvećih živućih Hrvata, ili kako je ta moja tvrdnja interpretirana u „Hrvatskom listu“:
„Upravo je Thompson – a ne nitko od onih glavonja za koje se glasuje na izborima – politički najvažniji živi Hrvat.“
Akademik Josip Pečarić
Nema dvojbe da je zabrana ulaska Marku Perkoviću Thompsonu u Švicarsku i Europsku Uniju poruka svima nama. Njihovo obrazloženje počinje konstatacijom kako je on „jedan je od najuspješnijih i najpopularnijih pjevača hrvatske glazbene scene“. Očito nam poručuju: Kakav je vaš najpopularniji pjevač – takvi ste i vi. Mi njima odmah kažemo: Hvala vam! Kamo sreće da smo svi kao Marko Perković Thompson!
Sam tekst obrazloženja je doista nešto sramotno:
„Poznat je postao 1991. s pjesmom ‘Bojna Čavoglave’. Ta pjesma ima za temu borbu protiv pripadnika srpske paravojske za vrijeme građanskog rata u Hrvatskoj (…) PERKOVIĆ Marko hrvatski je folk-rock pjevač čije pjesme djelomice sadrže dijelove teksta koji veličaju ratne zločine i genocid. Slovi za predstavnika ultranacionalističkog svjetonazora koji se nastavlja na fašističku prošlost Hrvatske. Tako on u pjesmi ‘Bojna Čavoglave’ pjeva o tome da na Srbe treba bacati bombe i pucati u njih iz pušaka te da sve Srbe treba razbiti šakom.“
Ovo zadnje ne postoji u toj pjesmi, ali je zanimljivo to njihovo izjednačavanje srpske paravojske sa svim Srbima, zar ne?
Tu je još i najmanji problem što oni velikosrpsku agresiju na Hrvatsku nazivaju građanskim ratom. Mnogo veći problem je što njihov tekst, kako bi to rekao predsjednik Mesić, koketira s neonacizmom. Naime, oni su svjesni da je ‘Bojna Čavoglave“! pjesma iz rata, ali ako u takvoj pjesmi kažeš da će se Hrvati braniti tako što će na one koji ih napadaju bacati bombe ili pucati iz pušaka onda veličaš ratne zločine i genocid. Time nam Švicarska, koja se obogatila i zahvaljujući – kako kaže Milan Ivkošić u „Večernjem listu“ – „neizmjernim svotama novca nagrabljenog na krvi, na strašnim nesrećama i Židova i podosta drugih naroda, pogotovo afričkih, azijskih i južnoameričkih“ poručuje da smo genocidan narod. Sama hrvatska obrana od velikosrpske agresije njima je ratni zločin i genocid.
Po istom obrascu se sudi danas Hrvatima u Haagu i u Hrvatskoj.
Po istom obrascu danas inzistiraju na tzv. Topničkim dnevnicima. Oni su im veoma važni jer je Hrvatska napravila genocid samim tim što je u granatiranju Knina poginuo čak JEDAN srpski civil. Topnički dnevnici za bombardiranje hrvatskih gradova od Vukovara do Dubrovnika im nisu interesantni. Da, tamo su stradali mnogi Hrvati. Ali, zar su svi oni vrijedni u usporedni s JEDNIM srpskim civilom?
Zar nisu i nacisti određivali koji su narodi vrijedni a koji nisu. Vidimo da se to radi i danas, a ti ne-vrijedni se ne smiju ni braniti?
Organizatori ovog prosvjeda vjeruju da je ovaj švicarski čin „instruiran iz Hrvatske i to iz ureda predsjednika države“! To je očito već i iz plakata u kome se nalaze Thompsonove riječi:
Domoljublje prozvali fašizam,
Tako brane njihov komunizam.
Predsjednik Mesić se opet prepoznao pa se opet sam i javio. Naravno, njemu nije ništa sporno u tekstu kojim Švicarci zapravo tvrde da smo genocidan narod.
To nas ne čudi!
Znamo da je predsjednik ove države lažno svjedočio u Haagu. Njegove laži raskrinkane su u knjizi prof. dr. Miroslava Tuđmana „Vrijeme krivokletnika“. Našu tzv. pravnu državu to ne interesira!
Znamo i Mesićevu ulogu u priči o Topničkim dnevnicima.
Znamo i Mesićevu ulogu u falsificiranju dokumenata pomoću kojih sud u Haagu treba optužiti naše generale.
Znamo i Mesićevu ulogu u protuzakonitom dostavljanju dokumenta s oznakom „državna tajna“ tom sudu.
Znamo i za Mesićevu ulogu u protuustavnom projektu restauracije nove balkanske federacije. Sjetimo se samo njegova nedavnog nastupa na skupu tzv. Federacije balkansko-američkih udruga u New Yorku.
Zato je potpuno opravdan poziv ZU HVIDR-a grada Zagreba takvom predsjedniku „da podnese ostavku, da odstupi i prije isteka posljednjih dana svojeg mandata kako ne bi nanosio daljnju štetu našoj domovini i sramotio časnu funkciju predsjednika hrvatske države“. Međutim, takav častan čin ne može se od njega očekivati. Logičnije bi bilo da ga Hrvatski sabor opozove s te časne funkcije. Nažalost, ni to ne možemo očekivati. Pa svima je jasno da naši političari samo slušaju što im svjetski moćnici kažu.
Zapravo, kakav je „problem“ u Thompsonu i u nama najbolje je opisao bivši francuski vojni biskup Michel Dubost kada je na međunarodnom vojnom hodočašću u Lurdu rekao da se divi Hrvatima, jer mi imamo nešto što sve više nestaje, imamo vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti?
A hrvatske vrjednote su ono o čemu pjeva Marko Perković Thompson. Pjeva o vrjednotama koje se u Europi gube. Oni koji žele takovu Europu zabranjuju mu ulazak u nju.
Thompson pjeva o ljubavi prema obitelji, domovini („netka nitko ne dira u moj mali dio svemira“), svom narodu i Bogu. On pjeva o slobodi i onima koji su je izborili našem narodu. Zato nikada ne smijemo zaboraviti da je Sveti Otac Ivan Pavao II. za svoj stoti posjet izabrao Hrvatsku i da mu je prva poruka - ona u Dubrovniku - bila o vrijednosti slobode.
Švicarci kažu kako „treba spriječiti da on svojim djelomice ekstremističkim pjesmama na svojim nastupima uzmogne radikalizirati dijelove hrvatske iseljeničke zajednice“. Ne štite oni samo svoju „unutarnju i vanjsku sigurnost“ već „unutarnju i vanjsku sigurnost“ takove Europske unije koja ne želi vrjednote o kojima Thompson pjeva. Jer, pjevajuči svoje pjesme hrvatskim iseljenicima u europskim državama on čini da te vrjednote žive i u tim državama.
Sam Thompson u svom nam Priopćenju poručuje:
„Zar nije već vrijeme reći dosta tim lažima i poniženjima?
Ne smatram se žrtvom niti se tako osjećam, niti želim da me itko tako doživljava, ovo što se meni događa je ništa u usporedbi sa žrtvom i nepravdom koju su mnogi Hrvati podnijeli u borbi za ponos, dostojanstvo i suverenitet Hrvatske.
Sjetite se samo naših generala, Ante Gotovine i drugih na koje se ta njihova pravda i pravosuđe obrušilo. Je li to ono što nas čeka u Europskoj uniji?“
Ne smatramo ni mi Marka Perkovića Thompsona žrtvom. Zar može biti žrtva netko o kome su hrvatski intelektualci napisali knjigu, čiji jedan prikaz ima naslov
„Thompsona opjevali biskupi i akademici“?
Zapravo i ovaj napad samo potvrđuje moje riječi, koje se nalaze i u spomenutoj knjizi, da je Thompson jedan od najvećih živućih Hrvata, ili kako je ta moja tvrdnja interpretirana u „Hrvatskom listu“:
„Upravo je Thompson – a ne nitko od onih glavonja za koje se glasuje na izborima – politički najvažniji živi Hrvat.“
Akademik Josip Pečarić
'Oluja' je glavni instrument kočenja Hrvatske
Zagreb, 08.10.2009., 13:40 | Ivana Petrović
Pregovori su deblokirani! Slovenija, pobočni mehanizam pritiska u sudbonosnoj godini pregovora Hrvatske, zemlje već opasno udaljene od namijenjenog joj zapadnobalkanskog koncepta, popustila je pod pritiskom Amerike ili kako se to u zadnje vrijeme voli kazati 'tihe diplomacije'. Doktor Anđelko Milardović je u uvodniku svoje nove knjige koja čeka tisak 'Zapadni BalkOn ili neka se dogovore' - napisao duhovit, pametan uvodnik koji pogađa bit stvari. Pa on kaže: 'Politička filozofija naspram zapadnog balkona (balkon=balkan) i šire pokazuje konstantu bijega od odgovornosti. Ta filozofija ''ne bi se šteli mešati' nije se prvi put artikulirala u hrvatsko-slovenskom sporu. Ona ima svoj povijesni kontinuitet u 20. stoljeću.... Još je Ferdinad Braudel davno izrekao onu znakovitu misao o poljima jedinstva i nejedinstva Europe, ili svojevrsnoj europskoj shizofreniji... Polje jedinstva je kultura, a nejedinstva vanjska politika. Tako bi se mogla sažeti Braudelova misao. Unutar te dijalektike pokazuje se zapravo tip shizofrenije europske civilizacije. Vanjska politika kao polje nejedinstva NAJBOLJE IZRAŽAVA PUKOTINU IZMEĐU EUROPE, VELIKE BRITANIJE I SAD-a, spram različitih pitanja uključujući i tzv. Zapadni Balkan, nepodnošljive težine postojanja hrvatsko-slovenskih odnosa, kao i PRETHODNO RASCIJEPLJENOG ILI SHIZOFRENOG STAVA OKO RATA U 'REGIONU' (kraj citata).
'Topnički dnevnici su izmišljotina na koju je nasjeo Sanader'
Spor sa Slovenijom je riješen. U trilateralnoj rascijepljenosti o kojoj piše Milardović, Washington je to riješio s Londonom (jer on to jedini može), a London potom s Carlom Bildtom i Pahorom. Slovenija je ionako bila tek nadgradnja 'haške političke platforme'. Kad sam od summita prošloga prosinca i Pahorove blokade počela govoriti da nam ključna stvar za završetak pregovora neće biti Slovenci, već Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju - malo tko je to i onako kuloarski želio uvažiti (moj uvaženi kolega, senior struke kaže 'nije ti dobro rano kukurikat'). Uvažavali su samo oni koji dobro poznaju sve igre postjugoslavenskih procesa. Poglavlje pravosuđa do daljnjeg nam i nakon slovenske deblokade ostaje blokirano. Zbog pitanja tzv. topničkih dnevnika, izmišljotine na koju je hrvatska politika, prije svega bivši premijer, nasjela očito ne razumjevši 'luksemburški' početak u listopadu 2005.
Nije na vrijeme shvaćeno da uhićenje Gotovine neće osigurati lakši ulazak u EU
Pregovore s EU Hrvatska je, naime, počela nakon dramatične noći prije 4 godine u Luksemburgu. Tadašnje vodstvo nije razumjelo da je riječ o čistom quid pro quo ustupku manjem dijelu zemalja članica koje su se na čelu s Austrijom žestoko protivile britanskom interesu - početku pregovora s Turskom zakazanom za taj dan. Tada očito nije ni shvaćeno da uhićenje Ante Gotovine dva mjeseca poslije Hrvatskoj NEĆE NUŽNO OSIGURATI lakši ulazak u EU. Naprotiv, slučaj Oluja tek je tada trebalo politički razviti u ono zbog čega je optužnica nakon velikih polemika i dvojbi, ne samo u međunarodnoj zajednici, već i unutar samog Tribunala -podignuta. A to je da bude glavni instrument kočenja Hrvatske na putu za EU. Sanader to nije shvatio ili nije želio shvatiti.
Trebalo je zbrojiti topničke dnevnike i reći 'sad je dosta!'
Jer da je, Hrvatsku i proces koji se u Haagu vodi protiv generala ne bi uveo u politički žrvanj započet u lipnju 2008. pred Vijećem sigurnosti, glavnim političkim tijelom UN-a kojim dominira britanska politika, dakle politika deklaracija, rezolucija, statusa quo itd.. Tog lipnja zamjenica britanskog envoya pred tim je tijelom počela spominjati tzv. topničke dnevnike iz Oluje kao 'ključne dokaze'. Bilo je to dva mjeseca nakon što su na sudu obrane 'pregazile' kanadskog generala Andrewa Leslieja, arhitekta optužnice i ključnog svjedoka optužbe. Nakon toga tužiteljstvo je svoju ambicioznu optužbu o prekomjernom granatiranju Knina bilo prisiljeno 'ublažiti' u neselektivno granatiranje. U trenutku kad se počelo 'mantat' s tim topničkim dnevnicima svi pravni i procesni argumenti bili su na strani Hrvatske. Trebalo ih je samo proučiti, zbrojiti i kazati 'E, sad je više dosta!'. Bivši premijer, međutim, iz samo njemu znanih razloga nije imao dovoljno političke hrabrosti i odlučnosti da to i učini. Pitanje Haaga je sve donedavno potpuno relativizirao. A kad je u New Yorku odlučio o tome progovoriti, neposredno prije ostavke (početkom lipnja) - već je bilo kasno. Ni tada nije pitao pozivajući se na odredbe haških zakona zašto tužitelj u 12 godina istrage nije pitao za famozne 'dnevnike' ili ih tražio u hrvatskim arhivima kojima odlukom suda ima 24-satni slobodan pristup! Nije pitao kako to da je optužnica potvrđena, a suđenje počelo bez 'ključnih dokaza'! Nije aktualizirao pitanje 'promatračkih dnevnika' iz Oluje koje Gotovinina obrana traži i zbog kojih je sud Javieru Solani izdao već dvije sub poene. A on nonšalantno tvrdi da ih nema.
Umjesto toga bivši je naredio Vladi da glumi ulogu haškog istražitelja, do te mjere da je MUP topnike iz Oluje pozivao na razgovore ne upozorivši ljude čemu oni služe, a potom zapisnike bez njihova znanja slao u Haag. Tim snishodljivim odnosom nije se postiglo ništa. Proces u Haagu je otežan a pravosuđe u EU pregovorima blokirano. Bivši nije shvatio ili nije želio shvatiti ulogu države u procesu Oluja na kojeg su hrvatski građani osobito osjetljivi. A ta je uloga teška-ona zahtijeva timski, svakodnevni temeljit i znalački rad. Ta je uloga da država svim raspoloživim legitimnim sredstvima prava s jedne i diplomacije s druge strane kontrolira političku moć glavnog haškog tužitelja, te da ga vraća u pravni okvir sudnice, na poziciju koja mu pripada-poziciju jedne strane u kaznenom postupku.
Izlazak iz političkog žrvnja topničkih dnevnika neće biti lagan. Ulje na vatru dolijeva i Predsjednik svojim ishitrenim i nepromišljenim izjavama da se dokumenti za koje ni on jamačno ne zna što su oni uopće (jer da zna već bi ih on bio poslao) nalaze u arhivima MORH-a. Stoga, u svjetlu Milardovićeve trilateralne pukotine kad je Zapadni Balkon u pitanju, iz tog haškog mrvljenja, iz 'nepodnošljive težine postojanja' - ponovno nas može izvući samo 'tiha diplomacija'. Ona već dobrim dijelom pred sudom u Haagu i brani akciju koju je politički, vojno i logistički pripremila. Samo je pitanje je li Washington i za to spreman 'tiho i u win-win duhu' razgovarati s Londonom koji Haškim tužiteljstvom, da ne kažem i sudom - potpuno kadrovski, politički i obavještajno upravlja.
Pregovori su deblokirani! Slovenija, pobočni mehanizam pritiska u sudbonosnoj godini pregovora Hrvatske, zemlje već opasno udaljene od namijenjenog joj zapadnobalkanskog koncepta, popustila je pod pritiskom Amerike ili kako se to u zadnje vrijeme voli kazati 'tihe diplomacije'. Doktor Anđelko Milardović je u uvodniku svoje nove knjige koja čeka tisak 'Zapadni BalkOn ili neka se dogovore' - napisao duhovit, pametan uvodnik koji pogađa bit stvari. Pa on kaže: 'Politička filozofija naspram zapadnog balkona (balkon=balkan) i šire pokazuje konstantu bijega od odgovornosti. Ta filozofija ''ne bi se šteli mešati' nije se prvi put artikulirala u hrvatsko-slovenskom sporu. Ona ima svoj povijesni kontinuitet u 20. stoljeću.... Još je Ferdinad Braudel davno izrekao onu znakovitu misao o poljima jedinstva i nejedinstva Europe, ili svojevrsnoj europskoj shizofreniji... Polje jedinstva je kultura, a nejedinstva vanjska politika. Tako bi se mogla sažeti Braudelova misao. Unutar te dijalektike pokazuje se zapravo tip shizofrenije europske civilizacije. Vanjska politika kao polje nejedinstva NAJBOLJE IZRAŽAVA PUKOTINU IZMEĐU EUROPE, VELIKE BRITANIJE I SAD-a, spram različitih pitanja uključujući i tzv. Zapadni Balkan, nepodnošljive težine postojanja hrvatsko-slovenskih odnosa, kao i PRETHODNO RASCIJEPLJENOG ILI SHIZOFRENOG STAVA OKO RATA U 'REGIONU' (kraj citata).
'Topnički dnevnici su izmišljotina na koju je nasjeo Sanader'
Spor sa Slovenijom je riješen. U trilateralnoj rascijepljenosti o kojoj piše Milardović, Washington je to riješio s Londonom (jer on to jedini može), a London potom s Carlom Bildtom i Pahorom. Slovenija je ionako bila tek nadgradnja 'haške političke platforme'. Kad sam od summita prošloga prosinca i Pahorove blokade počela govoriti da nam ključna stvar za završetak pregovora neće biti Slovenci, već Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju - malo tko je to i onako kuloarski želio uvažiti (moj uvaženi kolega, senior struke kaže 'nije ti dobro rano kukurikat'). Uvažavali su samo oni koji dobro poznaju sve igre postjugoslavenskih procesa. Poglavlje pravosuđa do daljnjeg nam i nakon slovenske deblokade ostaje blokirano. Zbog pitanja tzv. topničkih dnevnika, izmišljotine na koju je hrvatska politika, prije svega bivši premijer, nasjela očito ne razumjevši 'luksemburški' početak u listopadu 2005.
Nije na vrijeme shvaćeno da uhićenje Gotovine neće osigurati lakši ulazak u EU
Pregovore s EU Hrvatska je, naime, počela nakon dramatične noći prije 4 godine u Luksemburgu. Tadašnje vodstvo nije razumjelo da je riječ o čistom quid pro quo ustupku manjem dijelu zemalja članica koje su se na čelu s Austrijom žestoko protivile britanskom interesu - početku pregovora s Turskom zakazanom za taj dan. Tada očito nije ni shvaćeno da uhićenje Ante Gotovine dva mjeseca poslije Hrvatskoj NEĆE NUŽNO OSIGURATI lakši ulazak u EU. Naprotiv, slučaj Oluja tek je tada trebalo politički razviti u ono zbog čega je optužnica nakon velikih polemika i dvojbi, ne samo u međunarodnoj zajednici, već i unutar samog Tribunala -podignuta. A to je da bude glavni instrument kočenja Hrvatske na putu za EU. Sanader to nije shvatio ili nije želio shvatiti.
Trebalo je zbrojiti topničke dnevnike i reći 'sad je dosta!'
Jer da je, Hrvatsku i proces koji se u Haagu vodi protiv generala ne bi uveo u politički žrvanj započet u lipnju 2008. pred Vijećem sigurnosti, glavnim političkim tijelom UN-a kojim dominira britanska politika, dakle politika deklaracija, rezolucija, statusa quo itd.. Tog lipnja zamjenica britanskog envoya pred tim je tijelom počela spominjati tzv. topničke dnevnike iz Oluje kao 'ključne dokaze'. Bilo je to dva mjeseca nakon što su na sudu obrane 'pregazile' kanadskog generala Andrewa Leslieja, arhitekta optužnice i ključnog svjedoka optužbe. Nakon toga tužiteljstvo je svoju ambicioznu optužbu o prekomjernom granatiranju Knina bilo prisiljeno 'ublažiti' u neselektivno granatiranje. U trenutku kad se počelo 'mantat' s tim topničkim dnevnicima svi pravni i procesni argumenti bili su na strani Hrvatske. Trebalo ih je samo proučiti, zbrojiti i kazati 'E, sad je više dosta!'. Bivši premijer, međutim, iz samo njemu znanih razloga nije imao dovoljno političke hrabrosti i odlučnosti da to i učini. Pitanje Haaga je sve donedavno potpuno relativizirao. A kad je u New Yorku odlučio o tome progovoriti, neposredno prije ostavke (početkom lipnja) - već je bilo kasno. Ni tada nije pitao pozivajući se na odredbe haških zakona zašto tužitelj u 12 godina istrage nije pitao za famozne 'dnevnike' ili ih tražio u hrvatskim arhivima kojima odlukom suda ima 24-satni slobodan pristup! Nije pitao kako to da je optužnica potvrđena, a suđenje počelo bez 'ključnih dokaza'! Nije aktualizirao pitanje 'promatračkih dnevnika' iz Oluje koje Gotovinina obrana traži i zbog kojih je sud Javieru Solani izdao već dvije sub poene. A on nonšalantno tvrdi da ih nema.
Umjesto toga bivši je naredio Vladi da glumi ulogu haškog istražitelja, do te mjere da je MUP topnike iz Oluje pozivao na razgovore ne upozorivši ljude čemu oni služe, a potom zapisnike bez njihova znanja slao u Haag. Tim snishodljivim odnosom nije se postiglo ništa. Proces u Haagu je otežan a pravosuđe u EU pregovorima blokirano. Bivši nije shvatio ili nije želio shvatiti ulogu države u procesu Oluja na kojeg su hrvatski građani osobito osjetljivi. A ta je uloga teška-ona zahtijeva timski, svakodnevni temeljit i znalački rad. Ta je uloga da država svim raspoloživim legitimnim sredstvima prava s jedne i diplomacije s druge strane kontrolira političku moć glavnog haškog tužitelja, te da ga vraća u pravni okvir sudnice, na poziciju koja mu pripada-poziciju jedne strane u kaznenom postupku.
Izlazak iz političkog žrvnja topničkih dnevnika neće biti lagan. Ulje na vatru dolijeva i Predsjednik svojim ishitrenim i nepromišljenim izjavama da se dokumenti za koje ni on jamačno ne zna što su oni uopće (jer da zna već bi ih on bio poslao) nalaze u arhivima MORH-a. Stoga, u svjetlu Milardovićeve trilateralne pukotine kad je Zapadni Balkon u pitanju, iz tog haškog mrvljenja, iz 'nepodnošljive težine postojanja' - ponovno nas može izvući samo 'tiha diplomacija'. Ona već dobrim dijelom pred sudom u Haagu i brani akciju koju je politički, vojno i logistički pripremila. Samo je pitanje je li Washington i za to spreman 'tiho i u win-win duhu' razgovarati s Londonom koji Haškim tužiteljstvom, da ne kažem i sudom - potpuno kadrovski, politički i obavještajno upravlja.
Puljić: Novi Dayton hoće da nas izbrše
MARIJA BISTRICA - "Molimo za vjeru i novi duh Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj", poručio je sarajevski kardinal Vinko Puljić na 4. zavjetnom hodočašću vrhbosanske i banjalučke biskupije u Mariji Bistrici. Hrvate u Hrvatskoj pozvao je na razumijevanje i suzbijanje medijskih napisa o bh. Hrvatima kao kamenu oko vrata hrvatske države.
Prema njegovim riječima, Hrvatima u Bosni i Hercegovini posebno danas treba potpora sunarodnjaka iz Hrvatske jer ih novi Dayton želi ponovno izbrisati iz zemlje u kojoj žive stoljećima.
"Želimo zajedno biti narod istog jezika, iste kulture, iste vjere, zato, Hrvatska, nemoj se stidjeti svoga naroda, nemoj mi kompleks nabijati kao da smo istinski teret vama, nego da smo tamo kao narod koji ima pravo opstati i biti ono što jest", poručio je kardinal Puljić.
11.10.2009.
Pincom.info
ČOVJEK KOJI JE HRVATE NAZVAO FAŠISTIMA: Još uvijek ravnatelj RTV FBiH!?
Niti dva dana nakon skandalozne izjave koju je dao ravnatelj Radiotelevizije Federacije BiH Džemal Šabić, nema odgovarajuće reakcije, niti javnosti, niti političara, niti odgovornih u Upravnom odboru entitetske dalekovidnice.
Podsjetimo, u reakciji na zahtjeve koje je u petak uputilo nekoliko tisuća prosvjednika u Širokom Brijegu, nezadovoljnih među ostalim i zbog izvještavanja javnih emitera o prošlonedjeljnim tragičnim neredima u ovom gradu, Šabić je kazao, zapravo ponovio je to nekoliko puta u programu FTV-a, da fašisti neće kreirati niti kadrovsku, niti uređivačku politiku Radiotelevizije Federacije BiH!?
Ne treba biti posebno mudar da bi se zaključilo kako je prvi čovjek entitetske radiotelevizije, dakle jednog javnog medija, uvrijedio tisuće građana, uglavnom Hrvata, koji su se okupili u Širokom Brijegu, nazivajući ih fašistima. Usput, zanimljivo je kako je Džemal Šabić upravu u tom "fašističkom Širokom Brijegu" 2005. na Mediteranskom filmskom festival postao ponosni vlasnik Grand Prixa, novčane nagrade od 3000 eura i kristalne skulpture Festivala mediteranskoga filma.
Niti u jednoj normalnoj zemlji, čovjek koji je dao ovako skandaloznu izjavu ne bi mogao računati da će duže od nekoliko dana ostati na svojoj funkciji.
Skandalozna izjava
No, za sada nema nikakve reakcije, a bahati ravnatelj očito misli da je njegova pozicija posve nedodirljiva.
Podsjetimo, prosvjednici u Širokom Brijegu tražili su ostavku izvršnog ravnatelja Sektora za produkciju i emitiranje TV programa Federalne televizije Zvonimira Jukića, koji je izvan svake sumnje odgovoran za način na koji je federalni javni emiter izvještavao o tragičnim događajima u Širokom Brijegu. Netko neupućen mogao je možda iz tih izvješća steći dojam da su navijači FK Sarajevo okupljeni u skupinu ružnoga naziva "Horde zla" došli u Široki Brijeg donijeti svojim domaćinima baklave i hurmašice, a da su ih tu dočekali "fašisti" o kojima govori Šabić.
Naravno, u Sarajevu i Širokom mnogi različito gledaju na ono što se događalo u prošlu nedjelju. To je i razumljivo, ali nije razumljivo da Federalna TV sebi dopusti jednostrani pristup.
Uostalom, o ovome je na skupu u Širokom Brijegu i govorio vođa navijačke skupine Škripari Ante Mikulić:
- Mnogi su si dali za pravo da se igraju našim sudbinama u želji za tiražom i gledanošću. Tako su stvorili dojam da su su napadnuti gostujući najavijači. Htjeli su to predstaviti kao navijački obračun. Ali navijački obračun nije napad na obične građane. Na našoj strani je istina. Jedini je naš grijeh što smo stali pred rušilačkom hordom iz Sarajeva, kazao je Mikulić, koji je izrazio i ogorčenost ravnodušnošću hrvatskih političara u BiH prema događajima u Širokom Brijegu.
Zašto šuti Soldo?
A hrvatski političari, koje su prosvjednici "počastili" povicima "prodane duše", nisu reagirali niti na skandal u režiji ravnatelja RTV FBiH Džemala Šabića i njegovo izjednačavanje prosvjednika u Širokom Brijegu s fašistima. Jer, po Šabiću su fašisti ljudi koji su pjevali hrvatske domoljubne pjesme, i sudjelovali na skupu s kojeg su prije svega upućeni pozivi na istinu, mir i toleranciju.
Čudi i da je do sada izostala rekacija prvog čovjeka Upravnog odbora RTV FBiH Igora Solde. Da je dorastao poziciji na kojoj se nalazi, Upravni odbor bi se u najskorijem roku morao očitovati o izjavama ravnatelja RTV FBiH.
Ovako se otvaraju sumnje u moguće zakulisne igre i priče po kojima su "oni koji zapravo stoje iza Solde pripadnici istog lijevog političkog kruga koji voli sve svoje neistomišljenike nazivati fašistima, a među sobom dijeliti goleme financijske i materijalne interese". Naravno, misli se na moćnike u hrvatskim, hercegovačkim, političkim i medijskim krugovima, a manje-više svi vrlo dobro znaju o kome je riječ. No, je li doista istina da razni šabići, jukići i ostali mogu raditi ovo što rade (a skandal s izvještavanjem o Širokom samo je kap koja je prelila čašu) i zbog toga jer imaju podršku navodnih zaštitnika hrvatskih interesa koji sjede, gle čuda, baš u Širokom Brijegu ili Mostaru?!
Pismo iz Mostara
Na kraju dodajmo i informaciju do koje je ekskluzivno došao Pincom.info od izvora iz mostarskog dopisništva javnih federalnih eletroničkih medija. Naime, novinari informativno-tehničkog centra, naglasimo I HRVATI I BOŠNJACI, uputili su interno pismo svojim nadređenima u Sarajevu, prosvjedujući zbog načina na koji je izvještavano o tragičnim događajima u Širokom Brijegu i izbjegavanja da se huligani iz Sarajeva nazovu pravim imenom.
- Trebamo li i mi sutra, kada "navijači" Veleža ili Zrinjskog naprave neki inicident, isto tako ne nazivati ih huliganima, upitali su mostarski novinari, pripadnici obje nacije, u pismu koje su njihovi šefovi, razni šabići, jukići i slični pokušali brižljivo sakriti od javnosti.
11.10.2009.
A. Zornija/R.I./Pincom.info
petak, listopada 09, 2009
U Butmiru počelo šminkanje daytonskog monstruma
SARAJEVO - Jutros su ( petak) počeli službeni razgovori lidera vodećih političkih stranaka u BiH s predstavnicima EU i SAD u vojnoj bazi Butmir. U ovoj bazi sinoć je održan neformalni sastanak domaćih političkih lidera i predstavnika SAD-a i EU-a - Jamesa Steinberga i Carla Bildta. U Butmiru je i europski povjerenik za proširenje Olli Rehn.
Cilj ovog sastanka jeste da se dogovore rješenja za izlazak BiH iz političke krize i ubrzavanje puta naše zemlje prema EU i NATO-u.
Sastanku prisustvuju lideri SDA Sulejman Tihić, Stranke za BiH Haris Silajdžić, SNSD-a Milorad Dodik, HDZ 1990 Božo Ljubić, HDZ-a BiH Dragan Čović, SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija, te potpredsjednik PDP-a Borislav Borenović.
Međunarodnu zajednicu na sastanku predstavljaju zamjenik američkog državnog tajnika James Steinberg, ministar vanjskih poslova Švedske Carl Bildt, komesar za proširenje EU Olli Rehn, te pojedini ambasadori akreditirani u BiH.
Bildt i Steinberg će na sastanku, kako se očekuje, predstaviti usaglašeni prijedlog međunarodne zajednice o političkim i ustavnim reformama, neophodnim za daljnje napredovanje BiH prema EU i NATO.
Kako je najavljeno, rezultati ovih razgovora trebalo bi da budu saopćeni u 14.00 sati, kada je najavljena pres-konferencija, prenosi fena.
Radnoj večeri nazočili su su predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, potpredsjednik PDP-a Borislav Borenović, lider HDZ-a 1990 Božo Ljubić, SDA Sulejman Tihić, Stranke za BiH Haris Silajdžić, kao i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i njegov zamjenik Niko Lozančić, te šef SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija.
Kako se neslužbeno govori, bh. liderima bi trebao biti predočen paket mjera za rješenje političke krize i približavanja naše zemlje Europskoj uniji i NATO-u. Do sada nisu bili upoznati s detaljima, samo im je uručen poziv za sastanak.
Ono što se također neslužbeno spominje, jeste da paket sadrži dio ustavnih promjena, i to najvjerojatnije travanjski paket, ispunjavanje uvjeta za transformaciju OHR-a u Ured specijalnog predstavnika Europske unije te neka zakonska rješenja, javila je FTV.
Carl Bildt, ministar vanjskih poslova Švedske, i James Steinberg, zamjenik državnog tajnika SAD-a uputili su jučer otvoreno pismo građanima Bosne i Hercegovine.
-Prije pet mjeseci, potpredsjednik SAD-a Joseph Biden i visoki predstavnik EU-a Javier Solana, došli su u Sarajevo s porukom nade za građane BiH. Naglasili su da BiH ove godine može napraviti važan korak ka članstvu u NATO-u i EU-u i time se više približiti bezviznom režimu, poticajima za trgovinu i investicije, grantovima za razvoj, te prosperitetnoj, stabilnoj budućnosti u integriranoj regiji.
Godina je na izmaku i sad je vrijeme za akciju. Ovog tjedna došli smo u Sarajevo kako bismo pokušali naći izlaz iz političke pat-pozicije koja stoji na putu mirnoj i prosperitetnoj budućnost Bosne i Hercegovine. U tome nam treba vaša pomoć i podrška.
Trebamo se suočiti s ključnim pitanjima, a to su: ispunjenje pet ciljeva i dva uvjeta koje je postavilo Vijeće za implementaciju mira kako bi došlo do zatvaranja Ureda visokog predstavnika i njegove transformacije u Ured specijalnog predstavnika EU-a i provođenje ustavnih reformi kako bi se poboljšala funkcionalnost i efikasnost struktura vlasti.
Kao što je Olli Rehn, EU-ov povjerenik za proširenje, jasno istakao u srpnju, transformacija OHR-a predstavlja neophodan korak koji BiH mora napraviti u procesu europskih integracija. Zemlja koja nema punu suverenost ne može biti vjerodostojan kandidat za članstvo u EU-u. Ali zatvaranje OHR-a mora ići u pravcu procesa integracija, a ne u pravcu daljeg zaoštravanja i ne smije biti povod za ometanje efikasnog funkcioniranja institucija vlasti i provođenja reformi potrebnih za članstvo u EU-u i NATO-u.
Naše nastojanje bazira se na tri osnovna principa: suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH, koji su svetinja; Daytonskom sporazumu koji je osnov reformi; te potrebi za funkcionalnijim vlastima na državnoj razini koje su u stanju donositi odluke dovoljno efikasno kako bi ispunile svoje postojeće obveze. Ovi principi trebaju biti prioritet u prvoj fazi ustavnih reformi. Ali je to samo dio onoga što će biti potrebno. Proces europskih integracija neizbježno će pred državu, entitete i druge razine vlasti postavljati nove obaveze i time zahtijevati dodatne i dublje reforme.
Mi nemamo iluzija. Neće biti lako postići dogovor o potrebnim reformama. Izbori koji će se održati u listopadu 2010. godine već utječu na ponašanje političkih lidera. Koliko god su očite prednosti kratkovidnih političkih mjera, nadamo se da će vaši lideri dobro odvagati i strašne dugoročne posl jedice svog nedjelovanja. Druge zemlje u regiji punom se brzinom kreću ka budućnosti u NATO-u i EU-u. Postoji realna opasnost da Bosna i Hercegovina zaostane iza svih tih zemalja ako se odmah ne poduzmu određeni koraci.
Spremni smo pomoći vašim liderima u izgradnji te svjetlije evro-atlantske budućnosti.
Pincom.info
srijeda, listopada 07, 2009
JOSIP JURČEVIĆ: `Horde zla - nitko ne sme da vas bije´
Već desetljećima, i u svim nogometnim zemljama svijeta, divljaštvo organiziranih skupina nogometnih navijača predstavlja uobičajeni sigurnosni problem s kojim se policije, pa čak i vojske, obračunavaju na sve nemilosrdniji fizički način. Osim toga, nakon navijačkih nasilja redovito se primjenjuju i različite vrste pravosudnih i drugačijih kazni, a mediji javno osuđuju nasilnike – i skupno i pojedinačno. Primjerice, engleska policija je prinuđena - rafalima gumenih metaka i konjicom s električnim palicama - doslovno kositi mase podivljalih navijačkih hordi, a i navijači iz Hrvatske slično prolaze na svojim europskim gostovanjima.
Ta zar smo već – zahvaljujući i međunarodnom pritisku - uspjeli zaboraviti tek 20-ak godina stare pohode hordi zla 'antibitokratske' ili 'jogurt revolucije', koje je organizirala i štitila državna vlast Srbije, te poticala njihovo omasovljenje i ratobornost javnim porukama – 'Nitko ne sme da vas bije!'.
Nakon ekstremnog divljaštva nogometnih ''Hordi zla'' u Širokom Brijegu svjedoci smo revolucionarne preobrazbe: mediji, policija i druga državna tijela Bosne i Hercegovine sve žešće osuđuju žrtve nasilja i štite ''Horde zla''. Državna policija BiH čak je poduzela i uspješnu akciju u kojoj je oslobodila ''Horde zla'' iz pritvora u koji ih je opravdano priveo isti policijski sustav, ali na lokalnoj razini. To je zasigurno svjetska vijest, ali i prigoda za suočavanje s nizom pitanja koja se odnose na uzroke tog presedana, a još više se to odnosi na golemi strah za razvoj događanja u neposrednoj BiH budućnosti.
Svjetski presedan u povijesti BiH
Uzroci svjetskog presedana u BiH mogu se prvenstveno tražiti u događanjima koji se u BiH operativno razvijaju od početka 1990-ih godina. Prijelomnica je zasigurno u kakvoći mirovnih sporazuma koje je, 1995. godine, ''sukobljenim stranama'' nametnula međunarodna zajednica, koja otada ima izravni nadzor i odgovornost za (ne)implementaciju potpisanog.
 |
Nakon ekstremnog divljaštva nogometnih ''Hordi zla'' u Širokom Brijegu svjedoci smo revolucionarne preobrazbe: mediji, policija i druga državna tijela Bosne i Hercegovine, sve žešće osuđuju žrtve nasilja i štite ''Horde zla''. |
Daytonski sporazum je nametnuo prekid vojnih oružanih sukoba, ali nije riješio (ili kasnije sanirao) niti jedan uzrok oružanog sukoba u BiH. Ponajprije, mirovni sporazum je državno-politički nagradio srbijansku oružanu agresiju, jer je faktički priznao Republiku Srpsku koja je rezultat etničlog čišćenja i drugih najtežih zločina koje poznaje međunarodno pravo. Zatim, međunarodna zajednica nije provela svoju najvažniju obvezu - povratak prognanika. Isto tako, nisu riješeni ni mnogobrojni drugi društveni i nacionalni poremećaji i nepravde koje je uspostavio rat. Suđenja za ratne zločine (u Haagu i u BiH) ne razlikuju agresora i žrtvu, a isto se događa i u cjelokupnom društvenom životu u BiH.
Na taj način, glavna globalna poruka koju je u BiH ostavio rat glasi: ZLOČIN SE ISPLATI. U takvom socijalnom, nacionalnom i pojedinačnom ozračju, te u razvojnoj bezperspektivnosti, u BiH je već odrastao i odgojen je novi naraštaj, koji nije sudjelovao u ratu. Ali to je novi naraštaj koji je – očigledno je - potpuno spreman za novi pravi veliki rat. Naziv i djelovanje ''Hordi zla'' to najizravnije svjedoči.
Strukture vlasti u BiH spremne na novi rat
Međutim, puno je ozbiljnije, tragičnije i očiglednije, što su i strukture vlasti u BiH, kao i cjelokupna situacija u BiH, već spremni za novi rat. Svekolika institucijska državna i medijska zaštita koja se pruža mladim ''Hordama zla'' svjedoči da su oni isturena prethodnica institucijski strukturiranog projekta. Hoće li malo stariji građani BiH prepoznati o čemu se radi? Jesu li porezni obveznici BiH spremni dalje plaćati horde zla u javnim insitucijama? I jesu li ih spremni slijediti u ponavljanju nedavne tragične prošlosti?
Državna policija BiH čak je poduzela i uspješnu akciju u kojoj je oslobodila ''Horde zla'' iz pritvora u koji ih je opravdano priveo isti policijski sustav, ali na lokalnoj razini.
No, opet – kao i prije 20 godina - je najodlučnije: Hoće li međunarodna zajednica i njen Visoki Predstavnik u BiH napokon skinuti povez s očiju, te zaustaviti ono što nisu htjeli zaustaviti 1990. godine? Ili će se, već tko zna po koji put u posljednjih 150 godina, različiti međunarodni interesi opet prebijati preko leđa Bosne i Hercegovine? Ta zar smo već – zahvaljujući i međunarodnom pritisku - uspjeli zaboraviti tek 20-ak godina stare pohode hordi zla ''antibitokratske'' ili ''jogurt revolucije'', koje je organizirala i štitila državna vlast Srbije, te poticala njihovo omasovljenje i ratobornost javnim porukama – ''Nitko ne sme da vas bije!''.
Ne zaboravimo, samo dan poslije slijedili su etničko čišćenje, Vukovar, masovna silovanja, logori, Srebrenica.javno.hr
Počinje velika istraga o stradanju Hrvata!?
SARAJEVO - Državno tužiteljstvo podignulo je optužnicu protiv Alije Osmića, vojnog policajca 307. brigade Armije BiH u kojoj ga se tereti da je od srpnja 1993. pa do ožujka 1994. sudjelovao i pomagao u pripremanju zločina protiv hrvatskog civilnog stanovništva i pripadnika HVO-a na području Bugojna. U optužnici koja je proslijeđena Sudu BiH stoji kako je Osmić na više lokacija u Bugojnu počinio, sudjelovao i pomagao u pripremanju i počinjenju kaznenih djela, protupravnom odvođenju u logore i drugim protuzakonitim zatvaranjima, ubojstvima, mučenjima, nečovječnom postupanju i prisiljavanju na prinudni rad.
Ima još posla
Optužnica detaljno navodi i mjesta stradanja bugojanskih Hrvata, pa su tako navedeni i Kulturno sportski centar – KSC Bugojno te logor Stadion NK “Iskra” na koji su odvođeni zarobljeni Hrvati. No, naši izvori bliski istrazi potvrdili su za Dnevni list kako ovaj slučaj (pored procesa Gasal i ostali op.a.) nije zadnji te da realizacija velike istrage ima za cilj otkrivanje istine oko zločina nad Hrvatima na području bugojanske općine. Iako nije želio spekulirati o pravim nalogodavcima, odnosno ljudima u vrhu zapovjednog lanca na području Bugojna, naš je sugovornik kazao kako istraga ima za cilj otkrivanje svih aspekata, koji su do sada bili nepoznati, počevši od otkrivanja sudbine Hrvata za kojima se još traga pa do utvrđivanja krivaca.
Otkrivanje sudbine nestalih
Ispred Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata s područja općine Bugojnu pozdravili su jučerašnje podizanje optužnice, ali su izrazili nadu i očekivanje da će istraga koju provodi Tužiteljstvo rezultirati otkrivanjem i procesuiranjem pravih nalogodavaca, odnosno planera genocida nad hrvatskim narodom u ovom gradu. S druge strane iz udruga očekuju kako će ovaj put Tužiteljstvo uraditi svoj posao te da će se napokon otkriti sudbina 20 Hrvata kojima se od 1993. gubi svaki trag.
“Nadamo se da netko sa strane neće zaustaviti ovaj proces, kao što je nažalost učinjeno prije dvije godine”, kazali su u koordinaciji udruga.
Četvorici se sudi
Tužiteljstvo BiH već tereti Nisveta Gasala, Musajba Kukavicu, Enesa Handžića i Senada Dautovića za zločine nad civilima Hrvatima, kojih je više od 300 bilo zatočeno u logoru na stadionu “Iskra” tijekom 1993. i 1994. godine. No ostaje nepoznato hoće li se predmet “Osmić” spajati s navedenim.
Protjeranih 13 tisuća
Prema optužnici protiv Gasala i ostalih, zatvorenici, kojih je oko 300 bilo na stadionu “Iskra”, su držani u nehumanim uvjetima te su bili izloženi premlaćivanju, maltretiranju i odvođenju na prinudne radove. Procjenjuje se kako se tijekom rata protjeralo 13 tisuća Hrvata, stradalo je 119 Hrvata, od toga je bilo 5-ero djece, 74 civila i 40 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a.
Piše: Dario Pušić / dnevni-list.ba
Ima još posla
Optužnica detaljno navodi i mjesta stradanja bugojanskih Hrvata, pa su tako navedeni i Kulturno sportski centar – KSC Bugojno te logor Stadion NK “Iskra” na koji su odvođeni zarobljeni Hrvati. No, naši izvori bliski istrazi potvrdili su za Dnevni list kako ovaj slučaj (pored procesa Gasal i ostali op.a.) nije zadnji te da realizacija velike istrage ima za cilj otkrivanje istine oko zločina nad Hrvatima na području bugojanske općine. Iako nije želio spekulirati o pravim nalogodavcima, odnosno ljudima u vrhu zapovjednog lanca na području Bugojna, naš je sugovornik kazao kako istraga ima za cilj otkrivanje svih aspekata, koji su do sada bili nepoznati, počevši od otkrivanja sudbine Hrvata za kojima se još traga pa do utvrđivanja krivaca.
Otkrivanje sudbine nestalih
Ispred Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata s područja općine Bugojnu pozdravili su jučerašnje podizanje optužnice, ali su izrazili nadu i očekivanje da će istraga koju provodi Tužiteljstvo rezultirati otkrivanjem i procesuiranjem pravih nalogodavaca, odnosno planera genocida nad hrvatskim narodom u ovom gradu. S druge strane iz udruga očekuju kako će ovaj put Tužiteljstvo uraditi svoj posao te da će se napokon otkriti sudbina 20 Hrvata kojima se od 1993. gubi svaki trag.
“Nadamo se da netko sa strane neće zaustaviti ovaj proces, kao što je nažalost učinjeno prije dvije godine”, kazali su u koordinaciji udruga.
Četvorici se sudi
Tužiteljstvo BiH već tereti Nisveta Gasala, Musajba Kukavicu, Enesa Handžića i Senada Dautovića za zločine nad civilima Hrvatima, kojih je više od 300 bilo zatočeno u logoru na stadionu “Iskra” tijekom 1993. i 1994. godine. No ostaje nepoznato hoće li se predmet “Osmić” spajati s navedenim.
Protjeranih 13 tisuća
Prema optužnici protiv Gasala i ostalih, zatvorenici, kojih je oko 300 bilo na stadionu “Iskra”, su držani u nehumanim uvjetima te su bili izloženi premlaćivanju, maltretiranju i odvođenju na prinudne radove. Procjenjuje se kako se tijekom rata protjeralo 13 tisuća Hrvata, stradalo je 119 Hrvata, od toga je bilo 5-ero djece, 74 civila i 40 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a.
Piše: Dario Pušić / dnevni-list.ba
utorak, listopada 06, 2009
OPTUŽNICA protiv Alije Osmića zbog zločina nad Hrvatima u Bugojnu
SARAJEVO - Posebni odjel za ratne zločine Tužiteljstva BiH podigao je optužnicu kojom se Osmić Alija (1967.) tereti za kazneno djelo Ratni zločin protiv civilnog pučanstva iz članka 173. stavak 1. točka c), e) i f) Kaznenog zakona BiH u svezi sa člankom 29. KZ BiH i člankom 180. stavak 1. KZ BiH.
Tužitelj Posebnog odjela za ratne zločine podigao je optužnicu protiv Osmić Alije, rođenog 24.09.1967. godine u Bugojnu gdje je i nastanjen, državljanina BiH, koji se nalazi u pritvoru.
Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, u vrijeme oružanog sukoba između Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine, u periodu od 18.07.1993. do 19.03.1994., optuženi Osmić Alija je bio vojni policajac u 307. brigadi Armije RBiH, a kasnije u „OG Zapad“ Armije RBiH.
U navedenom periodu, optuženi se tereti da je, na više lokacija u Bugojnu, u podrumima, garažama, privatnim kućama u naselju Donjići, u Marksističkom centru – Klosteru časnih sestara i naselju Vrbanja, Kulturno sportskom centru – KSC Bugojno, logoru Stadion NK „Iskra“ i prostorijama BH banke Bugojno, postupao protivno pravilima međunarodnog humanitarnog prava, pri tome kršeći odredbe članka 3. stavak 1. točka a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, tako što je počinio, sudjelovao i pomagao u pripremanju i počinjenju kaznenih djela, protupravnom odvođenju u logore i drugim protuzakonitim zatvaranjima, ubojstvima, mučenjima, nečovječnom postupanju i prisiljavanju na prinudni rad.
Optuženica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.
6.10.2009.
Pincom.info
četvrtak, listopada 01, 2009
Država na rubu socijalnih nemira!
SARAJEVO – Pored napete političke situacije BiH bi se uskoro mogla suočiti i s masovnim socijalnim nemirima prouzročenim permanentnim urušavanjima standarda bh. građana. Naime, u posljednjih desetak dana svjedoci smo prosvjeda poljoprivrednika, sindikata metalaca i tekstilaca, a danas će na ulice i branitelji. Uzmemo li u obzir da su i brojne druge kategorije stanovništva najavile skorašnje prosvjede, a vlasti ne pridaju preveliku važnost ovoj problematici, jasno je kako je grčki scenarij vrlo vjerojatan. “Ljudi su frustrirani, jer i u ova vremena teške financijske krize, socijalna i ekonomska situacija je na marginama dnevnopolitičkog života u BiH”, naglasila je Tanja Topić, politička analitičarka.
Stvoreni preduvjeti
Upravo zbog toga sve više naših građana pada ispod crte siromaštva, te su na rubu strpljenja. “Dodatni problem predstavlja i činjenica da su iduće godine opći izbori te je počela predizborna kampanja. Ipak, upravo ovi izbori bit će dobar test koliko su naši građani politički zreli da bi pokazali svoj stav”, smatra Topić. Zbog svega toga ona navodi kako je stanje u BiH “stanje povišenog krvnog tlaka”, a najgora činjenica jest kako se rješenja za nagomilane probleme ne naziru.
Edhem Biber, predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH, istaknuo je kako su stvoreni svi preduvjeti za socijalne nemire. “Imamo nekompetentne vlasti, koje se nisu snašle u rješavanju aktualne krize, imamo financijsku krizu, vlada veliko nezadovoljstvo socijalnih kategorija te nezadovoljstvo radnika koji ne mogu ostvariti elementarna prava. Zbog toga postoji objektivna mogućnost socijalnih buntova”, rekao je Biber. On je dodao kako je izlazak na ulice legitimno pravo svih građana da traže svoja prava, jer svi drugi pokušaji pregovora s vlastima su propali.
Prosvjedi branitelja
Sindikalci smatraju kako je razdoblje prosvjeda tek počelo te se neće smiriti dok god se ne urade neki pomaci. “Vlast je odavno izgubila kompas te državu ne vodi u pravom smjeru, pa je sasvim normalno da su ljudi svakodnevno sve nezadovoljniji. Nažalost, ne vidim svjetlo na kraju tunela kada je u pitanju izlaz iz krize”, ističe Biber. Iako su brojni ekonomski stručnjaci, ali i sindikalci još krajem prošle godine najozbiljnije upozoravali bh. vlasti kako će doći do vrlo teške financijske situacije, što bi moglo dovesti do masovnih prosvjeda i nemira, to nikada nije ozbiljno shvaćeno. “Trenutačno imamo situaciju koja je svakodnevno sve gora i gora, ljudi to ne žele trpjeti, a vlasti nemaju nikakvu viziju izlaska iz ovakvog stanja”, navodi Biber.
Razne braniteljske udruge najoštrije su u svojim stajalištima, te su jednoglasne u svojim porukama - ukoliko nam se ne ispune zahtjevi, vlade padaju. Tako je predsjednik Skupštine Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja FBiH Šerif Patković kazao da članstvo neće izazvati incidente, ali da je nezahvalno govoriti o tome može li doći do eventualnih provokacija. “Mi ne dolazimo rušiti zgrade, nego hoćemo srušiti sustavna rješenja koja su protiv države”, izjavio je Patković. Pored ove udruge, na ulice bi uskoro mogli i ratni vojini invalidi ukoliko im Vlada FBiH ne ispuni zahtjeve, a već ranije su najavljivali da bi u tom slučaju na ulice izišlo oko 100.000 branitelja.
Policija u pripravnosti
Pripadnici MUP-a Sarajevske županije spremni su poduzeti sve nužne mjere u slučaju narušavanja javnog reda i mira u većem opsegu ili eventualnih kaznenih djela tijekom prosvjeda dobitnika najvećih ratnih priznanja Federacije. “Mi ćemo zajedno s federalnom policijom, zaduženom za osiguranje Vlade, poduzeti sve da spriječimo eventualna neželjena događanja”, rekao je glasnogovornik MUP-a SŽ-a Irfan Nefić.
On je istaknuo da će današnje prosvjede osiguravati "dovoljan broj policajaca", koji će u skladu sa situacijom poduzimati određene mjere. Predsjednik Skupštine Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja Šerif Patković je izjavio da članstvo neće izazvati incidente, ali da je nezahvalno govoriti o tome može li doći do eventualnih provokacija.
Šatori ispred Vlade
Dobitnici “Zlatnog ljiljana“ pozvali su braniteljska udruženja, vladine i nevladine organizacije, umirovljenike i sve ostale nezadovoljne građane da im se pridruže na mirnim prosvjedima. Oni su najavili da će, ako zatreba, ispunjenje zahtjeva dočekati u šatorima koje će postaviti ispred zgrade federalne Vlade. Na današnjim prosvjedima očekuje se oko 5000 branitelja.
Piše: Dragan Bradvica / dnevni-list.ba
Mujezinović pokušao prevariti Bevandu?!
SARAJEVO - Vlada Federacije, odnosno njezini čelni ljudi, premijer Mustafa Mujezinović i dopremijer Vjekoslav Bevanda dogovorili su da se u Zakon o reviziji RVI-ja ugrade primjedbe s hrvatske strane koje se odnose na namjeru da se stopiraju primanja i revizija izvrši samo za invalide koji su to pravo stekli nakon 2004. U federalni Parlament je stigao tekst bez primjedaba Hrvata.
Revizija RVI-ja
Zastupnici u Parlamentu FBiH su odlukom da ne raspravljaju o tom zakonu po hitnom postupku spriječili nevjerojatan skandal koji je mogao isplivati na površinu i zaoštriti odnose između Hrvata i Bošnjaka u Federaciji. Naime, Mujezinović i Bevanda uspjeli su usuglasiti stajalište da se u Zakon o reviziji RVI-ja ugrade neke, za hrvatske stradalnike, bitne primjedbe, a koje se prije svega tiču vremenskoga razdoblja za početak revizije i sastav mješovitih skupina koje će taj posao provesti. Dogovoreno je da revizija bude cjelovita te da u komisiji bude više Hrvata od predviđenog omjera 80:20 posto u korist Bošnjaka. Hrvatski stradalnici su osjetili kako se revizijom od 2004. ciljano ide na njih. Bevanda je “priču” s Mujezinovićem smatrao završenom, no, šokirao se kada su mu predstavnici udruga hrvatskih stradalnika na sastanku podastrli tekst prijedloga zakona koji je stigao u Parlament bez ugrađenih primjedaba. Neki sudionici razgovora kažu za Dnevni list kako je Bevanda ostao zapanjen i izigran. Bilo mu je neprijatno jer je stradalnicima HVO-a uporno dokazivao kako drži stvari pod nadzorom. Srećom pa je bilo vremena da se problem izgladi. Stoga je Bevanda uputio prema Mujezinoviću zahtjev za povlačenje Prijedloga zakona o reviziji koji je kandidiran za sjednicu Parlamenta.
Bevanda šokiran
U tom zahtjevu Bevanda potvrđuje naše navode. “Budući da u predmetni zakon nisu uvrštene primjedbe iznesene na sjednici Vlade, što je bio uvjet za izglasavanje prijedloga zakona, a što je i premijer definirao prije glasovanja, zahtijevam da se prijedlog zakona povuče iz procedure, da se u njega ugrade primjedbe sukladno stenogramu sa 117. sjednice Vlade, da se prije upućivanja u Parlament spomenuti prijedlog s ugrađenim primjedbama stavi na dnevni red Vlade”, kazao je Bevanda. On podsjeća da ga na taj korak obvezuju i zaključci sa sastanka s čelnicima udruga hrvatskih stradalnika. No, ostaje sumnja je li netko ovdje nekoga htio prevariti ili se dogodio slučajan previd, što bi bilo prenaivno i što je doista teško razumjeti i prihvatiti.
Procedura u Parlamentu
Ustaljena je procedura slanja prijedloga zakona i drugih odluka iz Vlade u Parlament. Odlukom da se o Zakonu o reviziji ne raspravlja po hitnom postupku zastupnici su Mujezinoviću omogućili izlaz iz ove situacije. Ako Mujezinović nije htio “prevariti” Bevandu i invalide HVO-a, onda bi bilo logično da pokrene proceduru i ispita tko je napravio skandaloznu glupost i njega, kao premijera, doveo u takvu situaciju.
Piše: D. Stešević/ dnevni-list.ba
Revizija RVI-ja
Zastupnici u Parlamentu FBiH su odlukom da ne raspravljaju o tom zakonu po hitnom postupku spriječili nevjerojatan skandal koji je mogao isplivati na površinu i zaoštriti odnose između Hrvata i Bošnjaka u Federaciji. Naime, Mujezinović i Bevanda uspjeli su usuglasiti stajalište da se u Zakon o reviziji RVI-ja ugrade neke, za hrvatske stradalnike, bitne primjedbe, a koje se prije svega tiču vremenskoga razdoblja za početak revizije i sastav mješovitih skupina koje će taj posao provesti. Dogovoreno je da revizija bude cjelovita te da u komisiji bude više Hrvata od predviđenog omjera 80:20 posto u korist Bošnjaka. Hrvatski stradalnici su osjetili kako se revizijom od 2004. ciljano ide na njih. Bevanda je “priču” s Mujezinovićem smatrao završenom, no, šokirao se kada su mu predstavnici udruga hrvatskih stradalnika na sastanku podastrli tekst prijedloga zakona koji je stigao u Parlament bez ugrađenih primjedaba. Neki sudionici razgovora kažu za Dnevni list kako je Bevanda ostao zapanjen i izigran. Bilo mu je neprijatno jer je stradalnicima HVO-a uporno dokazivao kako drži stvari pod nadzorom. Srećom pa je bilo vremena da se problem izgladi. Stoga je Bevanda uputio prema Mujezinoviću zahtjev za povlačenje Prijedloga zakona o reviziji koji je kandidiran za sjednicu Parlamenta.
Bevanda šokiran
U tom zahtjevu Bevanda potvrđuje naše navode. “Budući da u predmetni zakon nisu uvrštene primjedbe iznesene na sjednici Vlade, što je bio uvjet za izglasavanje prijedloga zakona, a što je i premijer definirao prije glasovanja, zahtijevam da se prijedlog zakona povuče iz procedure, da se u njega ugrade primjedbe sukladno stenogramu sa 117. sjednice Vlade, da se prije upućivanja u Parlament spomenuti prijedlog s ugrađenim primjedbama stavi na dnevni red Vlade”, kazao je Bevanda. On podsjeća da ga na taj korak obvezuju i zaključci sa sastanka s čelnicima udruga hrvatskih stradalnika. No, ostaje sumnja je li netko ovdje nekoga htio prevariti ili se dogodio slučajan previd, što bi bilo prenaivno i što je doista teško razumjeti i prihvatiti.
Procedura u Parlamentu
Ustaljena je procedura slanja prijedloga zakona i drugih odluka iz Vlade u Parlament. Odlukom da se o Zakonu o reviziji ne raspravlja po hitnom postupku zastupnici su Mujezinoviću omogućili izlaz iz ove situacije. Ako Mujezinović nije htio “prevariti” Bevandu i invalide HVO-a, onda bi bilo logično da pokrene proceduru i ispita tko je napravio skandaloznu glupost i njega, kao premijera, doveo u takvu situaciju.
Piše: D. Stešević/ dnevni-list.ba
Donosimo dugačak popis ubijenih Hrvata Konjica, za stravične zločine još nitko nije odgovarao
Donosimo dugačak popis ubijenih Hrvata Konjica, za stravične zločine još nitko nije odgovarao"
Pincom.info
Napomena: Kao svjedok ratnih događanja u općini Konjic i stradalnik (logoraš i dvostruki prognanik) o stradanju hrvatskoga naroda u općini Konjic autor ovog teksta napisao je i 2006. godine objavio knjigu Gorka vremena hrvatskoga naroda Konjica, Klisa, Župe i Bjelimića a zbirku poezije napisanu u logorima, objavio je 1996. godine pod naslovom U vrhu Vrci . Pored ove dvije knjige, stradanje hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu nastojao je oteti od zaborava objavljivanjem tekstova u splitskoj Slobodnoj Dalmaciji, mostarskom Dnevnom listu, zagrebačkom Večernjem listu, zagrebačkom Fokusu, zagrebačkom Glasu Koncila, zagrebačkom Tomislavu, posuškom Branimiru, glasilu HZ Herceg Bosne iz Münchena, mostarskom glasilu invalida Naš glas, mostarskom Humu, sarajevskoj Hrvatskoj riječi, sarajevskoj Slobodnoj Bosni i web portalima.
Piše: Zvonko Dragić
KONJIC - Uhićenjem s debelim zakašnjenjem malog dijela počinitelja ali ne i naredbodavaca (vojnih zapovjednika i političara) ratnog zločina nad Hrvatima sela Trusine u Klisu, općina Konjic, razumljive su ali ne i opravdane reakcije predstavnika udruga i zapovjednika postrojbi bošnjačke Armije RBiH sa područja Klisa i Konjica.
Krajnje je vrijeme bilo da se i za ratne zločine (stravična ubojstva, devastiranje i skrnavljenje crkava i grobalja, pljačkanje i paljenje kuća i gospodarskih objekata, stoke i mehanizacije), počne sudski odgovarati. Ovim nedovoljnim uhićenjima nije riječ o nikakvom izjednačavanju žrtve i agresora već o početku zadovoljavanja pravde za žrtve i preživjele članove njihovih obitelji.
Za zločine nad Hrvatima Konjica, još nitko nije osuđen, a tek je nedavno samo optužen Safet Bukvić za ubojstvo zarobljenog Marinka Pandže u logoru OŠ Maksim Kujundžić u Čelebićima. Ali je opravdano za ubojstvo zarobljenog Ismeta Kovačevića i maltretiranje Vejsila Hajduka 18. travnja 1993. godine na putu prema Zabrđu, općina Konjic, Vijeće Županijskog suda u Mostaru, 6. srpnja 2004. godine osudilo Marija Matića (1970.) iz Čelebića, općina Konjic, na 6 godina zatvora. Dok je prema odobrenju MKSJ Vijeće Županijskog suda u Mostaru osudilo 29. lipnja 2004. godine na godinu i šest mjeseci zatvora Zvonku Trlina iz Spiljana, općina Konjic za fizičko zlostavljanje zarobljenika Ševala Isakovića u logoru Gabela kod Čapljine u jesen 1993. godine.
Nadati se da se počelo od Trusine i da neće stati dok se ne procesuiraju svi ratni zločini počinjeni nad Hrvatima u općini Konjic. Naravno da za ratne zločine počinjene nad Muslimanima u Klisu i ostalom dijelu općine Konjic trebaju odgovarati počinitelji i naredbodavci iz HVO-a. Pa i za ratni zločin u Gorici i svirepo ubojstvo zarobljenog Nusreta Šećibovića u Kostajnici bez obzira što se on sumnjiči za ubojstvo Dragana Vujičevića u Seonici.
Što se tiče zapovjednika brigade Neretvica Hasana Hakalovića, kriv je po zapovjednoj odgovornosti (kao i Tihomir Blaškić, Nikola Andrun Marko Radić, Dario Kordić, Enver Hadžihasanović, Amir Kubura, Mehmed Alagić…) za ratne zločine protiv čovječnosti, ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratne zločine protiv ratnih zarobljenika. Kriv je što ratne zločine nije spriječio a počinitelje kaznio jer je zato imao vremena od 1993. do 2009. godine a ne da razmišlja o bijegu u šumu jer od toga nema više ništa. Vrijeme hajduka je prošlo, sad je došlo vrijeme odgovaranja za nedjela počinjena u ratu pri čemu će biti uzete u obzir sve olakotne okolnosti pa i djelomično spašavanje Hrvata sa Vrca ali ne i njihove mukom stečene imovine.
Ako ni jedan pripadnik brigade Neretvica nije počinio ratne zločine u Klisu, kako tvrdi tajnik JOB-a Konjic, tko onda ubi Hrvate čiji popis slijedi. Budući da su činjenice jače od mita o Hrvatima kao zločincima u Klisu a Muslimanima kao žrtvama u taj mit više nitko normalan ne vjeruje.
Činjenice o zločinima Armijer R BiH
Evo činjenica koje ni jedan sud na svijetu ne može pobiti pa ni zapovjednik brigade Neretvica Hasan Hakalović te njegov nadređeni, general Sefer Halilović i politički mentor dr Safet Ćibo kao ni neki Hrvati sa službom u uzaludnoj obrani Hasana Hakalovića.
- od 14. travnja 1993. godine do siječnja 1994. godine logori OŠ Ramski partizanski odred Parsovići, OŠ Refik Šećibović Seonica, kuća Jake Tomića u Buturović Polju u kojem je zločinac Zijad Padalović, pripadnik brigade Neretvica ubio Matu Drlju a teško ranio Zdravka Šagolja Žutog i lakše Ivana Kostie6a, u hrvatskim kućama u Gornjim Višnjevicama i drugim mjestima u Klisu.
-23., 24. i 25. ožujka 1993. godine pripadnika HVO-a Zvonimira Đopu ubio je sin Zaima Hakalovića, najvjerojatnije Sejad, pripadnik brigade Neretvica a teško ranio Jelu Đopu u Gostovićima, Mato Stjepanović ubijen u Jaseniku, Dragan Vujičević ubijen u Seonici i civil Anto Krešo ubijen u Žitačama.
- Na katolički blagdan Blagovijest i prvi dan ramazanskog Bajrama 25. ožujka 1993. godine okrutno su ubijena četiri nemoćna i stara hrvatska civila u Orlištu. Ubijeni su supružnici Ivan i Janja Kostić, Branko Kostić i u invalidskim kolicima godinama nepokretna Anđa Kostić.
- 13. i 14. travnja 1993. godine u Buščaku nakon zarobljavanja okrutno ubijeni pripadnici HVO-a, Miroslav Majić, Branko Majić i Slavko Majić.
- 16. travnja 1993. godine u Trusini zvjerski nakon zarobljavanja okrutno ubijeno 15 hrvatskih civila i 7 pripadnika HVO - a. Ovaj zločin nije počinila samo Rasema Handanović Zolja, kako se sad zove, već najvjerojatnije Sanela Variščić ili Merima Šabić zv. Lola, od kojih je jedna bila konobarica Hasana Hakalovića i koje on dobro poznaje. Ubijeni su: Željko Blažević, Ivan Drljo, Zdravk o Drljo, Nedeljko Krešo, Pero Krešo, Stipo Ljubić, Miljenko Mandić, Jure Anđelić, Andrija Drljo, Anto Drljo, Franjo Drljo, Ivan Drljo, Kata Drljo, Kata Drljo, Tomo Drljo, Anđa Ivanković, Ilija Ivanković, Ivica Krešo, Smiljko Krešo, Velimir Krešo, Stipo Mandić i Branko Mlikota.
- 19. travnja 1993. u Jukićima ubijen stariji bračni par civili Anica i Stjepan Jukić (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 22. travnja 1993. godine u Vrcima okrutno su ubijeni civili: Ana Kožul, Stoja Kožul i Ivan Stanić,
- 22. travnja 1993. godine u Gornjim Nevizdracima ubijeni civili: Kata Kaleb i srpski bračni par Petra i Đoko Ristić (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 2. svibnja 1993. godine u Mrkosovicama ubijeni civili Ilija Ilić i Cvitan Knežević (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 12. lipnja 1993. godine u Goranima ubijen civil Jozo Jurić (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 25. srpnja 1993. godine u Donjim Višnjevicama ubijen civil Stjepan Stanić (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 5. kolovoza 1993. godine u Trešnjevici okrutno ubijen stariji civil Blaž Kozarić (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 9. rujna 1993. godine u Oteležanima okrutno ubijen psihički bolesnik Šimun Banović (selo kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 12. siječnja 1994. na putu od Trešnjevice prema Rami ubijen civil Janko Radoš (područje kontrolirali pripadnici Hakalovićeve brigade),
- 23. siječnja 1994. na minskom polju kod Konjica smrtno je stradala Iva Dragić i malodobne sestre Florijana Knežević i Sanja Knežević a što se ne bi dogodilo da nisu bile prisilno zadržane u Klisu a što je protivno spomenutim Ženevskim konvencijama o zaštiti civilnih osoba.
Samo u Klisu ubijeno 86 Hrvata
Ukupno su pripadnici brigade Neretvica i njihovi pomagači mudžahedini u Klisu ubili 86 Hrvata. Zahvaljujući Hasanu Hakaloviću i vojnicima kojima je zapovijedao danas u Klisu od 3.962 Hrvata popisanih 31. ožujka 1991. godine živi, točnije životari, stotinjak uglavnom starijih i bolesnih Hrvata.
Ovo su „odbrambeno - oslobodilački podvizi u najnovijoj istoriji BiH i općine Konjic“ za koje je Hasan Hakalović i još neki zapovjednici postrojbi muslimanske ARBiH iz Konjica nagrađeni općinskim poveljama na svečanim sjednicama OV Konjic od 2004. godine do danas.
Preživjeli Hrvati iz Klisa kao iz ostalih dijelova općine Konjic žive u progonstvu čistih ruku i svjetla obraza i s punim pravom mogu pogledati u oči svoje zlostavljače, dojučerašnje susjede, radne i školske kolege a što se za drugu stranu ne bi moglo reći jer živi pod teretom kolektivne krivnje zbog ne procesuiranja njihovih ratnih zločina.
Zločini za koje su odgovorne postrojbe Cerovca, Pirkića, Muderissa i Zuke
U ostalim dijelovima općine Konjic postrojbe muslimanske A RBiH pod zapovjedništvom Midhata Cerovca, Midhata Pirkića, Nezima ef.Halilovića Muderissa, Zulfikara Ali Špage Zuke i drugih, su odgovorni za sljedeće ratne zločine:
- 18. travnja 1993. godine u Repovici okrutno ubijen bračni par Apolonija i Mato Azinović, civili.
- 20. travnja 1993. godine u Konjicu u svojoj kući okrutno ubijen bolničar civil Mirko Ivanković, rođen u Trusini. (Konjic kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 20. travnja 1993. godine u svojoj kući u Bjelovčini okrutno ubijen bračni par Ivka i Mato Soldo, civili. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 22. travnja 1993. godine u Podorašcu ubijena Dragica Zovko, civil. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 24. travnja 1993. godine u Podorašcu ubijen pripadnik HVO-a Mladenko Jurić. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 25. travnja 1993. u Radešinama ubijeni zarobljeni pripadnici HVO-a Željko Azinović, Luka Matković, Stjepan Pandža i Branko Raič. Istoga dana u logoru OŠ Maksim Kujundžić Čelebići (kojoj su poslije rata promijenili ime bez ikakve reakcije sljedbenika antifašističkog pokreta u Konjicu) svirepo je ubijen Marinko Pandža. Za ovo ubojstvo Tužiteljstvo BiH optužilo Safeta Bukvića iz Idbra, općina Konjic.
- 1. svibnja 1993. u svom stanu u Konjicu okrutno ubijen Mario Kovač. (Konjic kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 7. svibnja 1993. godine u Orahovici svirepo ubijeni pripadnici HVO-a Ante Banović-Ivanov, Jozef Brvenik i Zlatko Trlin. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 16. svibnja 1993. godine u svojoj kući u Čelebićima okrutno ubije civil Marko Marić. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 22. srpnja 1993. godine u Repovici ubijena Dragica Jurić, civil. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 4. kolovoza 1993. godine u Pokojištu u svojoj kući izmasakriran civil Petar Jozić. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
- 1. i 5. rujna 1993. u Orahovici ubijeni civili: Josip Ružić, Petar Skočibušić, Mato Šimić i Stanko Ružić. (Selo kontrolirala muslimanska Armija RBiH)
Logori za koje se odgovornost proteže do Silajdžića
Ovom popisu dodajem i logore u kojima su ubijani, ranjavani te tjelesno i psihički zlostavljani zarobljeni hrvatski civili i pripadnici HVO-a a zašto su odgovorni upravnici i njihovi nadređeni sve do Harisa Silajdžića, među kojima i Edhem Žilić: logor Športska dvorana u Konjicu, logor kavana Studenac u Pokojištima, logor OŠ Maksim Kujundžić Čelebići, logor OŠ Podorašac, logor OŠ Spiljani i na drugim mjestima.
Nakon Domovinskog rata da su procesuirani navedeni ratni zločini muslimanske Armije RBiH počinjeni nad hrvatskim narodom u Klisu i i ostalom dijelu općine Konjic, možda se ne bi dogodilo svirepo ubojstvo tri člana hrvatske povratničke obitelji Anđelić na Badnju večer 2002. u Kostajnici kada je Muamer Topalović (1977.) iz Oteležana ubio Anđelka Anđelića (1935.), njegove kćeri Maru (1955.) i Zoricu (1973.) a t eško ranio sina Marinka (1972.). Zločin su preživjeli Anđelkova supruga Ruža, kćerka Mira i unuka Iva Stojanović. Za ovaj svirepi zločin Muamer Topalović je na Županijskom sudu u Mostaru 13. ožujka 2003. osuđen na 35 godina zatvora.
Ako su pravosudne institucije BiH institucije istine i pravde, a što su počele dokazivati hapšenjem počinitelja ratnog zločina u Trusini, Hasan Hakalović kao zapovjednik brigade Neretvica mora biti po zapovjednoj odgovornosti (kao i Hrvati i Srbi) optužen i osuđen za navedene ratne zločine, etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima ali i Srbima u zoni odgovornosti brigade kojom je zapovijedao.
Isti pravosudni tretman mora imati i dr. Safet Ćibo te general Sefer Halilović i Haris Silajdžić. Sarajevska Hrvatska riječ 15. svibnja 1999. na stranici 8 (ICRC je imao pristup logoru samo uz odobrenja koja je potpisivao Haris Silajdžić) i stranici 15 (Doista je za potrebe Ćibine ratne bolnice od zatvorenika nasilno uzimana krv: ali to se nije događalo dok sam ja bio upravitelj Musale ) prva objavila svjedočenje bivšeg zapovjednika logora Športska dvorana u Konjicu Edhema Ede Žilića u kojem je on izravno optužio tadašnjeg Izetbegovićevog povjerenika za općine Konjic i Jablanica, zloglasnog doktora Safeta Ćibu za zbivanja u tom logoru, gdje su zatvorenici, između ostalog, izgladnjivani, tjerani na opasno kopanje rovova, prisilno im je uzimana krv... Žilić je javnosti u Hrvatskoj riječi otkrio i dotad brižljivo čuvan podatak da je ulaz u logor bio moguć samo uz dozvole koje je potpisivao Haris Silajdžić.
1.10.2009.Pincom.info
Napomena: Kao svjedok ratnih događanja u općini Konjic i stradalnik (logoraš i dvostruki prognanik) o stradanju hrvatskoga naroda u općini Konjic autor ovog teksta napisao je i 2006. godine objavio knjigu Gorka vremena hrvatskoga naroda Konjica, Klisa, Župe i Bjelimića a zbirku poezije napisanu u logorima, objavio je 1996. godine pod naslovom U vrhu Vrci . Pored ove dvije knjige, stradanje hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu nastojao je oteti od zaborava objavljivanjem tekstova u splitskoj Slobodnoj Dalmaciji, mostarskom Dnevnom listu, zagrebačkom Večernjem listu, zagrebačkom Fokusu, zagrebačkom Glasu Koncila, zagrebačkom Tomislavu, posuškom Branimiru, glasilu HZ Herceg Bosne iz Münchena, mostarskom glasilu invalida Naš glas, mostarskom Humu, sarajevskoj Hrvatskoj riječi, sarajevskoj Slobodnoj Bosni i web portalima.
Žuta vrpca
Dok se još uvijek znatan broj protjeranih Hrvata iz središnje Bosne ne može vratiti u svoje domove, a nadglasavanjem hrvatskih predstavnika u federalnoj vladi legalizira otvorena pljačka, uskraćivanje prava na hrvatsku federalnu jedinicu jednako je potpori etničkom čišćenju, kako bi se od Federacije stvorio čisti muslimanski vjerski entitet. Predsjednik udruge "Croatia Libertas" Leo Pločkinić, prije javnoga nastupa na jednoj tv postaji, na svom je rukavu istaknuo žutu vrpcu kao znak politike apartheida, koju muslimanske vlasti provode nad hrvatskim narodom. Privatni posjet bosanskom pašaluku bivšega diplomata Richarda Holbrooka, inače tvorca buldožer diplomacije, kojom su Sjedinjene Države, uz pomoć hrvatskih vojničkih pobjeda, riješile pitanje balkanskih ratova, iskorišten je kao višeslojna vanjskopolitička poruka za američke predsjedničke izbore.
Tako je bivši bagerist nekadašnje državne tajnice Madeline Albright, javno se založivši za nejedankopravnost cijeloga jednog naroda u multinacionalnoj državi, poručio milijunskoj hrvatskoj iseljeničkoj zajednici u SAD-u, da na slijedećim predsjedničkim izborima, umjesto demokratskom kandidatu, svoje glasove dadnu republikancu. Optuživši hercegbosanske Hrvate za separatizam, a predbacivši predsjedniku Franji Tuđmanu, kako je zbog oslobođenja okupiranih teritorija svoje zemlje, dobio sve što je želio, Holbrook se očito stavio na stranu onih koji se još uvijek nikako ne mogu pomiriti s porazom politike srbijanskoga vožda Slobodana Miloševića.
Kako je njegov posjet Sarajevu uslijedio odmah nakon posjeta predsjednika Busha Zagrebu i njegove potpore Hrvatskoj, Holbrookove poruke nisu samo oprječne službenoj politici Washingtona, nego su svojevrsna manifestacija naddržavnih središta moći, koja u Ujedinjenim narodima gledaju novu svjetsku vladu, a u ustroju Europske unije, svoj pokus za uspostavu svjetskoga totalitarnog poretka. Osim privatnih želja, sarajevskim nastupom Holbrook je napokon raskrinkao i mit o podjeli Bosne i Hercegovine, čiji protagonisti još do jučer bijahu, u europskim i muslimanskim medijima, uglavnom Hrvati. Podsjetivši kako Alija Izetbegović nije samo pristao na podjelu zemlje, nego i na naziv srpskoga entiteta još prije Daytonskoga sporazuma, Holbrook je neizravno priznao kako su muslimanski političari, umjesto strategije i borbe za cjelovitu BiH, vodili krvavi rat protiv hrvatskoga naroda, kako bi nadoknadili izgubljena područja u ratu protiv Srba.
Nažalost, zasluga je trećejanuarskih vlasti u Hrvatskoj što je muslimanska agresija na hrvatska područja u BiH, pretvorena u legalizaciju etničkoga čišćenja, koje su kasnije nastavili i me`unarodni upravitelji Wolfgang Petritsch i Paddy Ashdown. U tom ratno-političkom komplotu protiv vlastitoga naroda sudjelovali su i neki političari iz hrvatskih stranaka, kao što su neke izmanipulirane skupine protjeranih Hrvata vodile zdušno kampanju protiv nositelja ideje o hrvatskoj jednakopravnosti u BiH. Dok se još uvijek znatan broj protjeranih Hrvata iz središnje Bosne ne može vratiti u svoje domove, a nadglasavanjem hrvatskih predstavnika u federalnoj vladi legalizira otvorena pljačka županijskoga novca za potrebe financiranja razvojačenih muslimanskih ratnika, uskraćivanje prava na vlastitu federalnu jedinicu jednako je potpori otvorenom etničkom čišćenju, kako bi se od Federacije stvorio čisti muslimanski vjerski entitet.
Zato je s punim pravom predsjednik udruge "Croatia Libertas" Leo Pločkinić, prije javnoga nastupa na jednoj tv-postaji, na svom rukavu istaknuo žutu vrpcu kao znak politike apartheida, koju muslimanske vlasti provode nad cijelim hrvatskim narodom. Kako je unatoč mješovitoj publici u spomenutoj tv emisiji, Pločkinićeva ideja o hrvatskom entitetu dobila gotovo dvotrećinsku potporu glasova, valja zaključiti, kako se, za razliku od svojih političara, najveći dio muslimanskoga naroda ne protivi hrvatskoj jednakopravnosti i njegovim ustrajnim težnjama za uspostavu vlastite federalne jedinice.Tako je potvrđena poznata istina kako onaj tko voli svoj narod, poštuje i cijeni tuđi, za razliku od mnogih političara koji se šepure kao predstavnici nadnacionalnih tijela pa zato preziru najprije svoj, a onda i sve druge narode. Pred hrvatskim političkim čimbenicima u Bosni i Hercegovini je dugotrajna borba, a samo ustrajnost u borbi za istinsku jednakopravnost i vlastitu federalnu jedinicu može na kraju donijeti plodove.
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
Daytonske stranputice - Juriš Bošnjaka
Nakon što su Hrvati brojčano gotovo prepolovljeni, financijski opljačkani, porezno osiromašeni, a javna poduzeća iz županijske potpala pod federacijsku upravu gdje muslimani imaju većinu, pod geslom bošnjaštva počela je i otimačina hrvatskoga kulturno-povijesnog naslijeđa Novac iz hrvatskih ruku pretače se u bošnjačke džepove. Tako je raznim pritiscima i prijevarama najsiromašniji narod, bošnjački, postao platežno najmoćnija skupina u BiH Cijena stambenoga prostora po četvornom metru u tri bosanskohercegovačka grada – Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru najbolji su pokazatelj stupnja povlaštenosti tamošnjih naroda u protektoratu, sastavljenom od dva entiteta, koji pak počivaju na konstitutivnosti triju državotvornih naroda.
Tako je zbog kupovne moći četvorni metar u isključivo muslimanskom Sarajevu dosegnuo 4,5 tisuće maraka, u Banjoj Luci, glavnom gradu Republike Srpske, cijena se kreće do 2,5 maraka, dok u Mostaru, koji slovi tek kao kulturno središte hercegbosanskih Hrvata, cijena četvornoga metra stoji oko tisuću i pol maraka. Zbog nesređenih muslimansko-hrvatskih odnosa u Federaciji, bilo bi realno očekivati da će kupovna moć stanovništva Republike Srpske biti znatno veća od federacijskoga pučanstva. Nu, zahvaljujući muslimanskoj majorizaciji na razini Federacije i derogiranoj autonomiji hrvatskih županija, očito je gospodarstvo što su ga potaknuli radišni Hrvati, nakon pljačke Hercegovačke banke i tzv. kontrolnog paketa dionica, koji je zbog parlamentarnoga preglasavanja pripao Sarajevu, novac iz hrvatskih ruku naglo pretočen u bošnjačke džepove. Tako je raznim pritiscima i prijevarama najsiromašniji narod, preko noći, postao platežno najmoćnija skupina u Bosni i Hercegovini.
Razboriti glas otpora sve snažnijoj koncentraciji moći u muslimanskim rukama, ovih je dana ponudio premijer Republike Srpske Radoslav Dodik, koji je najprije muslimanskoj strani poručio kako Sarajevo, zbog sve snažnijega orijentalnog dekora, ne može biti glavni grad multietničke države. Nekoliko dana kasnije, Dodik je opet, s punim pravom upozorio, kako bi zbog monoetničke jednostranosti uređivačke politike, trebalo rasformirati i TV BiH, jer bi nastavak takve unitarističke politike, po kojoj, osim za muslimane, u BiH nema mjesta drugim narodima, mogao dovesti do rastrojbe cijele zemlje. Dodikovi prigovori nisu neutemeljeni, jer gledajući što se događa s hrvatskim narodom u Federaciji, on samo razborito zaključuje kakva će sudbina pogoditi Srbe, ako slučajno pristanu na uzmicanje pred muslimanskim pritiscima. Nakon što su brojčano gotovo prepolovljeni (od prijeratnih više od 800 tisuća, danas je u BiH, kako je izvijestio kardinal Puljić, tek oko 460 tisuća Hrvata) financijski opljačkani, porezno osiromašeni, a javna poduzeća iz županijske potpala pod federacijsku upravu gdje muslimani imaju većinu, pod geslom bošnjaštva već je počela i otimačina hrvatskoga kulturno-povijesnog naslijeđa.
Dok se taktikom izgradnje novih džamija osvaja ratom nezauzeti prostor, u vremenskoj protežnosti, cijele skupine kvazipovjesničara jurišaju na spomenike predosmanske kulturne baštine, nakon čijeg bi svojatanja ili zatora, već sutra hrvatski narod mogli proglasiti nepostojećim. U općoj bošnjačkoj povici na Hrvate, akademiku Muhamedu Filipoviću, koji svojim jasenovačkim traktatima još uvijek ne uspijeva izići iz neuspješnih pregovora sa Slobodanom Miloševićem, pridružio se i mladi bosanski franjevac iz Posavine, fra Petar Jelač, kojem optužbe hrvatskoga nacionalizma, NDH, te pitanja Jasenovca i Bleiburga, služe tek za obračun s mjesnim vrhbosanskim ordinarijima, kojima se zbog vlasti nad župama, još od uvođenja redovite crkvene uprave, redovnici Bosne Srebrne s mukom pokoravaju. Otud proistječu aluzije i optužbe za kukavštinu svećenika, koji su se povlačili s narodom pred partizanskim zločincima. Doduše, mladac je „zaboravio“ kako je izopačeni internacionalizam jednak, a u brojčanom odnosu svojih žrtava, čak i neusporediv, s nacionalizmom.
Zanimljivo je i Jelačevo povjesničko opravdavanje masovnih partizanskih likvidacija, upravo „kukavičkih“ svećenika, čiji život nije mogao biti pošteđen, za razliku od nekih članova kasnijih svećeničkih udruženja, na primjer „Dobroga pastira“, koji je u svojim kalendarima objavljivao portrete jednoga od najpoznatijih svjetskih krvnika - Josipa Broza Tita. Naravno, ne pada mi na pamet omalovažavati rad bilo kojega Božjeg službenika, nu kad već spomenuti povjesničar iscrtava osude jedne ideologije, pa čak i njezinih pristaša, ponajmanje ju ima prava suditi sa stajališta druge ideologije ili pak jugoslavenske i bošnjačke države. U tom se slučaju, kao zauzeti političar, stavlja na raspolaganje suprotnoj političkoj ideologiji, koja danas, jednako kao i 1945. želi zatrti cjelokupni hrvatski narod. Nekad jugoslavenstvom na području bivših tvorevina, danas bošnjaštvom u Bosni i Hercegovini!
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
srijeda, rujna 30, 2009
Hrvati u BiH će morati birati jedno državljanstvo!?
SARAJEVO - Krajem 2012. godine svi građani u BiH koji će možda željeti hrvatsko državljanstvo, a kako sada stvari stoje, to neće moći ostvariti, jer 1. siječnja 2013. istječe rok koji je dao bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown za zaključivanje bilateralnih sporazuma o dvojnom državljanstvu s drugim državama, pa tako i s Hrvatskom. Naime, iako je ugovor potpisan, on nikada nije proveden u djelo, isključivo zbog veta bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića i Kluba bošnjaka u federalnom Domu naroda koji su na ovo pitanje uložili vitalni nacionalni interes.
Neće izgubiti državljanstvo
No, izaslanik u državnom Domu naroda Ivo Miro Jović misli da Hrvati u BiH ne trebaju strahovati od gubitka hrvatskog državljanstva, jer je to pravo koje je već stečeno, te će i probijanjem roka 2013. zadržati isto.
“Nema govora o gubitku državljanstva, jer ako je čovjek stekao pravo, ono mu se ne može osporiti, bez obzira kako zemlja domaćin mislila”, naglasio je Jović.
Ali, zato će nakon tog datuma, misli Jović, biti onemogućeno dobivanje hrvatskog državljanstva svim Hrvatima i ostalima u BiH koji se odluče na to.
S druge strane, predsjednik Kluba Hrvata u federalnom Domu naroda Josip Perić nije toliko optimističan glede razrješenja ove problematike, jer bi se u slučaju da ugovor ne bude proveden u djelo, od Hrvata moglo tražiti da biraju koje će od dva državljanstva imati.
“Onda će se morati odlučiti koje državljanstvo uzeti. Država u kojoj živimo može donijeti zakon prema kojem ćemo se morati opredijeliti, a kada vidimo u kakvoj državi živimo i to je moguće”, naglasio je Perić, koji misli da je strah sasvim opravdan, ukoliko se analiziraju ciljevi bošnjačke politike u zemlji.
Bošnjačka dijaspora je uvjet
Ipak, hrvatski političari slažu se u jednom, naime, misle kako je apsurd podnošenje vitalnog nacionalnog interesa na međudržavni ugovor, koji bi pitanje dvojnog državljanstva napokon riješio. No, Bošnjaci se žale da je Zakonom o državljanstvima BiH predviđeno da se svi oni koje dobiju državljanstvo neke druge zemlje moraju odreći onog bh. i da zbog toga prijeti opasnost da mnogobrojna dijaspora izgubi vezu s BiH. Stoga zaključivanje ugovora s Hrvatskom uvjetuju promjenom Zakona o državljanstvu koji će omogućiti da bošnjačka dijaspora zadrži i državljanstvo BiH. Dok se god to ne dogodi, čini se da će i ugovor s Hrvatskom biti pod znakom pitanja. No u kojoj je fazi preispitivanje pitanja vitalnog nacionalnog interesa glede ovog ugovora još uvijek ostaje nepoznato.
Odluka Ashdowna
Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown je potkraj 2002. donio odluku o izmjenama i dopunama Zakona o državljanstvu BiH, kojim je za deset godina, dakle do 1. siječnja 2013. produžio rok za zaključivanje bilateralnih sporazuma o dvojnom državljanstvu s drugim državama.
Koga je više u dijaspori?
Silajdžić je ocijenio kako se Zakonom o državljanstvima BiH izravno ugrožavaju prava svih onih koji su tijekom rata izbjegli iz BiH i koji žive u zemljama poput SAD-a, Kanade ili Novog Zelanda jer one ne prakticiraju sklapanje ugovora o dvojnom državljanstvu. Među njima je najviše Bošnjaka, a Silajdžić smatra kako upravo zbog toga predstavnici iz Republike Srpske blokiraju pokušaje da se sporni članak zakona ukine. No, Jović demantira Silajdžića i kaže da je mnogo veći broj Hrvata u dijaspori, nego Bošnjaka. Samo je u Čileu tako 450 tisuća Hrvata od kojih dvije trećine potječe iz BiH, tvrdi Jović i napominje kako se iza blokade ugovora o dvojnom državljanstvu kriju neki drugi interesi.
Piše: Dario Pušić /dnevni-list.ba
Hrvati podijeljeni između međunarodne zajednice i Dodika
MOSTAR – Inicijativa da se ponovno počne razgovarati o reformi Ustava BiH i preustroju zemlje ovih dana ima i previše s hrvatske strane, a zahtjevi za uplitanje međunarodne zajednice u proces reformi sve su glasniji. Poznato je da predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović već odavno neizravno u javnost plasira ideju o sazivanju regionalne konferencije zemalja potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma, dok je primjerice HSP (Đapić-dr.Jurišić) za sazivanje međunarodne konferencije o novom ustavu.
Podijeljenost Hrvata u pitanju od vitalnog interesa ovoga puta ogleda se u pristranosti jednih k RS-u, točnije premijeru tog entiteta Miloradu Dodiku, a drugih kontra strani - međunarodnoj zajednici.
Čović u Banjoj Luci
Hrvatski političari, mnogi smatraju, traže od regionalnih i EU čelnika da im osiguraju teritorijalnu ravnopravnost, za koju se ne mogu izboriti kroz Prudski i procese slične njemu.
Dodik, bez čijeg pristanka ne bi bilo sastanka regionalnih čelnika, kažu izvori bliski HDZ-u BiH, u svakom pogledu podržava Čovića, što pokazuju i stalni kontakti ova dva političara. U prilog tomu ide i informacija da Čović i Dodik sklapaju novi “pakt” i da bi se ovih dana, točnije do kraja tjedna trebali sastati u Banjoj Luci gdje bi razgovarali o bitnim pitanjima s domaće političke scene.
Iz HDZ-a BiH ovih dana nismo mogli dobiti službenu informaciju o tome putuje li Čović sutra u Banju Luku, i kojim povodom, no glavni tajnik SNSD-a Rajko Vasić jučer nam je rekao da, “koliko znaju u stranci” sastanka nema.
Pored “velike ljubavi” Čovića i Dodika, u RS-u, točnije SNSD-u, nisu presretni zbog, kako kažu, stalnog “navaljivanja” Hrvata na početak ustavnih reformi, te smatraju da bez dogovora sva tri naroda, nema pomaka u dogovorima.
Hrvatski pogledi
Mnogi politički analitičari iz RS-a, kao i oporbi, smatraju da je Čović približio stavove Dodiku, kako bi ga iskoristio za mogući treći entitet, koji je Čović obećavao svojim glasačima već odavno, a koji nikada nije zaživio ni kao inicijativa s hrvatske strane, dok hrvatska strana optužuje istog za pakt s Dodikom koji šteti hrvatskom narodu.
“Čovićevi istupi u Podgorici i Beogradu u potpunosti odudaraju od interesa Hrvata u BiH, a poklapaju se s interesima RS-a. Izvjesno je da politički predstavnici tri naroda u BiH, među kojima je i Čović, ne mogu ili ne žele samostalno donijeti novi ustav”, kažu iz HSP-a dodajući da je najočitiji pokazatelj nemogućnosti postizanja dogovora unutar domaćih političkih struktura propali Prudski sporazum. Bošnjački čelnici u cijeloj priči, već mjesecima stoje po strani tražeći nove partnere na hrvatskoj strani za razgovore.
HSP: Čović brani RS
Iz HSP-a (Đapić-dr.Jurišić) tvrde da srpsko političko vodstvo nikada neće dobrovoljno pristati na ustavne promjene koje bi se odnosile na cijelo područje BiH. “Zbog toga je nužno uplitanje međunarodne zajednice u taj projekt na čelu sa SAD-om. Zastupanje interesa RS-a od srpskoga političkoga vodstva naravno ne čudi, no čudi kada njihove stavove brani HDZ BiH i njegov predsjednik Dragan Čović”, kažu iz HSP-a.
Piše: Vanja Bjelica / dnevni-list.ba
Podijeljenost Hrvata u pitanju od vitalnog interesa ovoga puta ogleda se u pristranosti jednih k RS-u, točnije premijeru tog entiteta Miloradu Dodiku, a drugih kontra strani - međunarodnoj zajednici.
Čović u Banjoj Luci
Hrvatski političari, mnogi smatraju, traže od regionalnih i EU čelnika da im osiguraju teritorijalnu ravnopravnost, za koju se ne mogu izboriti kroz Prudski i procese slične njemu.
Dodik, bez čijeg pristanka ne bi bilo sastanka regionalnih čelnika, kažu izvori bliski HDZ-u BiH, u svakom pogledu podržava Čovića, što pokazuju i stalni kontakti ova dva političara. U prilog tomu ide i informacija da Čović i Dodik sklapaju novi “pakt” i da bi se ovih dana, točnije do kraja tjedna trebali sastati u Banjoj Luci gdje bi razgovarali o bitnim pitanjima s domaće političke scene.
Iz HDZ-a BiH ovih dana nismo mogli dobiti službenu informaciju o tome putuje li Čović sutra u Banju Luku, i kojim povodom, no glavni tajnik SNSD-a Rajko Vasić jučer nam je rekao da, “koliko znaju u stranci” sastanka nema.
Pored “velike ljubavi” Čovića i Dodika, u RS-u, točnije SNSD-u, nisu presretni zbog, kako kažu, stalnog “navaljivanja” Hrvata na početak ustavnih reformi, te smatraju da bez dogovora sva tri naroda, nema pomaka u dogovorima.
Hrvatski pogledi
Mnogi politički analitičari iz RS-a, kao i oporbi, smatraju da je Čović približio stavove Dodiku, kako bi ga iskoristio za mogući treći entitet, koji je Čović obećavao svojim glasačima već odavno, a koji nikada nije zaživio ni kao inicijativa s hrvatske strane, dok hrvatska strana optužuje istog za pakt s Dodikom koji šteti hrvatskom narodu.
“Čovićevi istupi u Podgorici i Beogradu u potpunosti odudaraju od interesa Hrvata u BiH, a poklapaju se s interesima RS-a. Izvjesno je da politički predstavnici tri naroda u BiH, među kojima je i Čović, ne mogu ili ne žele samostalno donijeti novi ustav”, kažu iz HSP-a dodajući da je najočitiji pokazatelj nemogućnosti postizanja dogovora unutar domaćih političkih struktura propali Prudski sporazum. Bošnjački čelnici u cijeloj priči, već mjesecima stoje po strani tražeći nove partnere na hrvatskoj strani za razgovore.
HSP: Čović brani RS
Iz HSP-a (Đapić-dr.Jurišić) tvrde da srpsko političko vodstvo nikada neće dobrovoljno pristati na ustavne promjene koje bi se odnosile na cijelo područje BiH. “Zbog toga je nužno uplitanje međunarodne zajednice u taj projekt na čelu sa SAD-om. Zastupanje interesa RS-a od srpskoga političkoga vodstva naravno ne čudi, no čudi kada njihove stavove brani HDZ BiH i njegov predsjednik Dragan Čović”, kažu iz HSP-a.
Piše: Vanja Bjelica / dnevni-list.ba
VAZALSKA POLITIKA: Na reviziji 12.085 Hrvata i svega 542 Bošnjaka
MOSTAR - Blago rečeno šokirani nakon izjava novog federalnog premijera o zamrzavanju isplata invalidnina svima koji su u pravo uvedeni od 2004. godine nadalje, te najavom žurne revizije samo ovoga djela braniteljske populacije, te čak prijetnji gospodina Mujezinovića da je najbolje da se ne pojavljuju na reviziji, jer će protiv i branitelja i liječnika podići krivične prijave Savjet za branitelje HSS-NHI mora iznijeti na našu veliku žalost poražavajuću istinu dokle nas je dovela vazalska politika takozvanih "hrvatskih" zastupnika, stoji u priopćenju ove stranke.
Savjet za branitelje HSS-NHI navodi kako zna da hrvatski zastupnici, kao i uposlenici Ministarstva branitelja znaju da je većina bivših pripadnika HVO-a tražila izlazak pred komisije za ocjenu invalidnosti tek od 2004 godine na ovamo, kada je potpisan sporazum s Hrvatskom.
Savjet za branitelje HSS-NHI ističe i kako zna da se niti jedan uposlenik Ministarstva niti ijedan zastupnik u Federalnom parlamentu (naravno govorimo o Hrvatima) nije niti malo uzbunio niti pobunio kada je od 150 škoda octavija samo 12 završilo u rukama hrvatskih stradalnika,kao ni onda kada je Ured obrane u Tomislavgradu počeo voditi Enis Ramić a u Orašju Kasim Primeća.
Savjet za branitelje HSS-NHI zna da u pet Županija gdje su Hrvati barem ravnopravni a to su: Srednjo-Bosanska, Hercegovačko-Neretvanska, Posavska, Zapadno-Hercegovačka i Herceg-Bosanska ovom uredbom naše dične vlade će biti obuhvaćeno 12.085 stradalnika,a u pet Županija gdje Hrvata gotovo i nema (Bosansko-Podrinjska, Zeničko-Dobojska, Tuzlanska,Unsko-Sanska i Sarajevska) ovom uredbom se obuhvaća 542 stradalnika.
Da netko ne bi pomislio da je veći broj stradalnika Hrvata od Bošnjaka pa se zato pojavljuje ovoliki nesrazmjer HSS - NHI napominje da Sarajevska Županija ima dvije tisuće više korisnika prava na osobne invalidnine nego Posavska, Herceg-Bosanska i Zapadno-Hercegovačka Županija zajedno.
- Još pogubnije djeluje podatak da ove tri Županije zajedno imaju 1.976 korisnika prava na obiteljsku invalidninu a recimo Zeničko-Dobojska, Tuzlanska i Sarajevska imaju 29.836 korisnika istog prava.
Savjet za branitelje HSS-NHI zna i želi da znaju svi Hrvati u BiH, da su naši županijski ministri branitelja(Viktor Kvesić, Albert Šunjić i Joso Marković) zaposlenici Federalnog ministarstva (Zdravko Skočibušić i Martin Frančešević) kao i vladajuća klika u Federaciji (HDZ BiH i HDZ 1990) od početka upućeni u sva zbivanja oko ovog završnog udarca na bivše pripadnike HVO-a te da nitko od njih nije niti pokušao zaštititi ovu populaciju, već su sve ovo uredno potpisali i otišli na janjetinu sa svojim partnerima da donošenje ovoga zakona proslave kako i priliči.
Savjet za branitelje HSS-NHI poručuje gore navedenoj gospodi: Nemojte nas više braniti, molimo vas!, stoji na kraju priopćenja kojeg je potpisao predsjednik savjeta za branitelje HSS-NHI Mario Karamatić.
30.9.2009.
Pincom.info
utorak, rujna 29, 2009
Bošnjački dobrovoljci spremni za novi rat?!
BANJA LUKA - Male ćelije Patriotske lige BiH, doduše, više njezinih bivših članova i simpatizera, već rade na mobilizaciji bar duha potencijalnih boraca za novu bitku za Bosnu, prenosi banjolučki «Glas Srpske»
List piše kako se spomenuto navodi u tekstu objavljenom na Internet situu bošnjačke dijaspore u SAD www.bošnjaci.net pod naslovom "Bosanski dobrovoljci Armije RBiH iz Nizozemske su spremni!"
"Republika Mrska"
- Velikosrbima i svim drugim rušiteljima BiH, koji misle da su namirisali bosansku lešinu posljednjih sedmica, koliko god zvučalo kao frazetina, poručujemo da ih se više ne bojimo i da smo spremni za novi rat. I još nešto. Može nam se neko i narugati, kazati i ovo i ono, ali, kako rekosmo jednom, bude li trebalo, ovaj blog će skupljati dobrovoljce za BiH i predvoditi ih, ako Bog da, u toj časnoj misiji - stoji na siteu bosnjaci.net u tekstu preuzetom s www.burek.blogger.ba.
Potom autor prepričava razgovor s jednim Bošnjakom u Nizozemski koji mu kaže da "jezgro budućih dobrovoljaca već postoji i da se ne boji da će broj biti mali".
- Jedan drugi, koliko god to nekome zvučalo groteskno, već je kupio kompletnu maskirnu odoru i spreman je za redove Armije RBiH. Kupio sam je u butiku, jer vidim da nema druge nego riješiti s četnicima. Za pušku imam pare, ako zatreba, ali za uniformu, ne bih volio zadužiti pretijesnu ili preveliku, spreman je mladi patriota - piše dalje.
Navodi se da je taj Bošnjak "kao dijete stigao u Nizozemsku gdje je završio najviše škole i napravio zavidnu karijeru ali koju će rado prekinuti zarad borbe za Bosnu puškom".
- Zašto ovo pišemo? Vijesti iz domovine nikako nisu dobre i ma koliko prevladavale teze da novi ratni sukob u BiH neće dopustiti stranci, sve je više onih koji se spremaju i za najgoru opciju, posebno od kada se posljednji potezi iz Republike Mrske prepoznaju kao akti "razdruživanja" i cijepanja u uvlačenja zemlje u rat, po scenariju iz zime 1991. g. koji je najavila fašistička tzv. Srpska republika BiH, kasnije preimenovana i pravno legalizirana u Daytonu kao "Republika Mrska" - stoji u tekstu objavljenom na siteu bosnjaci.net.
Govor mržnje
Glasnogovornica Misije OESS-a u BiH Mersiha Čaušević-Podžić kazala je da sankcije propisane za govor mržnje ne bi trebalo da se mijenjaju u zavisnosti od medija.
- Što god je objavljeno, a spada pod govor mržnje, bilo to u tiskanom obliku, knjigama, pamfletima ili slično, podliježe istom zakonu. Zakon bi trebalo primijeniti i za ono što je objavljeno u elektroničkim medijima, dakle i na Internet portalima - kaže Mersiha Čaušević-Podžić.
Glasnogovornica RAK-a Amela Odobašić kaže da ta agencija ne sankcionira govor mržnje ni bilo kakve druge prekršaje koji su počinjeni na Internet portalima, zaključuje se u tekstu objavljenom u banjolučkom dnevniku.
29.9.2009.
Pincom.info
ponedjeljak, rujna 28, 2009
Bošnjački dobrovoljci spremni za novi rat?!
Male ćelije Patriotske lige BiH, doduše, više njezinih bivših članova i simpatizera, već rade na mobilizaciji bar duha potencijalnih boraca za novu bitku za Bosnu, prenosi banjolučki «Glas Srpske».
List piše kako se spomenuto navodi u tekstu objavljenom na Internet situu bošnjačke dijaspore u SAD www.bošnjaci.net pod naslovom "Bosanski dobrovoljci Armije RBiH iz Nizozemske su spremni!"
"Republika Mrska"
- Velikosrbima i svim drugim rušiteljima BiH, koji misle da su namirisali bosansku lešinu posljednjih sedmica, koliko god zvučalo kao frazetina, poručujemo da ih se više ne bojimo i da smo spremni za novi rat. I još nešto. Može nam se neko i narugati, kazati i ovo i ono, ali, kako rekosmo jednom, bude li trebalo, ovaj blog će skupljati dobrovoljce za BiH i predvoditi ih, ako Bog da, u toj časnoj misiji - stoji na siteu bosnjaci.net u tekstu preuzetom s www.burek.blogger.ba.
Potom autor prepričava razgovor s jednim Bošnjakom u Nizozemski koji mu kaže da "jezgro budućih dobrovoljaca već postoji i da se ne boji da će broj biti mali".
- Jedan drugi, koliko god to nekome zvučalo groteskno, već je kupio kompletnu maskirnu odoru i spreman je za redove Armije RBiH. Kupio sam je u butiku, jer vidim da nema druge nego riješiti s četnicima. Za pušku imam pare, ako zatreba, ali za uniformu, ne bih volio zadužiti pretijesnu ili preveliku, spreman je mladi patriota - piše dalje.
Navodi se da je taj Bošnjak "kao dijete stigao u Nizozemsku gdje je završio najviše škole i napravio zavidnu karijeru ali koju će rado prekinuti zarad borbe za Bosnu puškom".
- Zašto ovo pišemo? Vijesti iz domovine nikako nisu dobre i ma koliko prevladavale teze da novi ratni sukob u BiH neće dopustiti stranci, sve je više onih koji se spremaju i za najgoru opciju, posebno od kada se posljednji potezi iz Republike Mrske prepoznaju kao akti "razdruživanja" i cijepanja u uvlačenja zemlje u rat, po scenariju iz zime 1991. g. koji je najavila fašistička tzv. Srpska republika BiH, kasnije preimenovana i pravno legalizirana u Daytonu kao "Republika Mrska" - stoji u tekstu objavljenom na siteu bosnjaci.net.
Govor mržnje
Glasnogovornica Misije OESS-a u BiH Mersiha Čaušević-Podžić kazala je da sankcije propisane za govor mržnje ne bi trebalo da se mijenjaju u zavisnosti od medija.
- Što god je objavljeno, a spada pod govor mržnje, bilo to u tiskanom obliku, knjigama, pamfletima ili slično, podliježe istom zakonu. Zakon bi trebalo primijeniti i za ono što je objavljeno u elektroničkim medijima, dakle i na Internet portalima - kaže Mersiha Čaušević-Podžić.
Glasnogovornica RAK-a Amela Odobašić kaže da ta agencija ne sankcionira govor mržnje ni bilo kakve druge prekršaje koji su počinjeni na Internet portalima, zaključuje se u tekstu objavljenom u banjolučkom dnevniku.
List piše kako se spomenuto navodi u tekstu objavljenom na Internet situu bošnjačke dijaspore u SAD www.bošnjaci.net pod naslovom "Bosanski dobrovoljci Armije RBiH iz Nizozemske su spremni!"
"Republika Mrska"
- Velikosrbima i svim drugim rušiteljima BiH, koji misle da su namirisali bosansku lešinu posljednjih sedmica, koliko god zvučalo kao frazetina, poručujemo da ih se više ne bojimo i da smo spremni za novi rat. I još nešto. Može nam se neko i narugati, kazati i ovo i ono, ali, kako rekosmo jednom, bude li trebalo, ovaj blog će skupljati dobrovoljce za BiH i predvoditi ih, ako Bog da, u toj časnoj misiji - stoji na siteu bosnjaci.net u tekstu preuzetom s www.burek.blogger.ba.
Potom autor prepričava razgovor s jednim Bošnjakom u Nizozemski koji mu kaže da "jezgro budućih dobrovoljaca već postoji i da se ne boji da će broj biti mali".
- Jedan drugi, koliko god to nekome zvučalo groteskno, već je kupio kompletnu maskirnu odoru i spreman je za redove Armije RBiH. Kupio sam je u butiku, jer vidim da nema druge nego riješiti s četnicima. Za pušku imam pare, ako zatreba, ali za uniformu, ne bih volio zadužiti pretijesnu ili preveliku, spreman je mladi patriota - piše dalje.
Navodi se da je taj Bošnjak "kao dijete stigao u Nizozemsku gdje je završio najviše škole i napravio zavidnu karijeru ali koju će rado prekinuti zarad borbe za Bosnu puškom".
- Zašto ovo pišemo? Vijesti iz domovine nikako nisu dobre i ma koliko prevladavale teze da novi ratni sukob u BiH neće dopustiti stranci, sve je više onih koji se spremaju i za najgoru opciju, posebno od kada se posljednji potezi iz Republike Mrske prepoznaju kao akti "razdruživanja" i cijepanja u uvlačenja zemlje u rat, po scenariju iz zime 1991. g. koji je najavila fašistička tzv. Srpska republika BiH, kasnije preimenovana i pravno legalizirana u Daytonu kao "Republika Mrska" - stoji u tekstu objavljenom na siteu bosnjaci.net.
Govor mržnje
Glasnogovornica Misije OESS-a u BiH Mersiha Čaušević-Podžić kazala je da sankcije propisane za govor mržnje ne bi trebalo da se mijenjaju u zavisnosti od medija.
- Što god je objavljeno, a spada pod govor mržnje, bilo to u tiskanom obliku, knjigama, pamfletima ili slično, podliježe istom zakonu. Zakon bi trebalo primijeniti i za ono što je objavljeno u elektroničkim medijima, dakle i na Internet portalima - kaže Mersiha Čaušević-Podžić.
Glasnogovornica RAK-a Amela Odobašić kaže da ta agencija ne sankcionira govor mržnje ni bilo kakve druge prekršaje koji su počinjeni na Internet portalima, zaključuje se u tekstu objavljenom u banjolučkom dnevniku.
DISKRIMINACIJA U GLAVNOM GRADU: Nema ravnatelja nebošnjaka!
SARAJEVO - U Sarajevu nema nijednog ravnatelja nebošnjaka na čelu nekog od javnih poduzeća, izjavio je za "Glas Srpske" ravnatelj Biroa za ljudska prava Demokratske inicijative sarajevskih Srba Dušan Šehovac.
Šehovac je kazao da se iz dana u dan ostvaruju egoistička prava većinske oligarhije koja ne poštuje osnovne principe Ustava koji je najviši akt svake zemlje.
Tiho etničko čišćenje
- Svi ravnatelji škola u Sarajevu su Bošnjaci o čemu svjedoči i posljednja sjednica Vlade Kantona Sarajevo na kojoj je dana suglasnost za imenovanja deset ravnatelja u osnovnim školama na području Sarajeva. Od deset imenovanih ravnatelja nema nijednog ni Srbina ni Hrvata.
- Imenovanje ravnatelja u školskim institucijama je samo nastavak prakse tihog etničkog čišćenja koje se godinama provodi u Sarajevu. Sve je to samo dokaz da oni koji odlučuju u Sarajevu ne poštuju ni ljude, ni Boga, ni pravdu ni zakon. O struci i znanju izgleda ovdje se i zaboravilo govoriti – konstatirao je Šehovac.
Poslanik SNSD-a u Parlamentu BiH Slavko Jovičić-Slavuj kaže da i kroz organizaciju i zapošljavanje u školskim ustanovama Bošnjaci pokazuju kakvu BiH žele, a najkarakterističniji i najdrastičniji je Kanton Sarajevo koji bi trebalo da bude "najmultietničkiji".
U općini Stari grad je prije rata živjelo 76 posto Bošnjaka, a danas ih je 95,4 posto. U 17 škola u ovoj općini u školske i nadzorne odbore imenovano je 58 članova i samo četiri među njima nisu Bošnjaci. U općini Centar gdje je prije rata živjelo 50 posto Bošnjaka, onih koji su se izjašnjavali kao Srbi bilo je 20 posto, a danas ih ima samo nešto jače od četiri posto, dok je Hrvata bilo oko sedam posto, a danas ih je prema procjenama za procent manje.
- U 20 škola ove općine i tri javne ustanove za kulturu u uprave i nadzorne odbore imenovana su 93 člana od čega samo 16 nisu Bošnjaci - navodi Jovičić i dodaje da istraživači Centra za promociju civilnoga društva nisu mogli da dođu do podataka vezanih za općinu Novo Sarajevo gdje je prije rata živjelo 35 posto Bošnjaka, Srba 34 posto, Hrvata devet posto i Jugoslavena 15 posto.
Istraživači bez podataka
Istraživači nisu mogli dobiti podatke o nacionalnom sastavu općine jer je načelnik općine tvrdio da se ne vodi evidencija zaposlenih po nacionalnoj pripadnosti.
- U 20 škola u općini Novi grad, u 13 školskih i sedam nadzornih odbora, imenovano je 87 članova od čega samo devet nisu Bošnjaci - istakao je Jovičić.
Slavko Jovičić je istakao da u 25 visokoškolskih ustanova na području Kantona Sarajevo, u 15 upravnih odbora isključivo su Bošnjaci.
- Riječ je o Ekonomskom, Arhitektonskom, Filozofskom, Pravnom, Poljoprivrednom, Stomatološkom, Prirodno-matematičkom, Veterinarskom, Strojarskom fakultetu... U deset ostalih upravnih odbora imenovan je samo po jedan član nebošnjačke nacionalnosti - istakao je Jovičić.
28.9.2009.
Glas Srpske/Pincom.info
HSS: Za završni udarac braniteljima HVO-a sukrivac i ministar Kvesić
ŠIROKI BRIJEG - Županijski odbor HSS- NHI upozorava na , kako navode, "dvostruku igru“ ministra za branitelje u ŽZH Viktora Kvesića. Kažu kako ministar radi jedno a govori drugo,te time svjesno obmanjuje javnost i braniteljsku populaciju.
Viktor Kvesić,za tjednik ,,Republika“ izjavljuje ,,Ako ovakav nacrt zakona prođe u Zastupničkom domu parlamenta F BiH,odgovornost ,odnosno prešutno proglašavanje krivim svih onih koji su prava ostvarili nakon 2004,veliku odgovornost će snositi hrvatski ministri i zastupnici“.
Isto tako izjavljuje ,,Revizija kakvu predlaže Federalno ministarstvo za branitelje apsolutno nije prihvatljiva.“te se dalje obrušava na članak 16.Zakona o reviziji korisnika prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite.Taj član 16.Zakona se zove još ,,Rješenja koja se stavljaju izvan snage“a glasi: -Danom stupanja na snagu ovoga Zakona stavljaju se van snage sva donesena rješenja u prvostepenom i revizionom postupku za sve nove korisnike koji su prvi put ostvarili pravo poslije 20.06.2004 godine po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica.
Ništa u svemu ovome ne bi bilo sporno da ministar Kvesić, podsjeća HSS ZHŽ nije nazočio sastanku u Sarajevu još 25.7.2007 godine gdje je ,zamislite to, jedna od točki dnevnog reda bila i ,,provjere ,,novih korisnika“ u općinama i kantonima“.Na tom istom sastanku je usvojeno i šest zaključaka ,a poglavito je znakovit peti koji glasi:
5.Razmotrit će se zakonske mogućnosti da se svi ,,novi korisnici“dostave na ocjenu Institutu za medicinsko vještačenje,te da se povuku saglasnosti za rad svim ljekarskim komisijama u općinama i kantonima.
Županijski odbor HSS-NHI-a ističe kao se ministar Kvesić složio s ovim, to potpisao, te tijekom sastanka nije imao nikakvih zamjerki.
Prateći kronologiju događaja, razvidno je da je Viktor Kvesić od samoga početka uključen u sastavljanje i donošenje ovoga zakona, i kao čovjek i kao ministar mora prihvatiti odgovornost za , po nama u HSS-u, završni udarac braniteljima HVO-a.
HSS je upozoravao i prije da se ovim zakonom, po podatcima Federalnog ministarstva, iz ZHŽ-a, HNŽ-a, Županije Posavske i Herceg-Bosanske te SBŽ-a, revizijom se obuhvaća samo 12 085 korisnika, a iz 5 Županije gdje Hrvata ima malo ili nimalo ( Ze-Do, USK,Tuzlanska, Sarajevska i Bosansko-Podrinjska) tek 542 korisnika.
Primjera radi, u ŽZH gdje je ministar branitelja Viktor Kvesić, od 4 490 korisnika primanja će biti obustavljena 3 469-orici, dok ne prođu reviziju Instituta za medicinsko vještačenje u Sarajevu, a recimo u Zeničko-Dobojskom Kantonu od 5 918 korisnika primanja neće biti obustavljena nikome i nitko ne mora na reviziju. Pametnomu dosta!
Danas Kvesić otkriva ,,toplu vodu“ i izjavljuje,,sada je najveća odgovornost na hrvatskim ministrima i političarima“.
HSS zna da su branitelji svoju odgovornost pokazali i dokazali i da je krajnje vrijeme da je pokažu i političari. Ovakvo ponašanje ministra može značiti samo tri stvari.Ili nije imao blage veze što potpisuje 25.7.2007 godine, ili je itekako to znao a danas igra dvostruku igru ili mu je dragi Bog prosvijetlio pamet???Zaključite sami!, predlaže predsjednik ŽO HSS ZHŽ Mario Karamatić.
28.9.2009.
Pincom.info
petak, rujna 25, 2009
Radončić će biti saslušan o zločinu nad Hrvatima u Trusini
SARAJEVO - Nastavlja se istraga u slučaju ratnog zločina u Trusini 1993. godine, kada su jedinice Armije RBiH napale to selo, pri čemu je ubijeno 19 hrvatskih civila.
Kako saznaje FTV, u sklopu predistražnih radnji uskoro će biti saslušan Fahrudin Radončić, tadašnji dužnosnik Press službe Armije RBiH.
Svoj iskaz pozvani su da daju generali Stjepan Šiber i Jovan Divjak. Njih je kao svjedoke, doznaje FTV, pozvao jedan od osumnjičenih – Sefer Halilović.
25.9.2009.
Pincom.info/ FTV
Uhićeni pripremali oružje u Bugojnu
MOSTAR – Muhamedu Rustempašiću, koji je prekjučer uhićen na graničnom prijelazu Gradiška i osumnjičen za kazneno djelo neovlaštenog prometa oružja i vojne opreme te proizvodima dvojne upotrebe, određen je jednomjesečni pritvor, potvrdio nam je glasnogovornik Tužiteljstva BiH Boris Grubešić. Tridesetčetverogodišnjem Bugojancu pritvor može trajati do 22. listopada.
U skupini s bratom
“Sud je nakon razmatranja podnesenog dokaznog materijala utvrdio da postoji utemeljena sumnja da je osumnjičeni počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Sud je odredio pritvor ocjenjujući da postoji utemeljena opasnost od bijega osumnjičenog”, rekao je Grubešić. Rustimbegović je, doznajemo, bio dulje vremensko razdoblje pod policijskom prismotrom zbog nelegalne proizvodnje oružja, a nakon što se nije odazvao na poziv za saslušanje, taj nadzor je pojačan i uslijedilo je uhićenje zbog pokušaja bijega iz zemlje. Muhamed je inače brat Rijada Rustempašića, koji je bio osumnjičen za terorizam, a Muhamed se tereti za iste okolnosti kaznenih dijela kao i Rijad. Iako ovo kazneno djelo nije terorizam, promet oružja je zabranjen u slobodnoj trgovini baš iz razloga jer bi se lako moglo iskoristiti za terorističke akte. Muhamed je, doznajemo, u istoj skupini kao i Rijad, i istraga protiv ove skupine se nastavlja.
Barčićevi sljedbenici
Rijada Rustempašića su pripadnici Antiterorističke postrojbe FUP-a u ožujku prošle godine uhitili zajedno s Muhamedom Mecom, Abdulahom Handžićem, Edisom Velićem i Muhamedom Fičerom zbog sumnje da su navodno pripremali bombaške napade na katoličke vjerske objekte u BiH. No, oni su u svibnju prošle godine pušteni na slobodu u nedostatku dokaza. Rijada mnogi sumnjiče i za niz drugih terorističkih napada, kao što su oformljivanje kampova za obučavanje terorista na području Bugojna i Travnika, pripremanje terorističkog napada na tadašnjeg predsjednika SAD-a Georgea Busha, ali i za tzv. zauzimanje džamija.
Pripremali napade?
Jučer su se pojavile i informacije da je bh. Tužiteljstvo uhitilo Muhameda Rustempašića zbog pritiska njemačke obavještajne službe koja je u posljednje vrijeme imala informacije da skupina u kojoj su i braća Rustempašić pripremaju određene terorističke napade. Član stručnog tima jugoistočne Europe za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala Dževad Galijašević smatra da je cilj uhićenja da vlasti pokažu Europi da rade na suzbijanju terorizma.
Poznatiji brat
Rijad Rustempašić izašavši u javnost rekao da Muhameda pokušavaju prikačiti uz njegov slučaj. Rekao je da je više od stotinu osoba iz njihova sela i društva u zadnje dvije godine privođeno. Tvrdi da Muhamed nije htio pobjeći, nego obići rodbinu u Australiji. Internetske stranice pune su Rijada Rustimpašića kako u pozitivnom, tako i u negativnom smislu.
Piše: Vanja Bjelica / dnevni-list.ba
Puljić pozvao novinare da stanu iza istine
SARAJEVO - Predsjednik Biskupske konferencije BiH, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić predstavio je jučer novinarima u Sarajevu i pojasnio poruke pape Benedikta XVI. u povodu 43. svjetskoga dana sredstava priopćavanja. Naglašeno je između ostalog kako se u Bosni i Hercegovini Crkva i njezini vjernici mole za djelatnike medija u zadnjoj nedjelji u rujnu mjesecu.
Stati iza istine
Kardinal Vinko Puljić se zahvalio predstavnicima sredstava društvenoga priopćavanja na uloženom trudu u prenošenju istine koja nije samo čista informacija nego i slika javnoga mijenja. Nažalost, kazao je predsjednik Biskupske konferencije BiH, svjedoci smo narušavanja odnosa među ljudima i zbog toga je vrlo važna uloga medija u povezivanju među ljudima. “Mi u BiH imamo poseban razlog za povezivanje jer velika je otuđenost među ljudima i narodima. Zato treba potaknuti povezivanje kroz međusobno uvažanje, kroz poštivanje ljudskih prava. Dijalog i povjerenje su jako važni za ovu zemlju i njezine narode. Poštivati drugoga i drukčije. Bez povjerenja nema prijateljstva u našoj različitosti”, kazao je kardinal Puljić. On je nadalje pojasnio kako su poruke pape Benedikta XVI. smjernice koje mogu pomoći u izgradnji zdravog ozračja u našem bolesnom društvu. On je pozvao novinare da stanu iza istine i da svi skupa vjerujemo u ljubav. “Mediji su stup istine koja služi, a ne ubija čovjeka. Prevažno je da budete ljudi od povjerenja. Mi u crkvi ćemo se moliti, a vas želimo vrednovati i ohrabriti na tom putu. U BiH imamo različite medije i osjećam potrebu svima koji prenose činjenice i istinu, pa i iz Katoličke crkve, iskreno se zahvaliti”, kazao je vrhbosanski nadbiskup na konferenciji za novinare. Na koncu predstavljanja i pojašnjavanja Papinih poruka kardinal Vinko Puljić je pozvao na informiranje koje će u teškim vremenima u BiH podići moral kod ljudi i vratiti im vjeru u bolji život.
“Svjedoci smo i previše kriminala i urušenog morala u Bosni i Hercegovini. Previše kukati, međutim, ne valja nego su potrebni pozitivniji pristup i poruke koje će čovjeku dignuti moral, vratiti vjeru u život i potaknuti suradnju među narodima. Neka u istini i pozitivnim porukama kraljuje ljubav”, kazao je na koncu Puljić.
“Digitalna” generacija
Poruke pape Benendikta XVI. pojasnio je u Banjoj Luci i biskup Franjo Komarica pročelnik Vijeća za medije u Biskupskoj konferenciji BiH.
Biskup Komarica podsjeća da je papa Pavao VI. za cijelu Katoličku crkvu uveo obvezno obilježavanje Svjetskog dana sredstava društvenog priopćavanja, odnosno medija koji je prvi put slavljen prije 40 godina odnosno 1967. te da se ove godine obilježava po 43. put. Biskup Komarica potom ističe da je Crkva u BiH, kao i crkve u drugim državama i narodima, te poziva svećenike, redovnike, redovnice i vjernike da ovu Papinu poruku pažljivo prouče i svjesno prihvate kao svojevrsni dragocjeni putokaz kako se kao članovi Crkve trebamo ponašati u ophođenju s novim tehnologijama komuniciranja. Napominjući da se ovogodišnjom porukom Sveti Otac posebno obraća mladoj - kako je on naziva – “digitalnoj” generaciji, koja odrasta “u tijesnom doticaju s novim tehnikama komunikacije”. Papa, kako i sam ističe, s tom mladom generacijom želi “podijeliti neka svoja razmišljanja o izvanrednim mogućnostima novih tehnologija ukoliko ih se koristi za dublje razumijevanje i učvršćivanje solidarnosti među ljudima”.
U nedjelju 27. rujna svećenici i vjernici će u župama u BiH moliti za djelatnike sredstava priopćavanja.
Piše: Antun Mrkonjić / dnevni-list.ba
Stati iza istine
Kardinal Vinko Puljić se zahvalio predstavnicima sredstava društvenoga priopćavanja na uloženom trudu u prenošenju istine koja nije samo čista informacija nego i slika javnoga mijenja. Nažalost, kazao je predsjednik Biskupske konferencije BiH, svjedoci smo narušavanja odnosa među ljudima i zbog toga je vrlo važna uloga medija u povezivanju među ljudima. “Mi u BiH imamo poseban razlog za povezivanje jer velika je otuđenost među ljudima i narodima. Zato treba potaknuti povezivanje kroz međusobno uvažanje, kroz poštivanje ljudskih prava. Dijalog i povjerenje su jako važni za ovu zemlju i njezine narode. Poštivati drugoga i drukčije. Bez povjerenja nema prijateljstva u našoj različitosti”, kazao je kardinal Puljić. On je nadalje pojasnio kako su poruke pape Benedikta XVI. smjernice koje mogu pomoći u izgradnji zdravog ozračja u našem bolesnom društvu. On je pozvao novinare da stanu iza istine i da svi skupa vjerujemo u ljubav. “Mediji su stup istine koja služi, a ne ubija čovjeka. Prevažno je da budete ljudi od povjerenja. Mi u crkvi ćemo se moliti, a vas želimo vrednovati i ohrabriti na tom putu. U BiH imamo različite medije i osjećam potrebu svima koji prenose činjenice i istinu, pa i iz Katoličke crkve, iskreno se zahvaliti”, kazao je vrhbosanski nadbiskup na konferenciji za novinare. Na koncu predstavljanja i pojašnjavanja Papinih poruka kardinal Vinko Puljić je pozvao na informiranje koje će u teškim vremenima u BiH podići moral kod ljudi i vratiti im vjeru u bolji život.
“Svjedoci smo i previše kriminala i urušenog morala u Bosni i Hercegovini. Previše kukati, međutim, ne valja nego su potrebni pozitivniji pristup i poruke koje će čovjeku dignuti moral, vratiti vjeru u život i potaknuti suradnju među narodima. Neka u istini i pozitivnim porukama kraljuje ljubav”, kazao je na koncu Puljić.
“Digitalna” generacija
Poruke pape Benendikta XVI. pojasnio je u Banjoj Luci i biskup Franjo Komarica pročelnik Vijeća za medije u Biskupskoj konferenciji BiH.
Biskup Komarica podsjeća da je papa Pavao VI. za cijelu Katoličku crkvu uveo obvezno obilježavanje Svjetskog dana sredstava društvenog priopćavanja, odnosno medija koji je prvi put slavljen prije 40 godina odnosno 1967. te da se ove godine obilježava po 43. put. Biskup Komarica potom ističe da je Crkva u BiH, kao i crkve u drugim državama i narodima, te poziva svećenike, redovnike, redovnice i vjernike da ovu Papinu poruku pažljivo prouče i svjesno prihvate kao svojevrsni dragocjeni putokaz kako se kao članovi Crkve trebamo ponašati u ophođenju s novim tehnologijama komuniciranja. Napominjući da se ovogodišnjom porukom Sveti Otac posebno obraća mladoj - kako je on naziva – “digitalnoj” generaciji, koja odrasta “u tijesnom doticaju s novim tehnikama komunikacije”. Papa, kako i sam ističe, s tom mladom generacijom želi “podijeliti neka svoja razmišljanja o izvanrednim mogućnostima novih tehnologija ukoliko ih se koristi za dublje razumijevanje i učvršćivanje solidarnosti među ljudima”.
U nedjelju 27. rujna svećenici i vjernici će u župama u BiH moliti za djelatnike sredstava priopćavanja.
Piše: Antun Mrkonjić / dnevni-list.ba
Pretplati se na:
Postovi (Atom)